Spektakularnim mađioničarskim nastupom poznatog riječkog mađioničara (i svježeg obarača Guinnessova rekorda!) Andreja Škedela na trgu ispred Stribora u ponedjeljak, 23. 4., u 11 sati, točkom pod nazivom Papirnate priče (a svakako i čarolije) počeo je Tjedan dobre dječje knjige koji  Rijeku, ali i Bakar, Crikvenicu, Delnice, Kostrenu, Mali Lošinj, Novi Vinodolski, Viškovo i Vrbovsko vodi kroz čaroliju priča.

Gvalup

Kako se može vježbati maštu? Zamislite jedno drvo, i onda mu dodajte nešto… i malo po malo nastaje priča…To nas je na predstavljanju knjige Gvalup i druge priče u sklopu Tjedna dobre dječje knjige naučila spisateljica Tamara Bakran. Njena publika, prvaši i drugaši iz Tesle, saznali su nešto o nastajanju priča u zbirci, ali i poslušali i oduševili se dvjema pričama iz zbirke – Ruža i čempres (osobno omiljena priča iz zbirke moderatorice Sanje Štajdohar) te Ruša je slutila.

Iva se skrila

Na drugom kraju grada, na Zametu, Iva se skriva(la) i Budućnost se smišljala. Vrtićanci iz Oblačića tražili su Ivu (i jaaaako se obradovali kad su je našli!), a školarci zametske škole smišljali su budućnost u kojoj je sve, naravno, bolje i zabavnije. Je li im uistinu i bilo tako, uvjerite se sami! Fotografije govore više od tisuću riječi!

Divota spomena

Dan prvi zaokružen je otvorenjem izložbe Divota spomena. Izložbom koju smo izgradili zajedno s vama – mamama, tatama, nonama, nonićima koji ste i ovaj put pretražili svoja kućna blaga i iz njih iznjedrili prave dragulje – spomenare koji sežu i 120 godina unazad, na sam početak 20. stoljeća, one koji se kočopere na lepezama, one koji su pisani i risani tušem, kojima boja ne jenjava ni nakon svih tih godina kao ni uspomene koje su preplavile Kreativni laboratorij Dječjeg odjela Stribor ovom posebnom i nostalgičnom izložbom.

Fotić vreba kulturno

Paparazziji vrebaju iza svakog ugla! Kad knjižničarka namjernica sa svojim KulTurnim šetačkim društvom skače u more nasred Korza (s čvrsto začepljenim nosom), budno oko neimenovanog paparazzija KB proviruje s prvog kata one tamo neke Palače i hvala ih usred akcije! Pa vi budite Korzo-knjižničar! Nikad ne znate tko će vas fotografirati u nadasve nedostojanstvenom skoku u nadasve nepostojeće more.

Vila u gostima

Iz Slovenije nam je preko Pule i Zagreba stigla Jana Bauer – mlada književnica čiju smo Strašnu vilu strašno (ili strasno?) zavoljeli još dok je bila u Groznoj šumi, a tek sad kad je stigla s divljom zimom srca nam dokraja ogrijala i usudili smo se pozvati ju u goste. I stigla nam je, s panjem pod rukom, s ježom u kosi, s vjetrom u grudima, ah, čudna vila! A u panju svašta nešto, razgranato, baš kao i one njene dvije grančice na glavi koje frče kad nešto smišlja. I onda nas je A, B, C pitala te ovo te ono i sve na prevaru otkrila štošta o sebi i koješta o Groznovilci. Iako nismo sigurni je li to jedna te ista osoba, ta Jana i ta vila, mutno je sve to. Ispitala pa odjezdila. S panjom pod rukama i s osmijehom na usnama. A mi, a mi, dugo ćemo se pitati kad ćemo ju ponovno vidjeti. Jer svidjela nam se jako. Ta Strašna vila, ta draga Jana. I jedva čekamo treći nastavak! A vi, a vi?

Čarolija prevođenja

Tražila se stolica/vreća/olovka više na Ogranku Trsat da se čuje kako izgleda prevoditeljski život, koje su zablude, a što je stvarnost, kako prevesti nešto za što još nema riječi u tvom jeziku, koji alati pomažu prevoditelju u radu, je li košničar ili rojilo? (Tko je pročitao Šešir pun neba T. Pratchetta, znat će.) Nakon korisnog i zanimljivog predavanja prevoditelja Marka Marasa, učenici Prve sušačke hrvatske gimnazije koji su činili mnogobrojnu publiku prionuli su i sami zanatu prevođenja dijelova iz Pratchettovih djela i zaista impresionirali svojim vještinama, a povratna informacija (koju su odmah dobili) za njihove prijevode sigurno će pomoći možda nekom budućem prevoditelju iz ove grupe. Naposljetku, ima toliko dobrih (dječjih) knjiga kojetek treba prevesti, a ovakvi susreti sigurno su korak bliže tome.

Bajkoviti Trsat

Bajno bajkovito bajkanje na blaženom Trsatu (da posudimo riječi neimenovane knjižničarke JAT) bliži se bujnom kraju – na sve strane orlovi, sirene, nevidljivi Andrije, gusari i vrhunsko portićevsko čarobiranje! Neimenovana knjižničarka KĐ hrabro kroči dalje zbunjujućim primorskiom naglaskom i oduševljava prisutne, a neimenovani knjižničar TG istovremeno se javlja na tri telefona i nudi pomoć prije nego što se voditeljice Bajkaonice uopće sjete zatražiti je. Ta, nije ni čudo što volimo Trsat, kad je – k’o iz bajke!

Kanađanin u gostima

Druženje s autorom Davidom Homelom u Ogranku Trsat počelo je problemima na granici, no, bez brige, riječ je samo o ulomku iz romana Putujući cirkus koji je na početku pročitala moderatorica Sanja Štajdohar. Autor je promovirao roman zajedno sa svojim hrvatskim izdavačem Draganom Ogurlićem iz  Naklade Val, gdje je izdan hrvatski prijevod ovog romana koji je radnjom smješten u Hrvatskoj. Budući da je pripovjedač u cijelom romanu dječak Charlie koji s obitelji prvi put iz Kanade dolazi u Hrvatsku, autor je započeo druženje objašnjavajući da je kod pisanja važno dobro izabrati pripovjedača, to nam mora biti prvi korak, a zatim je objasnio pozadinu svojih iskustava u Hrvatskoj. Neka od njih je pretočio u događaje i likove u ovom putopisno-pustolovnom romanu za djecu.

Roman sadrži i ozbiljna Charlijeva pitanja o ratu i posljedicama rata u Hrvatskoj, na koja odrasli pokušavaju odgovoriti što je jednostavnije moguće, ali sadrži i mnogo anegdota i kulturoloških razlika koje čine „antagonista“ određene vrste u ovom romanu (ne, ne postoji pandan Voldemortu u ovom romanu, ali ponekad je ljudsko nerazumijevanje jednako opasno). Vrlo je važan bio savjet da ništa što napišemo ne bacamo, jer tko zna kad može zatrebati, te ako vam nešto nedostaje u životu (u autorovom slučaju to je bio djed), ubacite to u priču i proživite to sa svojim likovima. Publiku, tj. učenike OŠ Vladimir Gortan i OŠ Vežica?? zanimalo je i kako je autor počeo pisati (tražio je način da izrazi emocije, što dječacima često nije bilo odobravano) te jesu li knjige u serijalu kronološki poredane (vrijeme brzo prolazi, ali Charlie jako sporo odrasta).

U ugodnom druženju s autorom saznali smo i pozadinsku priču ilustracija u knjizi, ali i mnoštvo malih detalja koji su važni kad pišemo priču. Usput, znate li da Cres i stres zvuče slično? A znače baš suprotno (osim ako vozite automobil).

Moja prva knjiga – književna večer na Zametu

Prekrasna svibanjska večer, u knjižnici uzbuđeni žamor, smijeh i šaputanja… Miris knjiga, novih, blistavih slikovnica. U publici brojna lica djedova, baka, prijatelja iz školskih klupa, roditelji ponosnih lica i učitelji puna srca podrške. Sreća u zraku, a ponosni autori Deborah Peršić, Sara Perušić, Marco Galotto i Franciska Goja čitaju svoje nagrađene prve knjige. Nagrađeni su tiskanjem slikovnice na državnom natječaju “Moja prva knjiga” koji organizira KAlibra, a počastili su posjetitelje Gradske knjižnice Rijeka ovom prekrasnom večeri na Ogranku Zamet.

Upoznali smo njihove interese, hobije, želje i snove o budućnosti, saznali da osim što pišu knjige oni i pobjeđuju u gimnastičkim natjecanjima, skaču bungee jumping, pišu već 3. knjigu, govore 3 jezika, kuhaju, znaju sve o zdravoj hrani, obožavaju čitati i sanjaju da će promijeniti svijet. Zasigurno ga već i mijenjaju, jer su danas inspirirali djecu koja su ih slušala naćuljenih ušiju da doista mogu upornošću postići sve što žele. Jesam li spomenula da naši mladi autori još pohađaju osnovnu školu, a da je dvoje još u nižim razredima? Imaju vremena, a mi vjerujemo da će svoje želje ostvariti.

Jelena P.

Stigli su prljavkasti fujkasti Mrljek i Prljek! No, ne brinite, s njima je stigla i Jelena Pervan, autorica poznatog Hrkala i Pjegave Ive, koja zna kako otjerati ove prljavce. Kraljevstvo zubića je naposljetku spašeno, a Mrljek i Prljek su dobili po nosu i zbrisali iz kosica i noktića.

Zametskom knjižnicom je odjekivao dječji smijeh, a zubići su svi ostali na broju. Možda večeras mnoge ručice same posegnu za četkicom i pastom za zube, a Mrljek i Prljek ostanu bez najomiljenije najsmrdljivije kaše čokoladnog sosa s brokulinim umakom od prekjučer u ustima.

Šuma Striborova

Ima li ljepšeg završetka Tjedna dobre dječje knjige u Gradskoj knjižnici Rijeka od začarane šetnje Šumom Striborovom? A kada šetnji dodamo priču, maštu, cvijeće, leptire, smijeh, vuka (ili bolje ne), veselje i poneki kolačić na piknik dekici, doista uživamo! No, ova šetnja je posebna, jer s nama su bile i Jelena Pervan Mrljekom i Prljekom, Ivana Francišković i Gordana Ivković s Čudakom Šumekom te Nevena Zuber s Princezom u papirnatoj haljini.

A da, poput Crvenkapice, ne skrenemo sa staze pobrinuli su se vodiči iz Planinarskog drušva Kamenjak. Knjižnica je danas oživjela, prošetala prašnjave nožice, udahnula svjež planinski zrak, udahnula život likovima iz priča, ponijela knjigu i povela autore sa sobom, a na čarobnom putovanju slijedila su ju brojna dječja lica. Magijom smo započeli Tjedan dobre dječje knjige u ponedjeljak s Andrejom Škedelom, a čarolijom ga za završavamo u Šumi Striborovoj.