Knjige, bilježnice, činjenice i sati provedeni za radnim stolom dio su svakodnevnog života svakog školarca te se malo tko od njih ne bi barem ponekad složio sa svima dobro znanom jednadžbom: učenje = mučenje. Ipak, ta jednadžba ne mora uvijek biti istinita.

Flocabulary, novi program koji se bavi učenjem i poučavanjem, doprinosi stvaranju nove jednadžbe, jednadžbe u kojoj učenje definitivno nije jednako mučenju, već je zabavno, korisno i potiče kreativnost. S Flocabularyjem je, dakle, učenje jednako zabavi!

O čemu se radi?

Blake Harrison, jedan od osnivača ovog programa, ističe da su pričanje, prepričavanje, glazba i humor bili izvor i način učenja i poučavanja u svim svjetskim civilizacijama. Kako su danas ti drevni načini stjecanja znanja uvelike zakinuti, Harrison i ostatak ekipe odlučili su napraviti nešto po tom pitanju. Krenuvši u novu pustolovinu, logično je bilo odabrati spoj svega navedenog, a pronašli su ga u – repanju.

Moć pamćenja

Harrison je, kad je i sam bio u školskim klupama, razmišljao o tome zašto je toliko teško zapamtiti sve činjenice koje školski program od njega traži, a toliko je lako zapamtiti riječi omiljenih hip-hop pjesama. Tada se u njegovom umu rodila ideja da bi školsko gradivo bilo korisno pretočiti u stihove potpomognute hip-hop ritmovima, a kad je svoja razmišljanja prenio glazbeniku i producentu Alexu Rappaportu, nije im trebalo puno da se bace na posao.

Latasha, reperica koja radi na ovom projektu ističe da hip-hop može biti o svemu, baš kao i poezija. Stoga, navodi, može napisati rap pjesmu o bilo čemu, uključujući i školsko gradivo. Latasha iz iskustva pisanja i objavljivanja pjesama o zakonima gravitacije, planetima, kutovima i trokutima, poručuje i da takve pjesme naprosto odjekuju među učenicima te ih oni obožavaju.

Flocabulary, dakle, koristeći se catchy ritmovima i rimama po kojima su rap pjesme poznate, privlači učenike da uče stihove koji im nisu samo zanimljivi, već su im i iznimno vrijedni i korisni jer sadrže istinite podatke iz matematike, prirode i društva, povijesti i drugih školskih predmeta. Rap pjesme pisane su s namjerom da djeci učenje bude lakše, zabavnije i korisnije te da se tijekom učenja mogu više družiti.

Ovakav način usvajanja gradiva interaktivan je i drugačiji, a osnivači Flocabularyja ističu da im je glavni cilj bio pokazati da se učiti može na različite načine. Na ovaj način, tako, već uče učenici u 25 000 škola u više od 20 zemalja svijeta. Što se tiče komentara s terena, Karen Block, nastavnica u jednoj brooklynskoj osnovnoj školi ističe kako su neka djeca koja su najviše odbijala suradnju, upoznajući se s edukativnim repanjem postala oni učenici koji neumorno i svakodnevno dižu ruku.

Učenici za učenike

Iako bi se neki složili da je učenje korištenjem glazbe i pjesmica djetinjasto, Flocabulary dokazuje upravo suprotno. Izgleda da drevni načini učenja pale i u modernom vremenu, a repanje kakvo poznajemo dobilo je sasvim novi oblik i svrhu. Iako ovaj glazbeni žanr često povezujemo s govorom ulice, nasiljem i promoviranjem lošeg načina života, Latisha i ostatak ekipe iz Flocabularyja spretno i gotovo revolucionarno dokazuju da je rep nešto što na najmlađe može djelovati pozitivno.

Harrison i Rappaport navode da su svjesni činjenice da su dvojica bijelaca koja su pokrenula edukativnu hip-hop kompaniju. Cilj im je, stoga, zaposliti i u svoje projekte uključiti ljude iz različitih društvenih i intelektualnih sfera te tako zaživjeti različitost o kojoj progovaraju promovirajući Flocabulary program. Na pitanje što žele postići nakon što učenici u školama nauče stihove i usvoje dio školskog gradiva, odgovaraju da nastoje otići korak dalje.

Pod tim misle na poticanje učenika da i sami promisle o tome što bi oni htjeli naučiti nekog drugog te se bace u osmišljavanje, pisanje pa i produciranje vlastitih reparija. Tako ne samo da su učenici ohrabreni da oslobode svoju kreativnost i  učine nešto produktivno, već su potaknuti da to učine potpuno samostalno. Kada bismo čitav projekt ocjenjivali iz pogleda metodologije učenja i poučavanja, mogli bismo ga samo pohvaliti jer, osim svega već navedenog, čini i ono najvažnije – učenika stavlja u središte odgojno-obrazovnog procesa.

Vrijedno je na kraju spomenuti i to da bi u našem, domaćem kontekstu, ovaj program imao čak i dodatnu pogodnost – proširivanje znanja engleskoga jezika.

Lucija Puača