Mogu li se jednakomjerno voljeti stripovi, stručne knjige, glazba i filmovi? Naravno da mogu, ali kako posložiti slobodno vrijeme kako nijedno područje ne bi bilo zapostavljeno? Rado bih saznao i zapamtio čarobnu formulu jer, ne ide mi baš raspoređivanje svih interesa kada je kultura u pitanju.

Ako puno gledam filmove, tada zanemarim čitalačke navike; ako puno čitam, ne uspijevam pronaći vremena za dobar film ili TV seriju. Srećom, mogu čitati i slušati glazbu u isto vrijeme. Zato najradije trošim vrijeme na čitanje, jer onda mogu ujedno slušati radio ili kakav novi album. 2018. godina prošla je u znaku čitanja (i pisanja), nauštrb filmova i TV serija.

U siječnju je zaživio Retronaut, serija tekstova o kulturi i svemu pomalo. Tijekom 2018. godine napisao sam tridesetak tekstova za Magazin te preko dvadeset tekstova za Brickzine. Može se reći da je plodna godina kada se govori o pisanju. U ovom ću tekstu pretežno navoditi knjige i stripove o kojima sam već pisao.

Knjige 2018.

Pred kraj kalendarske godine, baš u vrijeme Interlibera, pojavila je debeljuškasta knjiga Svijet jazza (Sandorf) koja bi se trebala svidjeti svim ljubiteljima jazza (i onima koji će to tek postati). Antologičar Saša Drach sabrao je brojne tekstove o jazzu, priredio pravu poslasticu od nemalih 700 stranica. Sandorf je objavio i novu zbirku poetsko-proznih zapisa Tatjane Gromače, Mrtav rukavac rijeke Save. Te su mi kraće priče fino sjele, primorale me na zamišljanje (i razmišljanje) o okolini.

Dojmila me se knjiga Snježna sestra: božićna priča (Naklada Ljevak) koja nije tipična božićna priča, već govori o neveselom Božiću jednoga dječaka. Bogato ilustrirana knjiga, jedna od onih koje se svakako preporučuju.

Fino je ilustriran i naslov Vera među knjigama (Ibis grafika) koji je napisala knjižničarka Davorka Premec. U priči se govori o djevojčici Veri koja tek ulazi u čarobni svijet knjiga, odnosno upoznaje prostore knjižnice. Odlična priča za klince, ali i nas nešto starije. Napokon knjižničari imaju slikovnicu o sebi i svom zanatu! Za ilustracije je zaslužna Vanda Čižmek, vrsna kreativka čiji je rad uvelike poznat čitateljima Brickzinea!

Nedavno je Zoran Pongrašić objavio zbirku priča pod naslovom Život (ni)je bajka (Knjiga u centru) u kojoj također ne manjka duhovitih i maštovitih ilustracija, a i priče su zanimljive. Dok piše o nelogičnostima koje se nalaze u bajkama, Pongrašić obilato koristi humor i ironiju.

Dotaknuo se Pongrašić i nelogičnosti što se nalaze u basnama, no njih je analizirao u zbirci priča Zašto (ne) volim basne (Knjiga u centru). I ova će se knjiga svidjeti svima kojima odgovara pongrašićevski humor. Nažalost, humora nema u bestseleru Priče za laku noć za mlade buntovnice 2 (Znanje), ali zato u ovom književnom hitu ne nedostaje informacija o pripadnicama ženskoga roda koje su uspjele učiniti nešto značajno za sebe i druge.

Za tinejdžere i one nešto starije čitatelje koji se ne groze stručnih knjiga izdvojio bih naslov Film i strip (Ogranak Matice hrvatske u Bizovcu) Midhata Ajanovića Ajana. Riječ je o zbirci izrazito informativnih eseja u kojima Ajanović opisuje radove brojnih filmaša i stripaša. Film i strip stalno se isprepliću i dopunjuju, a nije rijetkost da se isti autori bave i filmom i stripom. Federico Fellini, Krešimir Zimonić i Danijel Žeželj tek su neki autori koji su se dokazali u oba područja. Brojne umjetnike Ajanović spominje i detaljno analizira njihove ključne radove te kako im je tekao razvoj karijere.

Ljubiteljima sedme umjetnosti od koristi će biti i knjiga Identiteti u filmovima Pedra Almodóvara (Hrvatski filmski savez) Dejana Varge u kojoj autor najprije objašnjava značajke identiteta, da bi kasnije pojam identiteta objašnjavao na filmskim primjerima proslavljenoga redatelja.

Nakladnik Knjiga u centru u 2018. godini objavio je tri slikovnice za odrasle (Superstar; Zato što gledamo; Najružniji čovjek u kraljevstvu). Kratke su to priče, pročitaju se u minutu-dvije-tri, ali ostaju dugo u sjećanju. Ne iziskuju puno vremena od čitatelja, a puno pružaju, teško je sadržaj tih priča smetnuti s uma! Kraj svake slikovnice bude efektan, za pamćenje! I za pomno razmišljanje, jasna stvar!

Bit će super ako u skoroj budućnosti izađe još slikovnica. Što više, to bolje!

Stripovi 2018.

Stripova je u 2018. godini izašlo poprilično, zbog čega je najviše propatio novčanik stripoljubaca. Danijel Žeželj objavio je naslov Ljeto (Petikat) za koji je scenarij napisala Jelena Paljan po motivima pripovijetke Olje Savičević Ivančević. Žeželju je objavljena i zbirka kraćih stripova Devet života (Ogranak Matice hrvatske u Bizovcu), što će reći da će ljubitelji Žeželja doći na svoje!

Objavljena su četiri integrala strip serijala Jeremiah (Strip-agent), u svakoj su knjizi po tri priče. Bookglobe je objavio tri albuma iz serijala Corto Maltese (Karipska suita; Pod gusarskom zastavom; Daleki Vjetroviti otoci) te integralno izdanje Marshall Blueberry. Konačno je objavljen grafički roman Mercy On Me (Strip centar Tino) Reinharda Kleista u kojemu se govori o turbulentnom životu Nicka Cavea!

Velika novina pojavila se na kioscima, ali ne u obliku dnevnih/tjednih/mjesečnih novina. Naime, odnedavno se na kioscima može kupiti strip serijal Ken Parker. Izlazi u mjesečnom ritmu, tri priče nalaze se u jednoj knjizi. Cijena? Prava sitnica za takav serijal! Mada imam sve epizode u tvrdom uvezu, kupujem i kiosk-izdanje. Ipak mi je Ken Parker najdraži strip.

Nakladnička kuća Fibra u 2018. godini može se pohvaliti hiperprodukcijom i potrajalo bi kada bih krenuo nabrajati sve naslove koji su objavljeni u godinu dana. Zato ću spomenuti svega nekoliko favorita – naslov Locke & Key, objavljen u tri knjige, idealan je za tinejdžere, ali i starije čitatelje. Mješavina horora, drame i mistike, čita se bez pauze.

Mlađoj bi se publici trebao svidjeti naslov Ja ubijam divove jer sadržaj priče čine mlade osobe i (ne)uobičajeni problemi s kojima se mladi susreću tijekom procesa odrastanja. Naslov Tyler Cross i najnoviju priču o gangsteru Torpedu (Kad smo kod Mrtvog mora) ne bi smjeli propustiti ljubitelji kriminalističkih priča, a zanimljive životne priče pružaju naslovi Makaroni!, Daytripper, Stare prdonje, Okrug Essex i Posvojenje.

Objavljeno je i definitivno izdanje argentinskoga stripa Eternaut, fantastično napeta priča koja ne gubi na aktualnosti.

Glazba 2018.

U 2018. godini znatno su se manje slušali novi albumi. Edo Maajka objavio je angažiran album Put u plus, a sastav Spiritualized nije podbacio albumom And Nothing Hurt. Dobar je album Road to Nowhere, Tommy Guerrero opet je napravio posao kako spada.

Da vremešni Paul McCartney nije za otpis i umije napraviti hit koji će se svidjeti novim generacijama te boraviti u radijskom eteru i zauzeti mjesto na top listama, potvrđuje album Egypt Station. Skladbe Come On to Me i Fuh You prave su auditivne uholaže!

Thom Yorke, frontmen sastava Radiohead, napravio je jezivo dobar soundtrack za remake horora Suspiria. Yorkeov se melos baš uklapa u taj filmski žanr.

Dva manja albuma svakako želim posebno izdvojiti. Oduševio me album Matan kojega potpisuje stranac (ime izvođača namjerno je napisano malim slovima, nije riječ o tipfeleru!). Nakon albuma Dublin, u kojemu je stranac opisivao život u Irskoj, stvorio je snažan album Matan u kojemu opisuje bolest i gubitak oca. Nevjerojatno snažno, iskreno, hrabro i pametno osmišljeno ostvarenje, jasno zaokružena cjelina o kojoj, nažalost, malo tko govori, a još manje je onih koji bi napisali pokoji redak.

Album Matan nema slabu točku, pravo je remek-djelo vrijedno preporuke (što, eto, sada radim!). Teško ćete čuti album Matan na radiju, no album je dostupan na YouTubeu i Bandcampu.

Drugi album koji me se dojmio napravio je Arian Peharda, svestrani mladić iz Varaždina koji svira gitaru u nekoliko rock sastava (Media Stres, 3 Suns of Aberran). Arian je nedavno objavio prvi solistički album Face In The Water koji se također može u cijelosti preslušati na YouTubeu i Bandcampu. Prevladavaju duže skladbe, pretežno instrumentalne. Album u sebi sadrži više žanrova – mogu se čuti elementi psihodelične i ambijentalne glazbe, ali i melodije karakteristične za progresivni rock.

Žanrovska raznovrsnost albuma dokazuje kako je Arian naslušan, da su brojni žanrovi utjecali na njega i ostavili trag. Oba se albuma, i Matan i Face In The Water, mogu bez problema skinuti na računalo. Naravno, ukoliko vas služi internetska veza. Preko Bandcampa može se uplatiti i pokoja kuna (ili neka druga valuta!) izvođačima.

Godinu presložio: Miroslav Cmuk