Morea Banićević je nedavno u Dječjem odjelu Stribor predstavila svoj roman “Dvojnici iz tame”, avanturu koja nam se baš sviđa, a srećom smo imali i našeg čovjeka na terenu da nam ostavi dojmove.
Ah… Kraj siječnja, početak polugodišta, hladni dah bure na ulicama… ima li čega ljepšeg od toga da ste doma s toplom šalicom čaja u ruci i čitate… tako dobar horrorac da vam se krv sledi u žilama!
Napetost, neizvjesnost – sve su to odlike koje krase dobru strašnu ili, ako baš želite, horror, priču. Ali što se dogodi kad nešto takvo vidite u pravom životu? Ono što zaista stoji iza cijele te priče i ono što ju je potaknulo? Što li će samo biti kada vi razgovarate s piscem?
Tako je bilo i meni i ekipi s mitološke, jer smo imali priliku upoznati Moreu Banićević, autoricu nekoliko strašno intrigantnih romana i s njom porazgovarati o nastancima knjiga, likova, a malo i o inspiraciji iza svega toga.
Hrabrost
Prvi susret s njom veoma me je iznenadio jer nisam očekivala nekoga tako jednostavnog i bliskog. Autorica je porijeklom iz Rijeke (da, odavde!), a čak je i svijet njezinih knjiga dosta sličan našem; samo se nadajmo da ovdje nema zlih dvojnika!
Morea predaje engleski u opatijskoj školi Rikard Katalinić Jeretov (neki od vas možda znaju da se tamo zna održati Liburnicon) i jako voli mitologije, osobito slavensku i nordijsku. Utjecaj mitologija i fantastičnih bića te dijela naše kulturne baštine uvelike se osjeti u knjizi (spoiler alert! – vi koji želite čitati, a još niste, preskočite red ili dva) kao na primjer kod kikimora koje su prikazane kao pomagači, za razliku od nekih drugih koje se pojavljuju u narodnim predajama i mnogo su strašnije.
Baba Jaga također je odigrala svoju ulogu i ovdje je bila prijetnja junacima, nasuprot nekim ruskim pričama u kojima je junake znala spasiti ili barem uputiti na pravi put. No, vratimo se mi na susret. Inspiracija za mnoge likove (ili dijelove njih), Morei je došla iz okoline, a ponekad i iz snova. Njoj je, kako kaže, najsličniji Mrklja jer se često igra riječima i izmišlja nepostojeće.
Kad smo već kod autoričinih osobina, napravila je vrlo hrabar potez kada se odvažila potražiti izdavača izvan države, jer ovdje nije bilo mogućnosti za tiskanje. Tako je, prvo na srpskom jeziku, a zatim i na hrvatskom, izašla druga knjiga, Dvojnici iz tame, koja slijedi kao nastavak Demona školske knjižnice, a treća knjiga Tragovima Crnog Petra zasad je postoji samo u Laguninu izdanju (nestrpljivo iščekujemo njezin izlazak kod nas).
U knjizi upoznajemo skupinu prijatelja koji se slučajno nađu u avanturi većoj nego što su se mogli nadati. Uz povremene „svađice“, normalne za svako društvo, Zubo, Inka, Zara, Boris, Mrklja i Otis uspjeli su se zajedno izvući iz mnogih opasnosti (koje vam neću odati da vam ne pokvarim knjigu), a usput i spasiti nekoga… pa zamislite samo što bi se vama dogodilo da nađete tajnu poruku u knjizi i morate slijediti tragove sve dok ne shvatite da ste u većoj opasnosti nego što ste prvotno mislili?
Utjecaj videoigara
Što bi vam se dogodilo da se susretnete s čudovištem, bili vi sami ili s prijateljima? Veoma korisno bi vjerojatno bilo znati kako izbjeći ili, još bolje, riješiti se tog čudovišta. I tu nastupamo mi – članovi mitološke radionice.
Uz tri voditeljice i osam-devet polaznika, ovdje se raspravlja o mitovima i fantastičnim stvorenjima. Istražujemo i prikupljamo informacije o raznim čudnim i magičnim bićima diljem svijeta. Usprkos glasinama, nismo tajna organizacija i djelujemo javno.
Povezano sa susretom s Moreom, tamo je bilo nekih malo žustrijih rasprava o žanru horrora i ljudskoj želji da se malo uplaše. Usprkos onome što piše, autorica nije velika ljubiteljica fantasy romana, no jako voli videoigrice. Možda je takav uspjeh postigla zbog toga što radi u školi i dobro poznaje ukus djece, a zasigurno je za to dijelom zaslužan i njen način pisanja i posvećenost knjizi.
Za kraj, možemo zaključiti da su romani jako dobri i vrijedni čitanja, ali ja još uvijek imam jednu malu zamjerku. Koliko god da je Baba Jaga opasna, zapravo je jedna jako zanimljiva bakica koja živi negdje u ruskoj pustoši u svojoj kućici na kokošjim nožicama… vjerojatno joj se već štuca kad ju toliko spominjemo.
Mari Rodin
Jahačica zmajeva, ljubiteljica knjiga.
