“Klupa prijateljstva” Wendy Meddour: klupa kao metafora prijateljstva
Preporuka jedne lijepe slikovnice.
Jednom prilikom mi je jedna draga i dobra prijateljica rekla kako je teško steći prijatelja i održati prijateljstvo tijekom cijeloga života. Zašto je tome tako? Naime, potrebno je uložiti puno ljubavi, truda i znati uzvratiti pomoć pravim prijateljima, biti uz njih kad im je najteže. Je li to jednostavno? Nije, ali vrijedi jer takvi ljudi su uvijek uz nas, ostaju nam podrška te nas bezuvjetno vole. Prijatelji su obitelj koju sami biramo. Ali da bismo ostali u prijateljskoj vezi, potrebno je dati sebe i ne tražiti ništa zauzvrat. Čim tražimo protuuslugu, to već nije prijateljstvo.
U književnosti je prijateljstvo česta tema, posebice u slikovnicama kako bi i najmlađi naučili pravo značenje prijateljstva. Primjerice, u Vjevericama svađalicama, Rachel Bright, Čaroliji zagrljaja, Dubravke Kolanović, u slikovnici Medo i klavir, Davida Litchfielda, Tu sam, uz tebe te nastavku I ja sam tu, uz vas, Smriti Halls, Mišinim novim prijateljima, Toma Percivala, Šapicama autora Slavka Sobina, tematizira se prijateljstvo.
Ovaj put, osvrnula bih se na novu slikovnicu Klupu prijateljstva Wendy Meddour. Glavni likovi su djevojčica Tilly i dječak Flint koji se upoznaju na Klupi prijateljstva. Zbliži ih to što su oboje sami, ali spremni urediti klupu koja je pokidana. Klupa prijateljstva je metafora za prijateljstvo koje se razvilo između djevojčice i dječaka. Ona ih je povezala te stvorila sponu koja ostaje dugo i kad oboje odrastu. Svakako bih spomenula da su ilustracije koje krase priču predivne, u nježnim pastelnim bojama koje dodatno poentiraju temu i daju posebnu atmosferičnost slikovnici.