Danas učimo o rezilijentnosti, ciljevima i kako ih ostvariti!
Dragi moji teenageri, do sada smo naučili neke važne trikove kako da kreiramo treninge svoje psihološke otpornosti, odnosno rezilijentnosti (da, da, to nam je ona teeeeeška riječ).
Danas idemo na viši level igre Resilience (opaska autorice – naziv igrice na engleskom dolazi od one naše teeeeške riječi iz prethodne rečenice). Sigurna sam da imate iskustva u igrama i da znate da je svaki sljedeći level teži i izazovniji. Cilj ovog levela je posvećeno djelovanje, preuzimanje odgovornosti za poboljšanje ili promjenu neželjenog ishoda životnog izazova. Postanite svjesni da možete razvijati sve što vi želite razviti kod sebe. Baš sve!
Da se svi mi malo podsjetimo – nalazite se u pubertetu 😊, što znači da tjelesno sazrijevate, ali ste i adolescenti.
Vaš tjelesni razvoj prati i emocionalni ili psihički razvoj. U vašem mozgu upravo se igra igrica Tetris – preuređuju se i rekonfiguriraju vaši neuroni (kao i obično, predlažem googlanje ako slučajno ne znate što su to naši neuroni) za emocije, za procjenu rizika, za dobivanje nagrada, za društvene odnose.
Svaki stupanj razvoja ima svoje izazove koje trebate savladati, sukcesivno (eto, još jednom vas pozivam da potražite značenje i dodate novu riječ u svoj osobni rječnik) i postepeno stječete „mišiće“ – stječete vještine, kompetencije, izgrađujete nove neurone, neuronske puteve i mreže.
Danas napravite plan u kojem ćete voditi, navigirati sebe svojim unutarnjim kompasom, a pomoću svog barometra znat ćete predvidjeti vremenske nepogode, oluje, grmljavine, pijavice pa ćete sigurno i uspješno doputovati tj. ostvariti cilj (izazov).
Cilj nam je svima isti – pozitivan ishod i efikasno suočavanje. Želimo osvojiti i taj level, a u slučaju neosvojenog levela želimo si brz oporavak i uspješnu adaptaciju (novi plan, novi pokušaj, novi cilj).
Mislim da je bilo dovoljno za uvod, predlažem da sada krenemo s praksom.
Postavljanje cilja
Postavljanje i postizanje ciljeva je životna vještina, vještina rezilijentnosti. Naravno da vi, ali i većina odraslih zamišljate pravocrtnu liniju koja spaja vašu želju sa ostvarenim ciljem. Želite da od trenutka kada ste svjesni svoje potrebe ili želje brzo i bez poteškoća ostvarite zamišljeno – ovo je posebno izraženo kod vas adolescenata. Odmah i sad želite to što želite jer inače će biti „smak svijeta“. Ali život nas uči da put do cilja nije ravna linija nego najčešće put puna prepreka, padova, zavoja, usporavanja i iznenađenja.
Zbog toga idemo napraviti plan, strategiju kako da si pomognete u planiranju i ostvarivanju ciljeva.
Kako odrediti cilj?
- Zapitajte se što bi htjeli da bude više prisutno u vašem životu ili što biste htjeli da bude manje prisutno u vašem životu
- Izaberite i odredite namjeru – akcija koju planirate napraviti
- Bravo! Imate cilj!
- Napravite plan – svi znamo da je cilj bez plana samo želja
- Zapišite – moja kolegica G. Malthews je izračunala da je oko 50% veća šansa da se ostvare ciljevi ukoliko ih zapisujete
- Razmislite što možete učiniti da ostvarite svoj cilj
- Planirajte male, izvedive korake
- Tražite pomoć svojih superheroja (sjećate se i prethodnog teksta tko su naši superheroji – mame, učitelji, nona, teta, prijatelj…)
- Odredite koliko vam treba vremena za svaki korak
- Odredite si vremenski period ostvarenja cilja, primjerice 3 mjeseca
- I moj najdraži korak – za svaki ostvaren korak prema cilju se nagradite
- Pripazite da si ne postavljajte prejednostavne i lako dohvatljive ciljeve, ali ni one prevelike.
Vježba: tjedni check-in
Ciljevi su za nekoga fizičke aktivnosti – naučiti pet pozicija iz baleta ili naučiti stolni tenis, a za druge mogu biti društvene ili emocionalne prirode – češće ću se družiti s prijateljem, jednom tjedno ću nazvati baku… Cilj može biti i vještina – naučiti voziti bicikl ili strani jezik.
Postavljanjem ciljeva i ostvarivanjem istih razvijate samodisciplinu, snagu volje, upornost i ustrajnost, postajete sposobni izdržati i kada je teško, a razvijate i sposobnost kreiranja i realiziranja plana!
Malim stvarima gradite i jačate svoju rezilijentnost.
Upomoć! U problemu sam!
Jedna od najvažnijih karakteristika rezilijentnih osoba je vještina rješavanja problema.
Rješavanje problema je shema kao i kod ostvarivanja ciljeva, sastoji se od niza koraka, stepenica u rješavanju toga problema.
Najčešći problem teenagera je uspjeh u školi i po mom duuuugom iskustvu, često je problem matematika. I odmah vam mogu reći, nije problem matematika 😊 nego negativne ocjene koje se prikradu i roditelji polude! Što mislite zašto? Ne, oni ne polude zbog jedinica nego jer niste prepoznali problem na vrijeme i pokušali ga sami riješiti. A i ako ste pokušali i nije vam išlo, ljuti ih što niste potražili pomoć. Na vrijeme. Sjetite se, to su vještine vaše psihičke otpornosti.
I kada upadnete u tu rupu negativnih ocjena, straha, tuge, panike i tjeskobe, krenite od početka. Onako kako smo do sada naučili postavljati si ciljeve. Ovdje je jasan cilj – dobiti pozitivne ili čak jako dobre ocjene😊
Opremite se i koristite svoj kompas, svoj barometar, pronađite svoje svjetionike (svoje pomagače) i onda stepenicu po stepenicu, dio po dio gradiva savladajte i penjite se do svog cilja i izađite iz rupe nezadovoljstva.
Zapamtite da strah i anksioznost otežavaju učenje i onemogućuju kreativnost koja nam pomaže da uspješno savladamo probleme. Budite fleksibilni jer je fleksibilnost ključna za pozitivni ishod. Istina je da najčešće ne postoji jedan, jedini, najbolji pristup u savladavanju gradiva matematike (kao ni u savladavanju bilo kojega problema). Budite maštoviti. Recimo, ako ne želite raditi s tatom ili mamom, pratite instrukcije na Internetu. Ukoliko vidite da neki pristup ne daje rezultate, zamolite prijatelja da zajedno radite. Ili kritički promislite o svom problemu, stisnite zube i zamolite mamu da vježba s vama.
Sada je vrijeme da odlučite što ćete graditi i trenirati, kakva osoba želite postati – dobra, hrabra, vrijedna. Možete vi to!
Ššššš, roditelji!
Prepustite (naravno primjereno uzrastu) odgovornost i uključivanje u obiteljske odluke svom teenageru. Na taj način gradite rezilijentnost jer im dozvoljavate da izgrade kompetentnost i omogućavate im da utječu na stvari koje im se događaju.
Vaša psihologinja,
Borka
