Čemu služe suze?
Smanjuje se broj ljudi čija mi prisutnost godi u tišini, kada riječi nisu potrebne. U rječitoj tišini sve rjeđe uživam, ali se zato sve češće susrećem s neugodnom tišinom. Ta vrsta tišine nastane kada se riječi potroše, ljudi si nemaju više što za reći pa se samo pogledavaju i nadaju da će što prije doći tren rastanka, kada će svatko otići na svoju stranu te prekinuti nijemu neugodu.
Boravim li u nečijem društvu, nastojim razgovarati s tom osobom, provesti vrijeme što kvalitetnije. Nisu mi jasni ljudi koji sjede za stolom u kuhinji ili kafiću pa, umjesto da međusobno razgovaraju, pažljivo zure u ekrane svojih pametnih telefona. Ne komuniciraju sa živom osobom koja se nalazi preko puta njih, već udubljeno prate fotografije ili zapise sasvim treće osobe koju možda nikad neće ni sresti.
Konzumiranjem uređaja i društvenih mreža nastaju novi oblici asocijalnosti.
Manjak razgovora vidljiv je na svakom koraku. Manje se priča na putu u školu i iz škole, manje se direktno priča u školi i kod kuće, u krugu obitelji, a smanjuje se broj razgovora u javnom prijevozu i čekaonicama. Ništa bolja situacija nije ni po pitanju zajedničkih aktivnosti kao što su društvene igre na otvorenome, sve je manje djece i odraslih koji slobodno vrijeme ulažu u druženje.
Zaokupljeni sobom i svojim interesima, ljudi se ne stignu posvetiti drugima. Brz način života čini svoje, nakon što obave svoje obaveze, djeca i odrasli najčešće nemaju ni vremena ni volje za ležerne šetnje ili druge vrste druženja. Kako se brojni zatvaraju u svoje privatne svjetove, tako se smanjuje i broj dijaloga. Izbor govora bi, kako je krenulo, mogao presušiti.
Koja je važnost razgovora djelomično se govori u priči Bogar i Gaguč imaju važan razgovor (Sipar, 2019.), gdje su likovi divovi, točnije, tata i sin koji uživaju u sladoledu.
Bogara, tatu diva, zanima zašto njegov sin Gaguč, ne plače. A Gaguča zanima zašto nikada nije vidio svojega oca kako plače pa Bogar mora objasniti sinu pod kojim okolnostima on plače. Zašto je dobro plakati i smiju li muškarci plakati? Je li plakanje muževan čin ili je ono svojstveno ženama? Na ta pitanja otac nastoji odgovoriti sinu.
Nije da cijela priča Tamare Bakran govori samo o važnosti suza – ujedno saznajemo tko divovima katkad stvara probleme, a ne manjka ni humorističnih elemenata. Nije da ćete upasti u tjeskobnost tijekom čitanja.
Ovom bi se pričom čitatelji trebali osokoliti i početi pričati otvorenije, razvijati dijalog s dragim osobama. Naravno, nema ništa loše u monologu, ali nije u redu da monolog preuzima monopol nad dijalogom. Priča Bogar i Gaguč imaju važan razgovor podsjeća na nedavna analogna vremena, kada ljudi nisu bili toliko obuzeti sobom i tehnikalijama, kada su imali više vremena za svoju djecu.
Čim otac i sin vode važan razgovor, možemo pretpostaviti da je u pitanju bitna tema koju bi valjalo razriješiti. Čim čujete sintagmu važan razgovor, na pamet vam padaju teške teme, ali nije da su sve teške teme i neugodne za razgovor.
Priča Tamare Bakran može poslužiti za radionice i rasprave u kojima se razmatra koja je važnost dijaloga i zašto su suze važne za mentalno zdravlje živih bića. Usto se ukazuje na prisutnost predrasuda i rodnih uloga. Ukoliko se čita pažljivo, ovom se pričom mogu suzbijati određeni stereotipi i umjetne razlike između muškaraca i žena. Određene društvene skupine konstantno nas uče da su suze znak slabosti tipičan za ženski rod te da su plačljivci osjetljive i krhke osobe, materijal vrijedan prezira i ismijavanja.
Sramota je ako nastojiš biti srdačan i osjećajan, a nisi na ništa boljem glasu ako si pošten. Poželjno je da imaš nepoderiv natjecateljski duh, empatija nije na visokoj cijeni u očima okorjelih materijalista koji kao da su stvoreni od kamenja jer im nije do tuđih briga i muka, već su fokusirani na sebe.
Sebični i nesusretljivi ljudi, koji nisu kadri ispustiti suzu zbog sebe (a kamoli zbog drugih), dobar su materijal za pokretanje važnoga razgovora između roditelja i djece. Zašto je dobro zaobilaziti društvo sebičnih osoba? Što ih pokreće? Odakle im emocionalna krutost, jesu li došli do nje odgojem ili su hladno srce stekli rođenjem? Zaslužuju li suze ili prijekore? Bogar i Gaguč imaju važan razgovor suzbit će pokoju predrasudu vezanu uz suze, a pritom nećete zasuziti.
