Jako, ali baš jako, volimo videoigre. Ne zato jer smo lijeni nego vjerujemo da je uglavnom riječ o vrhunskim umjetničkim radovima na kojima rade najveći kreativci današnjice - glazbenici, dizajneri, animatori, scenaristi… Ali jedan oblik videoigara nam je posebno drag - onaj zapakiran u šareno, pikselizirano, 8bitno ruho starih klasika i novih nada iz “indie” kuhinje. Tko ne bi volio te obojene kockice pred očima i piskutave melodija u ušima?
Retrogaming iliti retroigranje danas živi na sto načina i oblika - kao nova izdanja starih konzoli, osvježeni stari naslovi, nakit, crtići, aplikacije, ulični grafiti, 3D printevi (…), a mi smo uzeli naš joystick i odlučili (pre)okrenuti svaku kockicu tog retro svijeta. Uživajte u našoj dugačkoj, detaljnoj i razigranoj priči o pikseliziranoj civilizaciji. Press start!
Celeste, Brazilian Studio MiniBoss
Ako ćemo iskreno (a mi smo sebi rekli da ćemo uvijek biti iskreni) - malo je toga na satovima povijesti baš ono duboko zanimljivo i uzbudljivo. Ne kažemo da je nevažno. Ni blizu. Sve je to važno. Ali svi ti ilirski pokreti, razni političari, kraljevi, datumi, nisu baš nešto što nam oduzima dah. Ni ne treba jer ne može sve biti zabavno kao jedenje majoneze na kolaču.
Ali postoji povijest koja je jako, ali baš jako zanimljiva, važna i sigurno zanemarena, a to je povijest videoigara. Debele “knjige” kažu da je sve počelo 1972. godine nastankom igre Pong, nečeg što je nalikovalo na svojevrsni tenis. Ili nogomet. Ili rukomet. Pong su stvarno svakako pakirali i predstavljali jer su se te dvije pomične crtice i loptica koja se kreće mogle zamisliti kako je tko htio. Tu je važno zapamtiti da je uz videoigre u pozadini uvijek i mašta.
Zašto je retrogaming zakon:
lakše svladavanje programiranja uz izradu replika starih konzola uz Raspberry Pi i slična moćna mikroračunala
priče o starim igrama su zabavna i važna strana povijesti, a mi smo nova vrsta digitalnih arheologa
oslikavanje ulica, majica, izrada nakita (...) pikseliziranim tehnikama sive prostore čini vedrijima
možeš 3D modelirati i 3D printati dijelove za replike konzola ili suvenire inspirirane pikseliziranim svijetom
chiptune glazba je dobar uvod u rad na vlastitoj elektronskoj glazbi
rad na scenariju vlastite jednostavne retro videoigre završit će jedinstvenim pričama
dijeljenje iskustva s roditeljima kojima je to bilo djetinjstvo i mladost osnažuje obitelj
Super Mario i Contra i dalje su jednostavno zabavni :)
10 sati igranja Ponga - gledati samo u slučaju najveće nesanice uz liječnički recept!
Nakon Ponga počeo je dugačak, ne uvijek jasan i ne uvijek optimističan put razvoja videoigara i uređaja za igranje, konzola i računala. Iako to nije tako uvijek izgledalo, jer se igre podcjenjivalo, nazivalo “igricama”, kao nešto manje vrijedno, pokazalo se da će postati vladari naše zabave na 100 načina. No ono što je još važnije - pokazalo se da će igre proći promjene kakve su tvorci Ponga mogli samo sanjati. Danas tisuće dizajnera, animatora, scenarista, programera (...) na cijelome svijetu radi naslove koji nas osvajaju ili razočaravaju, ali gotovo uvijek izgledaju vrlo složeno i lijepo. Posao u game developmentu je jedan od najvažnijih, najnapetijih i najtežih poslova današnjice. Svi bi radili videoigre, ali gdje početi? Zato pročitaj i ovu našu priču. “Želim raditi videoigre!” Svi to žele, ali što sad…
Svaka igra ili pak uređaj na kojemu su igrane ima posebnu uzbudljivu priču. Ponekad je ona o dizajnerima, ponekad o inženjerima, ponekad o scenaristima (...), ali svi oni zajedno izgradili su komadić ove civilizacije. Hej, videoigre su izgradile civilizaciju! Kako to opako zvuči. Kao Rimljani i Grci. To smo najmanje očekivali! Rođena je retro civilizacija! Što se to sve događalo od sedamdesetih godina 20. stoljeća da se i danas aktivno o tome govori? Da izlaze igre inspirirane 40 godina starom grafikom i zvukom, radi se chiptune glazba, a retrogaming je postao golema globalna zajednica koja je proteklih godina, dolaskom novih tehnologija (Raspberry Pi, 3D printanje) počela i aktivno oživljavati neke od kultnih konzola i računala? Kako objasniti da mi, mladi, novi, svježi, žedni novih VR-ova, 5G-a, AR Pokemona, virtualnih koncerata u svijetu Fortniteta, volimo i uživamo u starim draguljima “gaminga”?
Nećemo dati odgovor na to pitanje. ;) U ovoj priči ćemo samo slaviti, slaviti i slaviti taj svijet te nastojati pružiti što je više moguće zanimljivih detalja, dojmova i osjećaja o retrogamingu. Istražili smo na kojim je uređajima danas moguće igrati stare legendarne konzole i računala, u čemu je bila čar u vrijeme njihove vlasti, a uz to donosimo i gomilu naslova koji su ih obilježili. Ali to nije sve… Retrogamingom inspirirane maskice za mobitele, nakit, grafiti, modne linije (...) znak su da govorimo o cijeloj civilizaciji.
Udobno sjedni, nastava počinje.
Jeste li znali...
pjesmica iz Tetrisa je zapravo ruska narodna pjesma još iz davnih 1800-ih?
U originalu, zove se Korobeiniki te se u njoj pjeva o uličnom prodavaču koji pokušava očarati djevojku - dok se cjenkaju!
Jeste li znali da je razlog zbog kojega se brzina u igrici Space Invaders ubrzava uništavanjem neprijatelja zapravo ništa drugo nego hardversko ograničenje?
Tako je - u prijašnje doba, procesori koji su se nalazili u arkadnim kabinetima nisu imali dovoljno procesorske snage da prikažu sve ‘neprijatelje’ odjednom, tako da je rješenje bilo - smanjiti broj neprijatelja i povećavati brzinu kako bi igranje bilo što zanimljivije i napetije!
Jeste li znali da Shigeru Miyamoto, kreator Donkey Konga, Super Mario Brosa, The Legend of Zelda i mnogih drugih poznatih igara, ne smije voziti bicikl do posla?
Zašto? E pa iz jednostavnog razloga što je njegova sigurnost toliko važna Nintendu!
Znate li zašto se Super Mario zove - Mario?
Davne ’81., kada je Nintendo u SAD-u postojao samo kao malena podružnica u skladištu, vlasniku skladišta Mariu A. Segaleu kasnili su s najamninom. Ekipa iz Nintenda ljubazno ga je zamolila da im izađe u susret. On je pristao te su Super Maria nazvali po njemu u znak zahvalnosti! Da se stvar nije tako odvijala, Maria bi vjerojatno zvali - Jumpman!
Plastika i čipovi za sva vremena
1972.
Arkadni strojevi
Saloni arkadnih igara bili su puno više od običnog igranja - mjesto druženja, zabave, zaljubljivanja...
U drugoj sezoni Stranger Thingsa dobar dio akcije odvija se u arkadnom salonu, za igrom Dragon Lair. U njemu dečki bolje upoznaju i novu junakinju Max, zahvaljući rekordima koje ona nabija na šarenim aparatima. Taj cijeli prizor je odličan jer pokazuje da je videoigranje bilo pravi društveni događaj - išlo se u mjesto s puno ekipe, dosta drugih strojeva, a svi bi gledali kako igraš i navijali za ili protiv Pong, Space Invaderse, Pac-Man… Priča o videoigrama zapravo nije o njima u našem domu već o tim posebnim mjestima s puno arkadnih strojeva od kojih je na svakome bila jedna igra. Zabava u tom obliku je kod nas bila puno skromnija, ali posebno ranih devedesetih godina šire se uređaji sa Street Fighterom, Mortal Kombatom, klasičnim shoot ‘em upovima… Space Invadersi i Pac-Man, dvije među najpopularnijim videigrama u povijesti bile su zapravo arkadni strojevi, a iz njih se danas crpi i najveći dio dizajna kada se spomene retro. Kada govorimo o arkadnim strojevima moramo spomenuti i čarobnu riječ “gaminga” - sve do sredine osamdesetih - bio je to Atari, najveća svjetska tvornica zabave. Atari nije rasturao samo arkadne strojeve nego je i vladao i tržištem konzola, a to otvara naše sljedeće poglavlje. Na koje možeš nakon što napraviš arkadni stroj za svoju sobu.
Kako do arkadnog stroja u sobi?
Raspberry Pi i Retropie majstorije
Mikroračunalo Raspberry Pi, čarobna je pločica s puno mogućnosti za razne elektroničke projekte i fore, učenje programiranja, a jedan od boljih primjera je korištenje Raspberry Pi-a kao središta vašeg arkadnog stroja uz pomoć Retropia. Vrlo je jednostavan za korištenje s detaljnim uputama na Googleu i YouTubeu, sve što vam treba je Raspberry Pi 3 (oko 300 KN), Micro SD kartica od 4GB (oko 50 KN) i besplatna distribucija Linuxa koja u sebi ima i Emulation Station i cijeli operativni sustav, a složena je isključivo za što vjerniju emulaciju omiljenih starih konzola pa i arkadnih strojeva. Na Retropieu možete imati koliko god želite igara za razne konzole i najjeftiniji je oblik zamjene za “pravu stvar”. YouTube je prepun videa u kojima već iskusni znalci programiraju i podešavaju Retropie za ono što im treba.
Retropie podešavanje
No potpuna zabava nije samo u tome nego u stvarnoj izradi i dizajnu arkadnoga stroja za sobu u čijem su središtu Raspberry i Retropie. To je prava igra dizajna, rezanja, oslikavanja, slaganja, igre s elektronikom da teško možete zamisliti zabavniji, a tako poučan obiteljski projekt od toga. Arkadni stroj i danas izgleda prekrasno u sobi, onako šaren i blentav. Internet je pun inspiracije.
Na spomen Divljeg Zapada svi će se odmah sjetiti Red Dead Redemptiona ili Call of Juareza koji su ogledni primjerci vesterna s malih ekrana. A onda će oni stariji naraštaji odmahnuti glavom i kazati – ne znaju oni što je život na Divljem zapadu, vidi se da nisu igrali Sunset Raiderse! Da, znate da je bilo davno kada se pitate zašto igru ne možete pronaći na Stemu. Razlog je vrlo jednostavan – Sunset Raidersi su bili arkadni naslov. Istina, poslije će se prilagoditi SNES-u i Mega Drive Genesisu, ali jedini pravi način za igranje Sunset Raidersa bilo je uhvatiti se arkade i pred društvom brisati val za valom. U svojoj suštini su Sunset Raidersi još jedan u nizu Konamijevih side-scrolling avanturističkih naslova. Vi ste lovac na glave koji iz nivoa u nivo lovi kriminalce. Lako napisati, teško uloviti. Sunset Raidersi su svoju popularnost zadobili zahvaljujući svojoj kaotičnosti – mogli ste pucati u svim smjerovima (revolucionarno!), a u istoj partiji mogla su zajedno igrati čak četiri igrača! Sada zamislite kakav je to bio kaos u arkadama diljem svijeta – čak ste ju i u Rijeci mogli igrati (ako ste imali volje čekati u redu u videoklubovima).
1977.
Atari 2600
Već je sama riječ Atari bila čarobna, tako kratka i efektna, a inače pokupljena iz jedne od pozicija društvene igre Go. Atari nije prvi stvorio kućnu konzolu za videoigre jer su do 1977. godine već mnogi spomenuti Pong u raznim oblicima donosili iz svijeta arkadnih salona na kućne konzole. Ipak, Atari je u svemu bio uspješniji što je pokazao već uređaj Atari 2600, odnosno Atari Video Computer System, kako se zvao. Uz tada već poznatu igru ručnim kontrolerom, odnosno joystikom, s Atari 2600 konzolom uspostavljen je standard da igra dolazi na posebnom “cartridgeu” koji se kupovalo u posebno dizajniranim omotima i kutijama.
Posebno skrećemo pozornost na maštovite dizajne tih omota jer kroz njih možemo dobro razumjeti što su tada igre značile - čistu maštu. Omoti su trebali zapravo uloviti ideju igre i nikada kasnije u povijesti nisu bili toliko udaljeni od pravoga izgleda igre! Za primjer pogledajte Championship Soccer - najprije ovitak, a onda igru. Ponovite... nije šala.
Kako do Atarija 2600?
Iako mnogi misle da je Atari potpuno nestao, to nije istina - tvrtka nasljednica posluje i dalje, proizvode novo, ali ipak najviše recikliraju pa je do većine hitova moguće doći i preko XBox ili PS4 konzole, čak i iPad aplikacija jer su sve glavne igre ušminkali i reizdali. A prava je bomba da rade i potpuno novu konzolu, dizajniranu u duhu originala, koja će pokušati sačuvati duh stare s novim tehnološkim adutima. Konzolu se već može naručiti, a očekuje ju se početkom 2020. godine.
Ma koji drugi!? Ovaj naslov je legenda industrije videoigara jer ju je gotovo uništio koliko je bio loš. Naime, Atari je pokušao iskoristiti veliku popularnost istoimenog filma o simpatičnom izvanzemaljcu 1982. godine. Kako su je morali razviti jako brzo, bili su skroz nemarni u razvoju, a i mislili su da će ljudi kupiti sve što se pojavi pod fora etiketom kao što je E.T. Bio je to “crni” Božić za svijet videoigara jer roditelji djeci ne samo da nisu kupovali E.T., nego ni mnoge druge videoigre. Jedan novinski naslov tada je čak vrištao: “Videoigre su mrtve!”. Čak 728 000 “catridgea” Atarijevih igara u tajnosti je pokopano na jugu SAD-a ispod hrpe betona! Sve je u tom trenutku izgledalo kao apokalipsa, ali istodobno su se odvijala dva procesa: osobna računala su postajala toliko jeftinija i moćnija da su ih obični ljudi počeli koristiti za sve kvalitetnije igre, a iz Japana se na svjetsku pozornicu šuljao Nintendo koji je spasio stvar.
1982.
Sinclair ZX Spectrum 16/48k
ZX Spectrum i Commodore 64 nisu konzole u klasičnom smislu, ali imaju dosta njihovih karakteristika - oblikom su slični konzoli jer je sav hardver smješten u jednom kućištu koje je i tipkovnica, spajalo ih se i koristilo preko kućnoga televizora, a kod 80% korisnika služili su gotovo isključivo za igranje. Danas to nije tako, ali osamdesetih godina ZX Spectrum je bio osnova moćne IT industrije Velike Britanije što je tvorcu Cliveu Sinclairu donijelo titulu viteza. ZX Spectrum je bio malo računalo sa specifičnom tipkovnicom od gume pa ga se od milja zvalo i “gumica”. ZX Spectrum je za nas posebno važan jer je većina starije ekipe u Hrvatskoj svoj informatički put počela upravo na ZX Spectrumu, davnih osamdesetih godina 20. stoljeća. Računalo je bilo dovoljno jeftino i moglo se prokrijumčariti iz Trsta budući da je uvoz računala u tadašnju Jugoslaviju bio jako ograničen. Ni igre na kasetama se nije moglo lako nabaviti, a u Hrvatskoj se do njih moglo doći na nekoliko načina: 1. Kroz originalne igre koje se trebalo kupiti 2. Piratske igre presnimljene s kaseta 3. Igre za koje ste morali sami prepisati kod iz knjige ili časopisa u program, snimiti ga na kasetu, premotati i nadati se najboljem kada stisnete Play. 4. Piratske igre snimljene s radija - ovo nije tipfeler. Mogli ste u večernjim satima naći programe gdje bi voditelj pustio zvuk igre na kaseti, a vi biste snimali taj zvuk s radija na svoju kasetu i tako dobili svoju vlastitu ilegalnu kopiju igre. Inače, ZX Spectrum je bio poznat po dvjema tipkama, Peek i Poke koji su bile zadužene za upravljanje memorijom računala. Naredba Peek tražila je određenu memorijsku adresu dok je Poke mijenjao parametre te adrese. Po tim naredbama ime je dobio svjetski poznat, malen i kaotičan šarmantni riječki muzej informatike Peek&Poke.
Ono što tek čeka Atari s novom verzijom, ZX Spectrum je već doživio - riječ je o uređaju ZX Spectrum Vega. Veliki je plus da dolazi s punih 1000 verzija licenciranih igara što je stvarno mnogo, iako su to specifične malene i kratke igre spektrumovskog stila. Ni to nije sve! ZX Spectrum Vega ima i microSD utor pa i preko njega možete dodati još brdo igara koje sami nađete ili čak sami programirate. Na Vegi je moguće zaigrati i igru koju ste sami napravili. Trebala je postojati i mobilna konzola Spectrum Vega+, ali je zbog raznih nesuglasica, sudskih tužbi i problema s projektom sve loše završilo i za konzolu i za tvrtku koja ih je proizvodila.
Alternativa je možda i zanimljivija jer se radi o proizvodu The Recreated Sinclair ZX Spectrum koji, iako ne dolazi s predinstaliranim igrama, daje isti onaj taktilni feedback koji je starim gamerima ostao zabilježen u podsvijesti i na vrhovima jagodica, a i dizajnom je realistična replika originala. Cijena je nešto viša od Vege, ali ovo je najvjernija replika ZX Spectrum računala koje se vrti na posebnoj verziji Androida te vam omogućuje bezbrižno spajanje na tablet ili mobitel koje možete koristiti i kao mobilni ekran. Naravno, dosta igara ćete dobiti i preko “rekreiranog” ZX Spectruma tako da ni ovdje sadržaja ne nedostaje.
Bonus naslov koji ti preporučujemo
Horace Goes Skiing (1983.)
U trenutku kada je izašao ZX Spectrum, početkom osamdesetih godina, bilo je jasno da je potrebno što brže moguće pronaći lik koji ćemo poistovjetiti s njime. Dopustite mi da Vam predstavim malog plavog Horacija koji se gejmerskoj zajednici predstavio 1982. godine kroz igru Hungry Horace. Do dan danas nitko još nije sa sigurnošću zaključio što je točno Horace (ima noge i oči i plav je), ali to ga nije omelo da ubrzo postane lik koji će kroz osamdesete početi povezivati sa Spectrumom. Unatoč tome što se Spectrumova verzija Pac-Mana nije pokazala uspješnom, to nije spriječilo developere da već sljedeće godine izbace novi naslov – Horace Goes Skiing.
Horace Goes Skiing važan je zbog dvaju razloga. Prvi je onaj da je on nastavak (ne)uspješnih pokušaja simulacije sporta koje su vladale raznim konzolama. Horace Goes Skiing predstavlja svijetlu točku u tom neredu zbog svoje glatke vožnje koja je bila blagonaklona prema ljudima koji su imali strpljenja naučiti kako koristiti Spectrum. Drugi razlog je taj što je ta igra lansirala Horacija kao zvijezdu Spectruma, kao lik s kojim smo mogli poistovjetiti konzolu. Iako je bilo boljih igara i franšiza, Horacije je uspio ostati zapamćen kao “onaj mali plavi” za kojega se znalo da umije skijati, ali ne umije odgovoriti na pitanje – tko je?
Zvuči nevjerojatno, ali postoji i mjesečni časopis koji piše isključivo o starim naslovima. To je britanski RetroGamer na koji se moguće pretplatiti i u digitalnoj varijanti. Svaka stranica RetroGamera je čista poezija posvećena povijesti igara, dizajnu, pričama…
1982.
Commodore 64
Gameri rođeni oko 1975. vrlo su se često u svojoj mladosti susretali s kultnim Commodore 64 računalom koje je bilo najpopularnije kućno računalo uz ZX Spectrum. Količina izdanog softwarea i igara broji se u tisućama, a i danas ima svoje vjerne poklonike. Koncept smještaja hardvera u tipkovnicu bio je jednak kao u ZX Spectrumu, samo što je ona bila veća, a plastika čvršća. Glavni programski jezik bio je BASIC kojim su mnogi učili programirati i raditi svoje stvari, a kao i kod ZX Spectruma moglo se koristiti vanjski kasetofon i kasete na kojima su bili programi. Traka kasete bi se ponekad izvukla, pa ju je olovkom ili “kacavidom” trebalo ponovno uvući.
Kako do Commodorea 64?
Kao i ZX Spectrum, nedavno je izašao mini “revival” Commodorea 64 na radost ljubitelja. Stiže nam u maloj, preslatkoj verziji Commodorea 64 kojemu su tipke statične, ali, dizajnerski gledano, radi se o poslastici za oči. Iako se 64 igre (naravno, riječ je o simbolici) koje dolaze u paketu čine kao pozamašan broj, ako uzmemo u obzir da je na “komodorcu” izašlo na tisuće igara, velika je vjerojatnost da baš neke od svojih omiljenih nećete naći u ovom paketu. Dobra vijest je da jednostavnom nadogradnjom firmwarea otvarate opciju da preko USBa jednostavno prebacujete svoje, legalno nabavljene, igre za C64.
Preporučujemo ti uz ovaj kultni komp
Wasteland (1988.) – Početak apokalipse
Wasteland je u svoje vrijeme bio utjelovljenje RPG-a. Predstavljao je apokaliptični svijet s pravim malim bogatstvom likova. Unatoč tome što je Commodore 64 obilovao point&click igrama koje su danas gejmerski kanon, Wasteland se istaknuo kao unikatna igra koja je postavila temelje za buduće RPG-e. Prokušani DnD recept koji su u osamdesetim godinama mnogi prežvakavali, sada je napokon bio unaprijeđen zahvaljujući EA-u čiji je tim stvorio svijet za sebe. Preuzeo je sve što se moglo preuzeti iz prošlosti te je to nadogradio najvažnijom činjenicom – ono što napravite u svijetu, to ostaje u svijetu. Dotada igre nisu pamtile vaše poteze te su vam uvijek nudile novi svijet. Upravo u toj sitnoj, ali ogromnoj preinaci Wasteland je napravio iskorak zbog čega ga se danas pamti kao jedan od onih koji su promijenili gejmersku industriju.
Međutim, ta igra je po jednom detalju utjelovila osamdesete godine. Iako Wasteland obiluje eksplicitnim sadržajem, zaradila je jedino oznaku PG-13.
Jedan pogled na igru i mogu se samo zapitati kakvu bi hajku ta ocjena danas izazvala.
1983.
Nintendo Entertainment System
+
Super Nintendo Entertainment System
1990.
Prvo jedna velika istina - kod nas u vrijeme njegove aktualnosti gotovo nitko nije imao originalan NES, kako se skraćeno nazivalo ovu konzolu, već isključivo jeftine klonove nastale u tvornicama Tajvana i Kine. Nintendo je bio skup i nedostupan, a u svemu revolucionaran ponajprije zbog izgleda i funkcioniranja igara. Teško je reći koja je važnija i upečatljivija - Super Mario serijal, Zelda, Contra… NES je prodan u oko 60 milijuna primjeraka, a možda je jedina konzola koja je imala i zadržala imidž prave obiteljske priče, oprezne prema nasilju u videoigrama i pune specifičnog veselja i vedrine. Iz redova Nintenda dolazi jedan od najveći dizajnera videigara u povijesti - Shigeru Miyamoto od kojega se samo može učiti kako se razmišlja pri stvaranju videoigara. Uz prvu Nintendo konzolu dolazilo je i puno prilično beskorisnih, ali efektnih dodataka poput plastičnog pištolja kojim se moglo loviti patke po ekranu. Novu razinu revolucije Nintendo je postigao izdavanjem konzole uz dodatak “super”, a to je označilo prelazak na 16bitnu razinu. I NES i SNES stvorili su vječno simpatičan izgled igara, a treba reći i da su to obično bili side scrolling naslovi različitog tipa - najčešće pucačine (Contra!) i danas dosta potisnuti beat em upovi u kojima je jako dobro stajala glavna Nintendova konkurencija - Sega!
A kako danas do njih?
I dalje aktivni i moćni Nintendo sam se pobrinuo da njegova prošlost preživi u dobrom obliku, a da pri tome ponešto i zaradi - službeni NES Classic Mini i SNES Classic Mini su debelo najbolje alternative originalnim konzolama, a može ih se naći po 700tinjak kuna u dućanima po gradu. Imaju zavidno dobre popise igara koji će zadovoljiti i one jako nostalgične, konzole se lako spajaju na moderne TV uređaje, slika je izvrsna, a jedina zamjerka su prekratki kablovi na kontrolerima, ali to se da produžiti običnim USB produžnim kablom koji se može naći u dosta dućana tehničke robe. Uz to, bitno je spomenuti da iako SNES Classic Mini dolazi s manjim brojem igara, dolazi s 2 kontrolera i nešto popularnijim igrama pa je odluka na vama. Loša je vijest da je Nintendo stao s proizvodnjom NES i SNES Classica i namjerava stari sadržaj omogućavati isključivo na Nintendo Switch Online usluzi, ali još ih se da naći u dosta hrvatskih dućana na lageru pa ako ste zainteresirani, požurite i potražite ih dok ih još ima u prodaji.
Preporučujemo ti uz ovu najbolju konzolu svih retroljubaca
Super Metroid (SNES)
SNES je danas kanon. Svjetovi koji su se našli na njemu danas su kulturni fenomeni, od Super Maria do Legend of Zelda. Međutim, jedan naslov se često gubi u procijepu između dva navedena – Super Metroid.
Iako ga se danas može naći na svim bezvremenskim listama, Super Metroid nije uspio doživjeti svoju revitalizaciju kao mnogobrojni drugi naslovi. Možda jer je oživjeti još uvijek živu igru najteže. Super Metroid je svijet za sebe. Danas su rijetke igre koje vas osvajaju samim narativom, atmosferom koju stvaraju. Planet Zebes za Samusa je bio sve samo ne poznat i to se kroz svaki vaš korak u igri moglo osjetiti.
A kada se na to nadoda revolucionarni gameplay – onda dobijete igru koja nikad neće umrijeti. Uz to što ste osjećali svaku vibraciju novoga i opasnoga svijeta, poslije svakoga ste se nivoa sve više i više spajali sa Samusom koji je rastao i rastao kako su dani prolazili. To nije bila igra, to je bilo iskustvo kojemu se ljudi i dan danas vraćaju.
Zato je Super Metroid zaslužio vlastiti žanr (Metroidvania). Zato je Super Metroid zaslužio i da ga se ne baca u pogone reciklaže. Jer je zadužio cijelu industriju.
1988.
Sega Mega Drive (Genesis)
Sega je također japanska kompanija o kojoj se danas govori vezano uz pojedine naslove, ali ne i konzole. A ne rade ih zato jer su izgubili rat. Da, doista - rat jer se Ratom konzola nazivalo razdoblje ranih devedesetih kada su se borili s Nintendom za prevlast na svjetskom tržištu. Sega je tvorac sustava zvanog Sega Mega Drive ili Genesis, a koji je donio još bolje grafičke mogućnosti i simpatičan dizajn, pomalo futuristički crni joystick. Sega se doista isticala mnogim naslovima, posebno danas skroz potisnutim beat em up forama poput posebno jakog Streets of Rage serijala. O Sonicu koji je Segino djelo ne treba trošiti riječi jer je osim žarkih boja donio i nevjerojatnu brzinu te postao i uspješan televizijski fenomen.
Kako do njih?
I Sega ide za trendom reciklaže prošlosti, pa je u rujnu 2019. godine na tržište stigla "mini" varijanta" na kojoj se našlo 40 starih hit naslova, među kojima i dva Sonica, Street Fighter II, Streets of Rage, Contra: Hard Corps…
Zaboravljeni bonus naslov uz ovu konzolu
Herzog Zwei
Prije nego što smo dobili Red Alert, Starcraft, Dune ili Command & Conquer imali smo njegovo veličanstvo, Herzog Zwei. Danas izgubljen u prijevodu, Herzog Zwei bio je onaj koji je među prvima otkrio čari mech-RTS-a. Radnjom smješten u Republiku Ariu u vrijeme građanskoga rata, između pobunjenog Ludwiga i vladara Balsage, na nama je bilo da zauzmemo stranu te pobijedimo svojega suparnika na osam mogućih karti.
Međutim, radnja je manje važna. Pišemo o Herzogu jer je uspio unaprijediti model “gospodar rata” kroz koji su igrači napokon osjetili zašto RTS ima RT u sebi. Kao jedan gospodar rata nalazili ste se na karti te gradili, dijelili, slali i ratovali u istom trenutku. U istom trenutku morali ste misliti i na industriju i na rat i na ženu! Koncept RTS-a koji nam se čini tako logičan danas, nije bio logičan sve do 1989. godine i pojave Herzog Zwei-a! Kompleksnost Herzoga bila je nepojmljiva. Cijeli koncept odveden je na višu razinu dodatkom split-screen opcije u kojoj nije bilo milosti ni za koga.
Herzog Zwei ostat će (ne)zapamćen zbog katastrofalnog marketinga koji nije znao što je imao u rukama. Međutim, znali su zato svi oni koji će nam za nekoliko godina dati redom Red Alert, Starcraft, Command & Conquer…
A znate i vi sada.
1989.
Nintendo Game Boy
Kao jedna od najpopularnijih konzola u povijesti, Game Boy je godinama mnogima pravio društvo u školi pod odmorima, na plaži, zimi… I dalje je omiljen, osobito među retrogamerima, zbog prilično velikih mogućnosti za promjene i poboljšanja, popularni modding (sleng nastao od riječi “modify”). Od promjene pohabane plastike ekrana novim staklenim, do dodavanja čipa za bolji kontrast te pozadinskog LED osvjetljenja do kompletnih promjena kućišta, tipki, čak i boje LEDica za bateriju, s Game Boyem, ali i njegovom mlađom braćom Game Boy Colorom i Game Boy Advanceom može se svašta. Ono što je krasilo Game Boy u danima slave jest trajanje baterije, a to nije čudno ako znamo kako je izgledao Game Boy ekran. Danas nam je to nezamislivo, ali Game Boy nije imao nikakvo pozadinsko osvjetljenje. Zamislite da uopće ne vidite ekran svog mobitela ako niste na jakom svjetlu, najpoželjnije sunčanom, i ako ne gledate pod dobrim kutem. S takvim su se problemima tinejdžeri svakodnevno susretali. Nasreću, bilo je nekih fenomenalnih dodataka poput LightBoya koji se nataknuo na ekran i imao, ne samo direktno svjetlo na konzolu koje je omogućavalo igranje u mraku, već i povećalo koje je ekran uvećalo na dovoljnu razinu. Bilo je tu i dodataka poput kamere kojom ste još tada mogli opaliti prvi “selfie”, printera kojim ste tu sliku mogli i isprintati, battery packa koji je jakom baterijom dao dodatne sate igre te mnogih drugih. Ono što je najvažnije - prije mobitela, Game Boy je doveo igranje u ruke i slobodno kretanje s igrom po ulici, pred zgradom, u autobusu.
Koja je alternativa danas?
Osim što se Game Boy u funkcionalnom stanju može u ponekom oglasniku pronaći na prodaji, jako je teško iskopirati taj osjećaj težine GameBoya u ruci te osjeta tih tipki, uz spomenuti Retropie koji, među ostalima, ima i sasvim solidan GameBoy emulator, samo ćete se morati priviknuti na igranje na kontroleru koji imate. Treba spomenuti i da postoji puno neslužbenih varijanti GameBoya mini koje je moguće pronaći na tržištu.
Preporučujemo za ovu prijenosnu kozolu
POKÉMON (1998.)
Globalno, fenomen Pokemona započeo je sada već daleke 1998. godine. Bilo je to vrijeme kada su svi već počeli pospremati Nintendo GameBoy koji više nije mogao držati korak s konkurencijom. Jednostavno nije imao kapacitet za izvođenje onoga što su mogle druge konzole krajem 20. stoljeća.
I tada su se pojavili Pokemoni. Ako je vjerovati Satoshiju Iriju, igra je utemeljena na njegovu iskustvu prikupljanja kukaca. Shvatio je da se više nitko ne igra vani pa je kroz Pokemone htio dati djeci da okuse čari njegova djetinjstva. Shvatio je da je GameBoy savršen za njegovu zamisao jer su djeca mogla pomoću jednog kabla međusobno mijenjati pronađene Pokemone. Mislio je da ako nikada ne da ime protagonistu Pokemona, ljudi će se poistovjetiti s njim. Postati on.
I bio je u pravu. Kada su 1996. godine izašli ekskluzivno u Japanu (Pokémon Red and Blue), prodali su se u milijun primjeraka. Sljedeće godine prodali su se u gotovo četiri milijuna primjeraka. A onda je Nintendo pustio Pokemone u svijet. Samo u SAD-u u jednoj su godini prodali 10 milijuna primjeraka životinjskoga svijeta koji je tako uspio oživjeti konzolu na rubu nestanka koja je sada jahala na valu neobičnog Pokemon svijeta.
1992.
Amiga 1200
U to prastaro vrijeme ako ste imali Amigu, bili ste luzer među bogatijima u razredu čiji su tate već imali svoje 286-tice, ali ste u tadašnjem “IT” i gaming svijetu, da ne govorim glazbenom, bili cijenjeni i prihvaćeni. Amiga je računalo, ali s obzirom na specifičnost uređaja, sjajne jedinstvene igre i jaku zajednicu, bio bi grijeh ne spomenuti ju. Amiga je legendarni uređaj koji je proizveo Commodore, a Amiga 1200 je najpopularnija bila, ne zbog igara kojih je bilo na tisuće, već zbog svog fantastičnog hardwarea za glazbu i mogućnosti da proizvede fantastične vizualne stvari. Kao i svaka kultna stvar, Amiga još i danas ima jaku underground demo scenu gdje se ekipa nalazi sa svojim Amigama i pokazuje demoe koji se i danas rade i uploadaju online. Amigaši su posebna stvar i posebno važni za sve koji žele razvijati videoigre i njihove elemente poput dizajna i glazbe.
WinUAE je i dalje najbolji emulator Amige na PC-u. Radi izvrsno, podržava sve što je ikad izašlo za Amigu, a s WHD Loadom dobivate i mogućnost lagane instalacije igara na disk, što u Amigino vrijeme nije bilo toliko često budući da je glavni medij na Amigama bila 3,5” floppy disketa. Ako samo želite igrati stare igre, bez ulaženja u instalaciju virtualne Amige s operativnim sustavom i dodatnim softwareom, vrlo je jednostavno upaliti WinUAE i učitati staru igru u .adf formatu i trebat će vam par minuta, no za bilo kakav napredniji rad s Amigom, trebat ćete ipak predznanje ili vrijeme da se snađete na YouTubeu. Tutoriala ima dosta, tako da ni to nije znanstvena fantastika. Postoji i projekt Armiga u kojem možeš kupiti fizičku varijantu Amige te instalirati željene naslove.
Preporučujemo uz ovaj kultni komp
Sensible World of Soccer (Amiga)
Nogomet prije nogometa. SWOS je bio FIFA devedesetih, simulacija koja je harala tim godinama. U izostanku 3D efekta, SWOS se temeljio na ptičjoj perspektivi gdje smo igrače razlikovali po boji kose i dresa. Imao je sve što smo mogli poželjeti – od najdražeg kluba do njegovih mrskih rivala. Od kupa do multiplayera. Međutim, ne pamtimo ga zbog toga, kao što ništa ne pamtimo zbog konvencija. SWOS pamtimo jer zbog njega danas imamo priliku igrati FIFA-u i PES. On je uveo career mode na kojem će se temeljiti svaka sljedeća menadžerska igra. Predstavio je prototip publike koja je za svoje vrijeme bila neobična – stvarna. Ujedno, uspio je svoj ptičji stil dovesti do maksimuma. Jednostavnost i zaraznost su sa zadnjim klasičnim izdanjem Sensible World of Soccera '96/'97 dosegnuli svoj vrhunac, točno u trenutku kada je Amiga došla do svojeg kraja. Tehnološki skok ne pita tko će s njim, nego tko se već nalazi tamo. Amiga se nije našla, ali je ostala zapamćena upravo zbog naslova poput SWOS-a.
1996.
Nintendo 64
S nešto više od 30 milijuna prodanih primjeraka, IGN ga je nazvao 9. najboljom konzolom u povijesti, no to ne znači da Nintendo 64 nije našao svoje mjesto pod suncem. Nintendo 64 se fokusirao na igre u 3D prostoru što je bio veliki zahtjev i očekivanje tog razdoblja. Na konzoli je bilo odličnih igara poput Mario Kart 64 i GoldenEye 007, no kontroverzna je bila odluka da se ne prebace na CD kao primarni medij za igre nego da se zadrže na svojim cartridgeima. Najviše zbog toga, Nintendo je s dominantne pozicije na gamerskom tržištu skinuo Sony s njegovim PlayStationom. GoldenEye 007 je i danas hvaljen kao jedan od revolucionarnih pionira FPS žanra na konzolama, a ne smijemo zaboraviti ni The Legend of Zelda: Ocarina of Time koji je po mnogima jedna od najboljih igara u toj generaciji i sama činjenica da bismo ponovno mogli proživjeti te trenutke s Linkom ili James Bondom, mami osmijeh na lice. Ili suzu na oko, kako vam je draže. Da ne bude zabune, neki promašaji imaju status legende kao primjerice prvo pakiranje Supermana u 3D ruho, čime je ta igra dobila status jedne od najgorih u povijesti.
Koja je alternativa?
Nintendo nažalost ne misli izbaciti i “classic” foru s N64 kao što je to napravio s NES-om i SNES-om. Retropie može donekle poslužiti, no nažalost, Raspberry Pi 3 hardware nije dovoljno jak da vrti N64 igre bez poteškoća. Recimo Mario Kart 64 na Retropieu ima vrlo gladak gameplay, ali trzanje i prekidanje zvuka kvari dojam igre i otežava igru. Nažalost, zasad emulacija Nintenda 64 nije ni približno vjerna originalu pa za pravi užitak treba čekati na novu, jaču verziju Raspberry Piea ili uložiti nešto novca na tržištu antikviteta u original s par legendarnih igara.
bonus uz ovu konzolu je...
GoldenEye 007
Zamislite scenarij u kojemu se developerska ekipa predvođena Martinom Hollisom odlučila držati prvotnog kursa te GoldenEye 007 izdati kao arkadni shooter. Statični FPS bez duše, još jedan u gomili. Srećom, taj scenarij se nije dogodio jer se Hollis odlučio kockati i GoldenEye 007 pretvoriti u FPS kakav danas poznajemo. Svaki FPS koji danas igramo, od Halo-a do Call of Dutya, svoje korijene vuče iz avantura Jamesa Bonda. GoldenEye odmiče se od fantazijskog Doomovskog FPS modela te se okreće jednom realističnijem modusu operandiju u kojemu niste heroj koji se bori protiv navale neprijatelja, već ste agent kojemu je stalo do svakog metka. Još važnije, GoldenEye 007 je prva igra koja je imala i singleplayer i multiplayer split screen opciju. Sekundarna opcija danas još uvijek ima legendaran status. Četiri igrača mogla su se nadmetati u raznim formatima od kojih je najpoznatiji zasigurno The Man with the Golden Gun. Ako želite da vam stavim u širi kontekst koliko je kvalitetan bio multiplayer, jedan IGN ga je u to vrijeme smatrao kvalitetnijim od Mario Karta 64. A svi znamo kako je Mario Kart pojam kvalitete. Iako na papiru to danas sve zvuči banalno, GoldenEye 007 je zaslužan redom za igre poput PUBG-a pa do onih poput Call of Dutya. FPS ne bi bio isti da je Martin Hollis odlučio ići jednostavnijim putem.
Retrogamija i 3D printanje
3D printanje iliti aditivna proizvodnja je odlična tehnologija koja običnim ljudima omogućuje da imaju malu tvornicu u svojoj sobi. Razna prototipiranja, jednostavni dizajni, stvarčice i igračkice mogu biti 3D modelirane, a potom 3D isprintane od plastike. Ljubitelji retrogaminga često vole i 3D printanje pa marljivo izrađuju 3D modele koje je moguće preuzeti. Ponekad su to obične memorabilije radi fore, pixel art, a ponekad ti upravo 3D printanje može pomoći da svoj Raspberry Pi s gomilom retro igara upakiraš u prikladno dizajnersko ruho poput originalnog NES-a, Atarija ili Game Boya. Prijedloga je stvarno puno, a mi izdvajamo 5 super 3D modela.
Posljednje konzole koje bismo okarakterizirali kao retrogaming konzole su originalni PlayStation i PlayStation 2. PlayStation 3 i 4 nisu toliko stari koliko se možda to nekima čini, osobito u usporedbi s gotovo 40 godina starim računalima i igrama koje smo ranije spominjali, ali originalni PlayStation donio je izvrsnu grafiku, glazbu koja je slušljiva, a ne samo chiptune, odlične igre, čak i kompletne franšize koje se drže godinama na tržištu poput Metal Gear Solida, Twisted Metala i Resident Evila, ali i klasike poput Tony Hawk Pro Skatera i Castlevania: Symphony of the Night koji je na nekim portalima proglašen najboljom igrom za originalni PlayStation dok je PlayStation 2 nastavio graditi na izvrsnim temeljima i zasluženo prestigao original po popularnosti i prodajnim rezultatima.
PlayStation je prodan u više od 100 milijuna primjeraka otkad je izdan davne 1994., a njegov nasljednik, kultni PlayStation 2 izašao je 2000. godine na pragu 21. stoljeća i ušao je u više od 155 milijuna kućanstava diljem svijeta, čime je postao najprodavanija konzola u povijesti, što je znak da je gaming na velika vrata ušao u većinu naših domova i postao dostupnim širokoj masi ljudi. Originalni Microsoft Xbox prodan je u oko 24 milijuna primjeraka što nije mali broj, ali je i dalje nezamjetan u moru PlayStationa 1 i 2 koji su zasuli tržište s više od 230 milijuna prodanih konzola.
Što danas?
Kako su to relativno mlađe konzole, dosta funkcionalnih ima na tržištu antikviteta. Ipak i Sony je odlučio, vođen reakcijom na Nintendo, ne biste vjerovali, izdati PlayStation Classic koji, baš kao i konkurencija, dolazi u malom, simpatičnom pakiranju s dobrim dizajnom i cijelim setom igara. Nažalost, prodaja je podbacila, a konzoli se zamjera trzanje i loša emulacija igara te izostanak nekih legendi, što je baca u klasu konzola koje ne bismo preporučili. Da, alternativa je tu, ali to ne znači da je dobra. Nadamo se da će se Sony trgnuti i odlučiti izbaciti PlayStation 2 Classic, ali to će ovaj put morati napraviti kako treba ako žele da fanovi PS2 zagrizu mamac i odluče se za kupnju. Retropie ima PlayStation emulaciju. Zaigrali smo Resident Evil i Twisted Metal i iako se igre vrte relativno glatko, ima povremenih problema sa zvukom i teksturama, ali ništa strašno. Preporučili bismo ih svima koji žele ponovno posjetiti mračni svijet Resident Evila ili se izdivljati u Twisted Metalu ili nekoj drugoj omiljenoj igri. Možda Metal Gear Solid ili Tekken?
bonus uz ovu konzolu je...
Crash Bandicoot
Bliži se kraj devedesetih. Gejmerskom scenom opravdano vladaju Super Mario, Donkey Kong i Sonic. Čini se kako nema mjesta za još jednoga. Ili barem nitko ne želi da bude mjesta za još jednoga na sceni.
Developer Naughty Dog očito nije dobro čuo što industrija želi ili ne želi jer je svijetu 1996. godine predstavio Crash Bandicoot, totalno otkačenu lisicu. Iako je igra u proizvodnji bila dvije godine i u njen izgled se uložilo iznimno mnogo (umjetnici su se sastajali svaki tjedan da bi radili na svjetovima), publika nije puno očekivala. Štoviše, kada je igra izašla dobila je naziv – „Sonic's Ass Game“. Stvar je u tome da je ta šala bila očito toliko dobra da je danas pamtimo kao najprodavaniju „šalu“ za plejku.
Kako? Publika je prepoznala ideju. Crash nije pokušao ići za već postojećim trendovima te se utopiti u gomili. Iznimno je puno utrošio u prepoznatljiv dizajn koji se ne zaboravlja. Iskoristio je tehnološki skok koji se odvijao krajem devedesetih te je CB jedno vrijeme bio najbolja igra po svim parametrima. Osim što je bio najljepši i najbrži, bio je i najzarazniji. Starije generacije još i danas sanjaju Aku Aku maske i svoje najdraže voće – jabuke!I tako... dok su se Super Mario, Donkey Kong i Sonic smijali, nisu čuli kako se iznad njih Crash počeo smijati njima.
Jedna od onih igara koje će vas naučiti više od WSAD-a i desnog klika mišem. Pripremite se na pokoju spoznaju o sebi. Windows, Nintendo Switch, PS4, Xbox One, Linux, macOS
Dead Cells (2017.)
D&D svijet u kojem imate bezbroj pokušaja da pobjegnete iz zatvora kojemu ćete se iznova vraćati. I to s osmijehom na licu.
Windows, Nintendo Switch, PlayStation 4, Xbox One, Android, iOS, , Macintosh, Linux
Sonic Mania (2017.)
Igra koja sadrži sve, od prvog do zadnjeg razloga zašto smo zavoljeli Sonica. Što znači da gotovo sigurno nema veze s filmom!
Windows, Nintendo Switch, PS4, Xbox One
Stardew Valley (2016./2018.)
Pikselizirani novi život u novoj zemlji koji će vas natjerati da zaboravite stari život u staroj zemlji. Windows, Nintendo Switch, PS4, Xbox One, Linux macOS, PS Vita, iOS, Android
Katana Zero (2019.)
Spoj Samuraja Jacka i Johna Wicka. Slasher platformer koji vas neće ostaviti ravnodušnim. Windows, Nintendo Switch, PS4, Xbox One, Linux, macOS
Enter The Gungeon (2016.)
Ovo bi bio Doom da je ikada poželio biti platformerom. Potpuni “raspašoj” koji od vas traži samo da preživite. Windows, Nintendo Switch, PlayStation 4, Xbox One, Linux, Macintosh
Owlboy (2016.)
Avanturistički platformer u kojemu ćete se vinuti u neslućene visine. Doslovno. Windows, Nintendo Switch, PS4, Xbox One, Linux, macOS
Gato Roboto (2019.)
Vi ste mačka koja je našla svoju verziju Iron Man oklopa te se bori protiv nepoznatih sila. Mačka verzija Metroida - Meowtrid. Windows, Nintendo Switch
Octopath Traveler (2018.)
Posveta japanskoj gejmerskoj kulturi. Osam junaka, osam putovanja i puno više od osam dana zabave. Nintendo Switch, Windows
Ape Out (2019.)
Platformer koji vas stavlja u ulogu gorile koja je u bijegu od civilizacije spremna upotrijebiti sva moguća sredstva. Windows, Nintendo Switch, Macintosh
Klikni za galeriju
Chiptune
koncert na koji treba ići!
Chiptune je žanr elektroničke glazbe nastao korištenjem programabilnih generatora zvuka koji se nalaze u starim arkadnim mašinama, igraćim konzolama i kućnim računalima. Dio autora ujedno producira glazbu za igre, ali baza od koje je sve krenulo jest supkulturna (demo)scena, koja je čeprkanjem po konzolama, raznoraznim modifikacijama i kućnim setupovima uspjela doći do preludih zvučnih kombinacija. Nećemo zaboraviti ni one koji nisu nužno chiptune, ali poprilično sempliraju: japanski Yellow Magic Orchestra još su prije 40 godina zvukove igara uvalili na svoj eponimni album. U recentno vrijeme ekipa poput Huoratrona, Bit Shiftera i Chipzel chip zvukovima tjera na ples, a kako to obično biva, prije ili kasnije stvari odu do apsurda, pa se zvuk Nintendo Gameboy klasika spaja s frenetičnim ritmom u pravi napad na zvučna osjetila. Case in point: DJ Scotch Egg. Većinom ipak nisu tako strašni. Jeroen Tal je radio glazbu za igre još u 80-ima i bio među prvima koji su konzole počeli koristiti kao produkcijski alat za svoj rad općenito. Disasterpeace je projekt koji ćete prije čuti u nekoj igri ili čak soundtracku filma nego na pozornici, dok, kao dokaz da tu nisu svi “one man show”, mogu poslužiti Anamanaguchi, punokrvna grupa koja je do zvuka video igara došla kroz fascinaciju japanskom pop kulturom. Nikako ne treba zaboraviti ni pionire scene poput Sabrepulsea, koji se posebno proslavio remiksevima te Nullsleepa koji je glazbenim izdavaštvom i radom na organizaciji festivala pomogao nizu drugih autora. Nisu mu strani ni paneli i predavanja: jedno je održao u Rijeci 2013. u sklopu SHARE konferencije.
YouTube i retro gaming
Retro val nije zaobišao niti YouTube! Ako već nisi, baci oko na ove internetske retrogejmaše :)
Game Sack Joe, simpatičan momak koji vodi kanal Game Sack, izbacuje radove (retro) gaming tematike svake druge nedjelje, a na našoj listi našao se jer je i on - retro gamer! Da vam ne pričamo priče, najbolje da bacite oko na njegove uratke, poput ovoga gdje Joe pronalazi moderne dodatke za retro gaming
Cinemassacre Ovaj kanal vode James Rolfe i Mike Matei te je jedan od najpopularnijih retro gaming kanala na platformi! Ukoliko niste, bacite oko na njihov serijal Angry Video Game Nerd, gdje igraju i testiraju loše retro igre na posebno ljut način. Ovo je video gdje igraju Ghostbusterse iz ’84!
SNES drunk Ovaj simpatični kanal vodi retro gejmer Alex iz SAD-a, a njegov se kanal bazira na reviewima raznih retro igara. SNES drunk ima sličnu playlistu, pod nazivom Forgotten games, gdje Alex, kako i naziv sugerira, igra zaboravljene igre te daje o njima svoje mišljenje! Bacite oko na igru Undercover Cops iz ’92.!
Gaming Historian Ovaj kanal itekako ima veze s retro gamingom, ali ne toliko s gejmanjem pred ekranom, koliko s poviješću raznih retro igara, a vodi ga Norman Caruso. Primjerice, jeste li znali da je ’89. godine 9-ogodišnjak tužio Nintendo? Pogledajte sami…
Kim Justice Kim Justice retro gamer je iz Velike Britanije. Na njegovom se kanalu mogu naći razni dokumentarci i video radovi o starim kompjuterima i video igrama, naginjući k Europi, poput ZX Spectruma, C64 itd. Bacite oko na njegov review Mini Monster Joysticka.
Život retro estetike kroz pixel art
Retro dolazi u raznim oblicima i formama, a jedan vrlo zanimljiv i specifičan koji se itekako tiče naše teme jest - pixel art! Pixel art je forma digitalne umjetnosti, jer je za njeno stvaranje potreban određeni softver. Drugim riječima, slike su napravljene na razini piksela (najmanje jedinice slike prikazane na ekranu). Boje koje se koriste su najčešće jako ograničene (koriste se 2 ili 3 boje).
Ova se vrsta umjetnosti danas pojavljuje u raznim oblicima, u doslovnom smislu ili kao inspiracija. Primjerice, u svijetu mode, pixel art je prozvan 8bit fashion, gdje razni dizajneri, inspirirani pixel artom, stvaraju odjevne kombinacije, printove i uzorke.
Pixelastooooo
8-BIT sheek
Kompanija 8-BIT sheek ima također zanimljive stvarčice, poput nakita i naočala, inspiriranih pixel artom!
pikselizirani noktići
Uz nakit i modu, te modne dodatke, 8 bitna moda pronašla je mjesto i u ukrašavanju tijela: poput noktića!
Pixel Creatif
Pixel Creatif, grafički studio iz Kanade, izrađuje umjetnine tzv. beading tehnikom (šarenim gumenim perlicama). Za projekt “Joker” bilo je potrebno 2:30 h slaganja perlica! pixel-creatif.art
Jedan od svjetski poznatih umjetnika, koji je sam sebe prozvao Invaderom, nedefinirani je slobodni umjetnik koji koristi pixel art kao oblik izražavanja. Anoniman je, što znači da nitko ne zna kako izgleda niti tko je, što mu omogućava da sam posjećuje svoje izložbe a da ga nitko ne prepoznaje. 1998. Invader je pokrenuo veći projekt pod kodnim nazivom Space Invaders, čija je svrha koloniziranje svijeta umjetnošću, odmicanje od muzeja i izlazak na ulice! Kako radovi pixel art tematike izgledaju diljem svijeta, možete pogledati na ovoj karti.
Vrijedi spomenuti i domaće snage, Bee8Bit proizvodi ručno rađeni 8bitni plastični nakit i ukrase za dom, ponajprije inspirirane računalnim igrama, ali i stripovima ili filmovima. Za sebe kažu kako imaju širok izbor neobičnih sitnica "koje bude nostalgiju i sjećanje na neka jednostavnija vremena".
Kao što vidite, mogućnosti primjene i stvaranja pixel art umjetnosti su toliko jednostavne, a toliko neograničene, samo pustite mašti na volju i nek’ vam ovi umjetnici posluže kao inspiracija!
Angry Video Game Nerd Adventures 2
Retro zaključak
I na kraju levela, što sad?
Činjenica je da je sve više zaljubljenika u retro konzole i računala, a razlozi su svakojaki. Neki žele imati kolekciju starih računala i konzola pa skupljaju sve i svašta kao hrčci, ali zapravo je glavni razlog kolekcionarstvo, a ne gaming. Drugi su našli “svoju” omiljenu konzolu, kupili očuvani original s e-baya, uložili i po nekoliko tisuća kuna u kolekciju omiljenih igara i sad guštaju u ponovnom proživljavanju djetinjstva, sami, s prijateljima ili s djecom.
Mi pak mislimo da je retrogaming cijela jedna kultura koja se proteže od 3D printanja do glazbe, a njena poanta je jedan poseban istraživački, dizajnerski osjetljiv i kreativan odnos prema svijetu. Svi ljudi koji su stvarali konzole i igre bili su pravi entuzijasti koji su puno istraživali, eksperimentirali, pokušavali ne bi li došli do najboljeg rezultata u odnosu na tadašnju tehnologiju. Preko retrogaminga može se ući u najrazličitija područja od elektronike, programiranja i dizajniranja do pisanja scenarija, crtanja, skladanja glazbe… I to je izrazito pozitivna i dobra pojava koju treba ohrabrivati kada god je to moguće. Game over. :(
Brickzine, magazin za djecu o stvaranju kulture Urednik: Kristian Benić Dizajn & razvoj: Ana Labudović Sadržaj pripremili: Zeno Žokalj, David Čarapina, Lucija Sučić, Zoran Krušvar Izdavač: Gradska knjižnica Rijeka Aktivnost je dio programa Dječja kuća projekta Rijeka 2020 - Europska prijestolnica kulture U Rijeci, prosinac 2019.
