Napokon smo našli igru u kojoj pravila jedino smetaju.
Dječja igra, otprilike
– NAPAD!
NA POZICIJE! –
– VOJNICI!
Legići, POZOR! –
– Tenkovi, AJMO!
Helići, VAMONOS! –
– Katapulti, BUM!
Laseri, PIJU, PIJU –
– Gladijatori, ANDIAMO!
Power Rangersi BUM, PUF, PAF –
– Stegosaurus Rex, JEDI!
Zmajosaurus Rex, PUCAJ –
– Windex, MOČI!
Cipetron Maximus Adidas ml., GAZI –
– Mijakulo Mačerix, REŽI
Plačenix Tatus, NISI FER –
Total Tank Simulator, otprilike.
Naslov poljskog studija Noobz From Poland kroz službene opise predstavlja se kao jedan ozbiljan RTS koji tematizira Drugi svjetski rat. Šest nacija (Velika Britanija, SAD, Njemačka, SSSR, Italija te, osvježenja li, Poljska), tri modela (Campaign, Hidden te Sandbox) i mnoštvo vojnih jedinica koji za cilj imaju igraču pružiti čistokrvnu stratešku simulaciju. Lijepo zvuči, ali, uh, kako da ovo sročim, a da ne zvuči patronizirajuće? Noobzi moji, olabavite.
Total Tank Simulator stilski (ali i dijelom mehanički) se nastavlja na Totally Accurate Battle Simulator o kojem zbog parodijskog pristupa imam samo riječi hvale upravo zato jer se odbijaju shvatiti ozbiljno, tržeći posljedično na svojoj otkačenosti. Međutim, TTS se postavlja kao ozbiljna strateška igra, koja i u svojim najavama u prvi plan gura realizam prikazanog. Ukratko – Houston, we have a problem.
Pretpostavljeni realizam najviše bi se trebao očitati kroz kampanjski dio u kojem preuzimamo kontrolu jedne od šest ponuđenih nacija koje vodimo kroz slabo potkovan povijesni okvir unutar kojeg su s povijesnog aspekta razvijeni vojni dijelovi koji se dijele na aktove koji se dijele na misije. One se svode ili na klasični deathmatch ili zauzimanje neprijateljskih položaja ili branjenje vlastitih. Klasični modeli koje prožimaju razrađena razvojna vojna mreža kroz koju istražujemo jedinice te časnička mreža iz koje uzimamo časnike za bitku; riječ je o imitaciji povijesnog razvoja i taj isti bi bio dobro urađen da se u jednom trenutku ne pojave – medvjedi? Daleki? Psi kamikaze? Super tenkovi? Molim? U kojem trenutku su glasine postale istinite? U kontekstu u kojem se Total Tank Simulator želi prikazati prikazani razvojni luk je promašen.
Uostalom, kao i druge mehanike RTS-a u trenutku kada se nađemo na bojnom polju; misije određuju budžet koji nam se nalazi na raspolaganju pri postavljanju vojske na karti. Umjesto mogućnosti postavljanja vojske tijekom same bitke (npr. R.U.S.E.), TTS se odlučuje za realističniju mehaniku postavljanja vojske na karti. Međutim, ovdje staje taktika, kao i realizam te započinje – kaos. Zašto? Zato jer nema moći strateškog upravljanja postavljenim vojnim jedinicama koje u trenutku kada započnete, razulareno krenu prema neprijatelju. U tom trenutku rat postaje huliganski okršaj na Grobniku.
Total Tank Simulator ne funkcionira unutar željenog strateškog okvira; ne nudi dovoljnu dubinu, kako u pripremi, tako ni u konačnom djelovanju. Razvojna stabla koja u jednom trenutku postaju bestijariji, kao ni rat u kojem pobjeđuje luđi i nespretniji su prije parodija žanra doli njegov ozbiljan predstavnik; u nekim trenucima gotovo se čini kao humoristična preinaka već spomenute igre R.U.S.E.
Međutim, Total Tank Simulator nije nužno loša igra. Jednostavno je potrebno promijeniti okvir unutar kojeg ju sagledavamo. Ako ju gledamo kao dječju igru, začudnu petlju čiji je rezultat uvijek nesvakidašnje začuđenje, onda govorimo o sretnoj igri. Nema veće sreće doli sudariti medvjeda i tenka, Daleka i avion, ispuniti pustinju minama koje čekaju saveznu tenkovsku armiju. U tim trenucima i mogućnost FPS-a u igri kroz preuzimanje kontrole nad jednom jedinicom je prezabavno unatoč svim nezgrapnostima. Campaign nije obećana zemlja, već Sandbox unutar kojeg igra kreće stopama Totally Accurate Battle Simulator te nas svijet počinje gledati kao petlju bez početka i kraja, bez razloga i posljedica; dječja igra, otprilike.
Umjesto u ratu, Total Tank Simulator svoj mir pronalazi u igri, i to dječjoj. Bez pravila, bez razmišljanja, bez logika. Neka se događa. Neka nas gledaju kao da rat nikad nismo vidjeli.
