Nitko ne voli semafore. Crveno je uvijek kada negdje žurimo, a zeleno je uvijek kada smo dovoljno daleko od njega da znamo da nećemo stići. A kada ne stignemo – moramo čekati. Tko još u današnjem svijetu ima vremena za čekanje? Upravo zbog toga ne gledamo blagonaklono na semafore te time previđamo njihov potencijal koji su zadnjih godina mnogi iskorištavali. Kao primjerice ovaj gejmerski semafor ili primjerice ovaj madridski semafor koji je probio četvrti zid. Primjera je mnogo diljem Europe jer mnogi su počeli shvaćati kako ta kružnica donosi mnogo kreativnih opcija na stol.

Zadnji grad koji se dosjetio kako se može poigrati sa svojim semaforima? Danski Aarhus.

Prošloga tjedna diljem drugog najvećeg danskog grada pojavili su se Vikinzi kao čuvari zebri, tojest, kao svijetla na semaforu. Vikinzi su svoje mjesto unutar njih našli zahvaljujući suradnji između grada i Moesgaard Muzeja.

Međutim, zašto upravo vikinzi? Riječ prepuštam ravnatelju Moesgaard Muzeja, Larsu Krantsu. “Mnogo danskih gradova ima vikinšku prošlost, ali nijedan nije zadržao konture iz tog vremena kao Aarhus. Problem je što mnogi ne znaju koliko je važnu ulogu naš grad imao u vrijeme Vikinga i vrijeme je da to promijenimo. Želimo ispričati izgubljene priče te Aarhusu vratiti izgubljeni vikinšku prošlost.”

Iako na prvi pogled maleni i simpatični projekt, danski plan sa semaforima ima svoj (ozbiljniji) cilj, a to je upoznati novije generacije s narodnom baštinom. Želja je da građani Aarhusa polagano počnu svoj grad percipirati kao nekadašnji vikinški grad te se na tome zadnjih nekoliko godina intenzivno radi. S obzirom na to kako je svijet sve brže i brže mjesto te se sve više ljudi vadi na nedostatak vremena kada ih se pita čitaju li ili idu u muzeje, danski pokušaj ubacivanja simbola u vanjski svijet dobiva na vrijednosti jer ljude izravno intrigira s prošlosti, htjeli oni ili ne.

Za one koji znaju o čemu se radi inicijativa je simpatična, a za one koji ne znaju, od građana do turista, pitanje za razmišljanje dok čekaju zelenog Vikinga.