Svijet učenja se također jako mijenja iz dana u dana. E-sport je ponekad samo marketinški, a ponekad i stvarno alat učenja.
Zamisli, dođeš u školu i onda na rasporedu imaš: prvi sat Counter Strike, drugi sat FIFA, treći i četvrti sat Fortnite... Ne, nije šala. Sve više škola i sveučilišta u SAD-u, Velikoj Britaniji, Kini i Singapuru uvodi e-sports kao predmete ili studijske pravce. Roditelji su vjerojatno isprva skeptični, da ne kažemo zabrinuti takvim odabirom svojih potomaka, ali brzo se uvjere da to uopće nije loše: e-sports industrija rapidno raste i vrijednost joj se mjeri u milijardama, do te mjere da se gaming turniri stavljaju u rang s najvećim tradicionalnim sportskim događajima.
Stoga ne čudi ni da pored uobičajenih nogometnih ekipa brojne američke srednje škole imaju svoje esports timove koji se natječu s onima iz drugih škola, a pojedini fakulteti nude školarine kako bi potakle mlade na upis. I ne, nije da se svi baš igraju po cijele dane, ima tu puno učenja onog što se odvija u pozadini priče, poput marketinga, vještine upravljanja ljudima i organizacije događaja.
Dakle, recimo da igraš nogomet, onda želiš biti trener, pa kao menadžer kupuješ i prodaješ igrače ili kao direktor stadiona upravljaš svime što se na njemu događa. Onda se pojavi ovakva prilika i možeš učiti kako to sve stvarno funkcionira u stvarnosti.
Ali stvar ide puno dalje od sporta, neka su učilišta uvidjela priliku da gaming uvedu i u područja poput medicine i zdravstva. Mogućnosti je puno, važno ih je na vrijeme prepoznati i shvatiti da su se stvari zakotrljale i idu samo u jednom smjeru – naprijed.
