Započelo je preslagivanje izolacije; svjetla odmiču od igre brojeva te se okreću igri mjera koje žele od slova na raspolaganju ispisati normalizacija preko svakog čela i zida. Suživot s didaskalijama neminovan je do daljnjeg.

Postoji jedna zadrška prije koraka u čisti novi svijet – pokazna. Zaboravili smo se. Isključen joj je mobitel, a zadnjoj uspomeni istekao je rok valjanosti. Iako se soba obranila od produktivnih hirova te je ostala ista i gora, pokaznoj nije bilo traga; traperice, jakna, ruksak, police, tepih, kauč, čak ni novčanik nije znao ništa. Radni stol nije se opirao pretraživanju unatoč izostanku naloga jer je znao kako skriva samo ono o čemu nije na meni da otvorim odlomak. Dnevni boravak, kuhinja, garaža, balkon, wc iracionalno su se odupirali ideji pretraživanja jer zašto bi pokazna bila kod njih? Već bi ju odavno isporučili nama, njeno plavetnilo je iritantno i glasno kada se pokušava stopiti s konvencionalnim površinama.

I dok pišem kako ju tražim, pitam se traži li ona mene? Ne. Njoj nitko nije došao nakon dva mjeseca niti joj za deset minuta ide autobus prema centru. Zasigurno joj ne nedostajem; zna da mi nije prva, zna da ju ne trebam kad ju zaboravim, zna da uvijek mogu kupiti samo karticu. Zato je i prije nekoliko mjeseci izbrisala moje ime, tarući se o traper dok nisam gledao.

Čujem bus u daljini.

______________________________________________________________________________

Prije malo više od dva mjeseca najavili smo naslov Crazy Monkey Studiosa, Hidden Through Time. Obično to ne radimo, ali spomenuti naslov nam je upao u oči. Dizajn je kriv, kao i činjenica da su danas hide&seek naslovi (iako je ovdje riječ o podžanru) rijetko pojavljuju na sceni. Zadnji koji se pojavio bio je Hidden Folks prije tri godine.

Hidden Through Time prošao je nezamijećeno; manji broj stranica recenzirao je igru, a još manji broj ju je istaknuo kao osvježenje. Iz njihovog kuta nema mesa na kostima – riječ je o hidden object puzzle igri koja se prostire kroz četiri ere (Stone Age, Egypt, Medieval Europe i American Wild West) koje nisu fabulativno povezano. Stoga ne možemo govoriti o tome da se radi o hidden object puzzle adventure već o jednostavnom click-it modelu koji odbija na svoja leđa uzeti kompleksniji narativ.

Svaki od 26 nivoa postavlja priču za sebe, usko vezanu za kvazi-povijesnu svakodnevicu unutar koje su smješteni objekti koje tražimo. Postavljene predstave cizelirane su do najmanjih detalja te sam se u nekoliko navrata uhvatio gledajući prizor umjesto tražeći prizor. Živost prizora maksimalno otežava potragu za predmetima uz koje stoje zgodni hintovi koji se nadopunjuju s postavljenim prizorom. Bez njih bi u pojedinim trenucima uistinu bilo gotovo nemoguće naći pojedine predmete. Ipak, postoji jedan problem; umjesto da se oslone do kraja na postavljeni dječji dizajn te svojevrsnu obrazovnu komponentu (upitno s obzirom na dinosauruse i Anubise) te tražene objekte historijski specificiraju, kreativni tim odlučuje se na manje i bljeđe predmete poput bodeža, jaja, kamena, guštera… Odabirom najsitnijih predmeta bespotrebno urušavaju dobro postavljen okvir uvlačeći igrača u previše potraga za iglom u plastu sijena.

S obzirom na to kako danih 26 nivoa uistinu možete proći u manje od sat vremena, velika su očekivanja bila postavljena na editor te igraću zajednicu koja srećom nije razočarala. Predani alati stvaranja uistinu su jednostavni te se u malo vremena može napraviti povijesna scena. Štoviše, što sam više slagao i gledao zamisli drugih, to sam više gledao na cijelu igru kao zanimljivu platformu koju bi profesori povijesti mogli iskoristiti za podučavanje. Od dizajna do ponuđenih elemenata, Hidden Through Time nudi konture nečega što bi u budućnosti moglo i trebali zaživjeti unutar obrazovnih okvira.

Hidden Through Time naslov je za svako dijete koje mu neće zamjeriti ako ne može naći čavao usred piramida. Štoviše, bit će sretno što ga nije našlo jer to samo znači da može još nekoliko minuta duže pratiti život drugih.

______________________________________________________________________________

Majica, hlače, tenisice. Ne. Majica, hlače, čarape, tenisice. Ne. Majica, hlače, čarape, tenisice, jakna. Grabim kvaku i –

DAVIDE!

MOLIM!

Zaboravio si pokaznu! Bila ti je u knjizi.

Naravno. Uzimam ju i trčim niz stepenice. Jedan, dva, jedan, dva, jedan, dva, vani sam. Trčim do stanice. Imam još pet minuta. Vadim pokaznu i gledam kako mi se sjaji pred očima. Zna da je pobijedila. Zna da je istekla i da ju nisam imao razloga tražiti. Zna da je ona samo obična plava kartica.

Dolazi bus. Grabim vrata i –

Oprostite, ali gdje vam je maska?

Gledam bus u daljini.