Za spašavanje planeta prva točka je naravno Dječji odjel Stribor u Dječjoj!
Kako smo već jednom spomenuli, slikovnice s ekološkim temama su slaba karika našeg slikovničastog odjeljka, pa u ovom popisu preporuka nastojimo ubrati i “muhe u letu”, odnosno, navesti i one koje inače ne bismo istakli, ali u svjetlu ove slabosti ipak uz njih zastanemo i stavimo kvačicu.
Priče za spas planeta autorice Anne Casals i Paola Ferrija izvrsna je knjiga sastavljena od 6 ekoloških priča primjerenih djeci predškolske i mlađe školske dobi, a svaku priču prate dvije uz temu priče vezane ekološke teme s nizom pitanja i odgovora, savjeta i činjenica. Djeca tako uče nove termine i važne informacije vezane uz očuvanje okoliša i održivi razvoj.
Svaku priču prate odjeljci Dobre vijesti! i Spasi planet! koji donose optimizam i motiviraju djecu na aktivno promišljanje teme. Posljednjom pričom Majka Priroda se pismom obraća djeci, moli ih za pomoć i iskazuje povjerenje u njihovu suradljivost. Kombinacija priča i dokumentarnih podataka čini ovu knjigu posebno vrijednom – djeca mlađe dobi kroz pričicu, identifikacijom s likovima osvješćuju potrebu za očuvanjem prirode, a razgovorom nakon priče doznaju činjenice iz stvarnog svijeta o stanju prirode danas i odnosa čovjeka prema prirodi. Dopadljivo ilustrirana knjiga, font prigodan i za učenje čitanja.
Kad smo kod ekoloških slikovnica, ne možemo ne preporučiti Da bi hrast mogao rast! Od srca preporučujemo ovo djelce jer čine ga fotografije čiste prirode i stihovi koji su zaigrani, imaju smisla i podučavaju. O životnom putu jednog hrasta i ulozi šumara na tom putu, jednostavnim riječima i prekrasnim fotografijama ova knjiga govori sve jezike.
Zaljubili smo se u Elu, spasiteljicu pčela na prvi pogled. Slatka je, pametna, brine o prirodi i živi u skladu s njom. Pomalo joj i zavidimo. Ela svuda ide s povećalom i uz njega svijet oko sebe bolje vidi.
U zbirci ekoloških slikovnica nema puno onih koje se mogu pohvaliti i svojim izgledom i izrazom i porukom. Ova to srećom može. I da, još jedan hotel za kukce je stigao, ovaj put s Elom. I da, osim priče, slikovnica donosi i neke zanimljive podatke. Tako smo doznale da su Striborove knjižničarke zapravo gusjenice jer one su uvijek gladne, imaju velik apetit. I, oh, bože, nadamo se da u kolektivu nemamo nijednog kornjaša… Javite ako o tome što znate…
Slikovnici Leti, leti… vrećica! prvu prednost daje Vane Kosturanov, ilustrator koji se posljednje vrijeme stabilno smješta na domaćoj ilustratorskoj sceni. A potom priča – solidno ispričana, pozitivno intonirana, potiče na ekološki aktivizam (djevojčica počisti parkić u svom kvartu da bi mogla pisati sastavak o proljeću jer od silnog smeća ne može ni početi misliti, a kamoli pisati).
Malo nismo sigurni oko završetka priče – što misliti o njemu, naime, priča završava simpatičnom Mašinom mišlju/pitanjcem “koji bi sljedeći parkić mogla počistiti?”.
S jedne strane zgodno, s druge – je li to baš prava poruka? – da će uvijek biti nekog tko će čistiti smeće za drugima? Možda je ova slikovnica dobra za onu našu knjišku igru “Kuž u pućici” gdje djeca pišu svoje završetke priča pa bi se možda netko sjetio aktivirati Mašu u izradi drvenih tabli s ekološkim natpisima i porukama, i u drugim aktivnostima koje bi imale svrhu potaknuti djecu na nebacanje smeća, a ne na skupljanje tuđeg… Uglavnom, ima potencijala ova priča, makar i za stvaralačke dorade…
