Nemam pojma kada je to točno počelo. Zapravo, lažem. Imam jednu fotografiju koja pokazuje baš sve. Na njoj smo ja i mama, a ja imam nekih sedam mjeseci. Ulica je Škurinjskih žrtava, a 1985. godina.  Nezgodna zima, kažu. Iza nas su stojadini, fićeki i još neki automobili čije marke i modeli više nikome ništa ne znače. Ali ništa to nije važno. Važno je da je sve bijelo, bijelo, bijelo.

Da, sigurno sam se tada navukao.

Budim se u 6 i 30. Drugi ljudi trljaju oči, kuhaju kavu i navlače hlače za posao, ali ja prvo moram pogledati Meteo Adriatic, aplikaciju na svom mobitelu. Švrljanje po sličicama i kartama. Ok, jedan manje. Otvaram DHMZ. Smijanje sličicama sedmodnevne prognoze i snijegu na 7 stupnjeva. I švrljanje po Aladinovim kartama. Ma nema šanse da uz ovakvu buru ostane nešto vlage za snijeg, razmišljam. Ali opet…

Možda da ipak vidim što misle na Crometeo forumu. Znao sam da nisam trebao dolaziti. Neki opet imaju slom živaca oko toga što će biti dva stupnja pretoplo po visini. Da vidim kako stvari stoje na terenu. Pomaže Pljusak. Srećom smo stavili i automatsku meteo stanicu na Drenovi. Oh, pa četiri stupnja smo hladniji od centra, možda i bude nešto. Možda izravno s terena na zapadu od kuda stižu oblaci bolje znaju stanje. Na Facebook stranici IstraMet ima dosta dojava o pahuljama, a izašao je i novi optimističniji ICON izlaz…

Hm, možda bi ipak trebao ići skuhati tu kavu…Bar Luciji jer ja ju ne pijem.

Nemam pojma da li vam je situacija poznata i živite li istim ritualom. Možda ste fanatičniji, a možda umjereniji. Riječ je opsjednutošću vremenskim prilikama iako niste meteoropat pa da bi vam bilo važno boli li vas ili ne kičma zbog juga. Niste ni profesionalni meteorolog. Zapravo vjerojatno imate desetak godina ili pamtite da je sve počelo baš s nekih desetak godina. Tamo negdje iza bilježeljnja vremenskih prilika u kalendar…

Vi vjerojatno samo želite taj snijeg u Rijeci s one fotografije ispred tog fićeka. Ljubav prema snijegu u tvome gradu, a posredno i prema amaterskoj meteorologiji, nešto je što te zarazi ili ne zarazi vrlo rano.

Tamo devedesetih godina, kada sam ja imao desetak, ničeg od gore nabrojanog nije bilo. Srednji vijek tehnologije. Čekao sam vremensku prognozu iza HRT-ovog večernjeg dnevnika koja je važila za najozbiljniju. Mogao si slušati i radio ili čitati novine, ali ulogu posljednjih u prenošenju prognoze već tada nitko nije cijenio. Bili su prespori. No ako bi postojala i najmanja naznaka snijega slijedile su noći gledanja u lampu ne bi li se okom ulovila barem jedna pahulja, a onda maštalo da je palo pola metra snijega. Ajme evo je, padaaaaa… A ne, to je ipak bila samo mrlja na staklu od mog zalijepljenog nosa.

Ti riječki snjegovi su kroz djetinjstvo bili vrlo okrutni i zapravo kada bi došli jedva bi ih doživio. Jednom sam imao bronhitis i morao ga preležati, drugi put se otopio prije nego je mama pronašla čizme, treći put prale su me računalne igre pa sam zaglavio na nekoj Broken Sword levelu u templarskom hramu u Parizu, četvrti put snijeg je padao tijekom trećeg sata nastave tog petka te prestao i nestao… To je bilo najgadnije i mislim da intimno toj profesorici hrvatskog još nisam oprostio.

No unatoč svoj boli koju nam snijeg u Rijeci nanosi, kao taj nesretni gost koji se nešto ljuti jer ga nismo dobro ugostili prošli put, rast uz to gledanje kroz prozor s prislonjenim nosom je jedna od najljepših stvari koju pamtim.

Dostupne karte modela (ECMWF, GFS, ICON…), Facebook stranice IstraMet, Rimeteo, forum Crometeo (…) i ostatak ekipe jako su promijenili tu strast. Možeš u svakom trenu gledati i satelitske snimke i radare, a kada sam ja imao deset gledali bi u snimku od prethodnog dana, pa ti zaključi u kojem pravcu se vrti ta ciklona. Sada ti je sve na nekom visokom nivou na kojem ćeš vrlo lako naučiti puno o fizici, meteorologiji, prirodi uopće, samo je problem što više nikada to čekanje pahuljice neće biti tako neizvjesno.

No u svakom slučaju, prosinac je, početak nove sezone lova i bio je pravi tren da ti na ovaj način kažem – sretno.

Autor i mama zime 1984/1985. godine.