Početkom prošle godine javnost je kolutala očima nad skijašima. Umjesto za izjave te putne planove, skijaše, a ludove hvatalo se za noseve i briseve. Snježne radosti zamijenile su karantenske stvarnosti. 365 dana poslije i ponovo uzdišemo nad skijašima. Umjesto za noseve i briseve, skijaše, a ludove hvatamo za rukav i potpis. Karantenske stvarnosti zamijenile su snježne radosti; skije, obmane i nonsensi savršeni su opis zadnjih mjeseci koje su obilježile prisna skijališta, optimistične teorije o kraju pandemije (hajde, ne) te začudne mjere.
No, za razliku od prošle godine (ne)sretnici okruženima zidovima soba, a ne gondola, u ruke su dobili naslov Snowtopia: Ski Resort Tycoon (Tea for two, 2021).
Unatoč early access etiketi koja igra ulogu taktičke izlike, Snowtopia je atmosferični tycoon naslov koji vješto koristi snježne radosti u svoju korist. Igračima na raspolaganju trenutno stoji sedam početnih zimskih turističkih zajednica. Težinske razlike ogledaju se u topografiji mjesta, kao i poziciji skijaške zone na koju se spajaju vaša skijališta. Pravilo zone je zanimljivo s obzirom na to kako je riječ o pravilo koje kroj traženu razinu kreativnost; spojiti tri do četiri udaljena resorta, a da to ne izgleda zastrašujuće za skijaša kad se popne na vrh planine, nije lako, ali je apsolutno zabavno.
Graditeljske mehanike se već sada pokazuju izuzetno rafiniranima i preciznima; jedini problemi se javljaju kod postavljanja određenih zgrada, ali riječ je o standarnim early access problemima. Sadržajno je naslov bogat; barata razrađenim istraživačkim stablom, kao i uređenim postavom tipova skijaša koji će dolaziti u vaš resort. Riječ je o sustavima čiji razvitak ovisi o vašoj spretnosti pri postavljanju niza administrativnih/ugostiteljskih zgrada koje za cilj imaju očuvanje resorta, podizanje zadovoljstva te — u konačnici — razvijanje resorta.
Žanrovski je naslov trenutno teško smjestiti zbog early access okvira. Primjerice, Snowtopia je samo na prvi pogled tycoon naslov s obzirom na to kako u prvi plan stavlja vođenje skijaškog resorta. Međutim, igra ne barata valutom; jedinu prepreku u izgradnji skijališta predstavljaju planine. Istina, postoje i tehnička ograničenja, ali ista nestaju nakon desetak minuta razvijanja skijališta. Ujedno, ne postoji istraživačka valuta s obzirom na to kako istraživačke razine ovise jedino o odabiru pravca. Problem je što nije ni isključivo sandbox; Snowtopia se oslanja na zadovoljstvo posjetitelja koje nužno ovisi o stazama i ispunjenju drugih fantazija. Zadovoljstvo skijaša diktira njihov broj koji diktira broj volontera koji može raditi u skijalištu što u konačnici diktira vaše ambicije. Uostalom, samo pravilo zone nadvija se nad samu pomisao kako se radi o punokrvnom sandbox naslovu.
Žanrovska neodlučnost naslova sprječava potpuno ostvaraj zacrtane ideje. Primjerice, naslov barata ugostiteljstvom kao potencijalno važnim dijelom igre, ali isti trenutno prije definiramo kao estetsku činjenicu doli funkcionalan dio igre. Bez valute je nemoguće baratati sličnim “profitabilnim” segmentima. S druge strane, labavi tycoon okviri koji od igrača traže zadovoljenje vlastitih mušterija ako žele napraviti iskorak u ovoj fazi se pokazuju promašenima. U nekim trenucima se čini kako izostanak realnih mjera ohrabruje bezobrazno pumpanje sadržaja te širenje skijaškog carstva. Koga briga što se na papiru skijašima ne sviđa što moraju čekati gondolu kada neće nigdje otići?
Međutim, sandbox se ne može u potpunosti ostvariti upravo zbog postojanja tih, labavih, a ipak postojanih žanrovskih okvira. I mama bi gondolu do vrha planine, ali nismo još počeli rušiti gorja radi zimskih užitaka. Set pravila koji prati istraživačko stablo pokazuje se besmislenim s obzirom na to kako isti trenutno ima na papiru samo ulogu duženja partije; a to nije potrebno jer kao bezgranični sandbox, naslov bi bio daleko zabavniji. Uostalom, naslov bi bio daleko zabavniji i da jednostavno odluči biti punokrvni tycoon naslov.
Ipak, Snowtopia kao začudni hibrid u trenutnoj fazi razvoja je dovoljno bogata sadržajem, kao i zimskim ugođajem da žanrovsku neodlučnost (zasad) možemo pomesti pod tepih. Temelji su dovoljno čvrsti, pitanje je samo hoće li i kada učvrstiti nadgradnju.
