I na kraju ovoj druženja s Korona Kid krticom kroz čak 12 nastavaka donosimo ti ključnu poruku koju nikada ne smijemo zaboraviti.
Ova je godina jako čudna. Pojavom koronavirusa ovog proljeća u Hrvatskoj preko noći smo počeli živjeti pod maskama i sa čitavim nizom novih pravila u ponašanju i svakodnevnom funkcioniranju. Kako bi rizik od zaraze bio manji i kako bi taj opasni virus nestao, od nas se sad očekuje da budemo jedno i da se ponašamo isto.
To znači da za velike i male vrijede ista pravila: ne grli ljude s kojima ne živiš pod istim krovom, peri ruke, ne ulazi u zatvorene prostorije osim ako baš ne moraš, stavi masku, nemoj ići baki, peri ruke… Ok, to smo već rekli. Proveli smo mnogo vremena kod kuće gledajući prijatelje i učiteljice preko ekrana. Taj stol u kuhinji ili onaj radni koji si možda već i prerastao postali su sve: i mjesto za rad i mjesto za igru. Sada si možda po prvi puta imao vremena za razmišljanje o svemu i svačemu u beskrajnim danima koji su nalikovali jedan na drugi.
Kao kad ne primjećuješ da ima struje sve dok se u HEP-u ne desi neki kvar pa ostaneš nakratko u mraku, tako dosad možda nisi promišljao sva svoja prava koja su lijepo osmišljena davne 1989. godine kada je usvojena Konvenciju o pravima djeteta.
Zgodan je to dokument koji vrijedi u svakoj situaciji, a ta prava postaju još važnija kad se oko nas događa nešto što bi ih stavilo po strani, kao taj davež od virusa koji kao da viče E, NE MOŽE! Jedno od tih prava ovih dana doživljava neku vrstu krize, transformaciju i novo promišljanje, a to je pravo na slobodno vrijeme.
Kažu stručnjaci za dječje pravo da je slobodno vrijeme ono područje svakidašnjega dječjeg života u kojemu su ona manje izložena nadzoru odraslih. Koristimo ga za razvoj ličnosti, razonodu i odmaranje. Roditelji će ti pomoći da to vrijeme iskoristiš kako ti želiš, a koje mora biti u skladu s tvojim godinama i zanimanjima i još bitnije, s tvojim izborima i željama. Ako u slobodno vrijeme radiš nešto što ti baš i nije fora, primjerice učenje kineskoga, a ti bi htio talijanski – pa i nije neka sreća, ali to se da popraviti.
Tvoje slobodno vrijeme mora biti osmišljeno onako kako si ti zamislio, naravno, sve u skladu s mogućnostima koje ti pružaju roditelji, škola, kvart i tvoj grad. Prije je to bilo puno jasnije. Ispuniš sve svoje obaveze i trk na trening. Sviranje flaute. Odlazak u šetnju. Jurcanje oko zgrade. Obaranje novog levela igrice. Kod bake i djeda. U Vijeće mladih Benčić. U Gradsku knjižnicu, pa parkić. Primjera je mnogo, svaki je dan bio drugačiji, radilo se sve i svašta, išlo se bez problema gdje god smo htjeli, slavili su se rođendani, pohodile radionice, jednom riječju – sloboda!
Sad si postavljaš pitanje koje je skroz na mjestu – pa čekaj, kako uživati pravo na slobodno vrijeme ako nemamo baš neku slobodu kretanja? Kako da provedem slobodno vrijeme u parkiću kad je bio omotan trakom, kao da se tu nešto ružno dogodilo? Kako da okupim prijatelje oko mobitela i pokažem im one fore s Tik Toka? Kako da radim sve što stvarno želim ako to ne preporučuju epidemiolozi s televizije? Kako da tvoji roditelji imaju odrasla, ljudska prava, a ti svoja dječja? Kako da oni prakticiraju slobodno vrijeme, a kako ti? Virus može do sutra vikati E, ne može, mi kažemo: može se!
Da bismo ovdje izvukli pobjedu, moramo znati da uživanje slobodnog vremena nije uklesano u kamenu i strogo određeno – ono se mijenja i svatko ga prilagođava sebi ovisno o raspoloženju, vremenskim uvjetima, godišnjem dobu, a trenutno i pandemiji koronavirusa. U situaciji boravka kod kuće i rijetkih izlazaka, slobodno vrijeme moralo se pojaviti u nekim novim oblicima i prilagoditi novoj situaciji.
Dobro je znati da se slobodno vrijeme u svakoj krizi uvijek nekako provuče i dobije na važnosti. Ako si prije to vrijeme poslije obaveza provodio s mnogo različih prijatelja, sada su ti roditelji i poneki frend glavna ekipa. Evo naprimjer: zasad nema sportskih okupljanja i treninga kakve poznajemo. A to znači da je sada pravo vrijeme za prirodu! Šume, planine, livade, more, jezero, rijeka, sve se to može iskoristiti za tjelesne aktivnosti, vježbanje, pustolovinu, paljenje logorske vatre. Pravo je vrijeme za razbijanje straha od bubica i svakakvih kukaca koji mirno žive tamo negdje u prirodi. Shvatit ćeš da skakavac nije neko opasno stvorenje, koliko god bilo ružno. Podigni šator s obitelji na jednu noć u šumi pa ćeš vidjeti.
Pitaš se što je s društvenim mrežama, kako to da su sad jako poželjne, a do prije nekoliko mjeseci si slušao opomene odraslih da previše vremena trošiš na facetime s frendom s kojim si jutros bio u školi? Odrasli, sorry, novo je doba i ono je na strani mlađih koji su prije svih skužili pogodnosti online komuniciranja. Eno, tvoja baka sad pije kavu s prijateljicama preko Skypea, a mama ima poslovni sastanak na Zoomu.
Isto tako, čitanje knjige uvijek je dobar izbor. Ne treba zaboraviti ni na društvene igre. Idealno je vrijeme da se obriše prašina sa starog Monopolyja ili Čovječe, ne ljuti se koji većina nas igra tek kad se nađemo negdje na moru, pa bacimo par kockica između dva odlaska na plažu.
Naš moto protiv virusa je: ostanimo odgovorni i kreativni!
O projektu
Tekst je nastao kao dio projekta Korona Kid u partnerstvu riječkih udruga Ri Rock (Radio Roža) i Udruge RUKE (Vijeće mladih Benčić) te Gradske knjižnice Rijeka (izdavač Brickzinea). Projekt Korona Kid je podržan sa 4 997 € financijske podrške Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP i Norveških grantova.
