Počinjemo s Ninom Delanović, mladom riječkom dizajnericom koja je s ilustratorom Draganom Kordićem oblikovala prvi tiskani Brickzine, ali i još svašta nešto…

Tko je Nina D.? Koji ti je životni i obrazovni background? Pozadina, kako bi se reklo po domaći…

Najteže pitanje odmah na početku. 🙂  Mlađa dizajnerica, tipografski freak, perfekcionistica i samozatajna ilustratorica. Završila sam Prirodoslovno-tehnički fakultet u Ljubljani i odradila dio studija na Designskolen Kolding u Danskoj.

Krenula sam s praksom, sakupljala iskustvo, a trenutno sam zaposlena u malom grafičkom studiju Mikser u Rijeci. Članica sam i kreativnog kolektiva Kombinat.

Klišej je pitanje, ali kakav je bio tvoj dječji put prema dizajnerskom svijetu? Neko črčkanje ili?

Od kada znam za sebe stalno sam nešto crtala. Bojice i prazan papir su bili sve što mi je trebalo da me zabavi. Roditelji su prepoznali moju ljubav prema kreativnosti i umjetnosti i podupirali me, tako da sam pohađala razne likovne radionice. Stvari su se uozbiljile tek kada sam krenula s pripremama za fakultet i s intenzivnim crtanjem (mislim na crtanje do 2 ili 3 sata ujutro), jer je trebalo uskladiti srednju školu, zadaće, obaveze i crtanje.

Ispod kreveta čuvam određene radove od vrtića pa sve do fakulteta… Tu se mogu pronaći prvi crteži snjegovića, ali i lubanja mačke koju sam sjenčala za mapu koja je bila neophodna za upis na fakultet.

Ključni izvori inspiracije i još važnije učenja? Što čini tvoj dizajnerski trening?

Možda će zvučiti kao klišej, ali inspiraciju nalazim svuda oko sebe. Volim čitati knjige, gledati filmove, dokumentarce, slušati muziku i mislim da su oni zaslužni za veliku kreativnost. Normalno, ipak živimo u digitalnom dobu, tako da je tu i Instagram na kojem slijedim razne ilustratore i dizajnere svijeta.

YouTube kanal je dobar izvor how to „stvari“ kao i Google za istraživanja. Svaki projekt je izazov za sebe i iz svakog projekta naučimo nešto novo, tako da dok god radimo i stvaramo, mi i učimo.

Projekti koji su te obilježili?

Svi projekti na kojima sam do sada radila ili sudjelovala su me oblikovali kao dizajnera. Ako baš moram izdvojiti nekako su mi najzanimljiviji i najvažniji projekti baš oni na kojima sam u posljednje vrijeme radila i na kojem trenutno radim.

Tipografija Hop za djecu koja kreću s čitanjem i pisanjem i koju sam radila kao temu magistarskog rada je jedna od njih baš kao i ilustracije priručnik za građanski odgoj koji se kao udžbenik koristi u školama.

Naravno, tu i posebno mjesto zauzima dizajniranje tiskane instance Brickzinea, časopisa za djecu o stvaranju kulture. Nadam se da će biti još puno novih i izazovnih projekata.

Znam da te zanimaju fontovi za djecu? U čemu je trik?

Svi znaju da sam tipografski freak. Sve je krenulo s predmetom na fakultetu, kada smo sami morali dizajnirati tipografiju. Dizajniranje tipografije vrlo je zahtjevan projekt na kojem možeš raditi cijeli život. Tada sam shvatila i počela cijeniti svaku tipografiju.

Volim otkrivati detalje u tipografiji i povezivati karakter tipografije s dizajnom (kao što netko voli birati odjeću koju će obući). Prilikom rada na tipografiji za djecu imala sam priliku raditi različita testiranja tipografije s djecom i otkrila da s odabirom pravilne tipografije možemo pomoći djeci kod savladavanja slova, čitanja, tako da lakše usvoje gradivo te da su motiviranija za čitanje.

U radu si puno puta rekla da si neki uradak pokazala nećaku. Zašto su ti važne njegove misli?

Ako radim dizajn za neku određenu ciljanu skupinu, to isto želim najprije testirati. Uvijek mi je bitno mišljenje i nekoga kome je dizajn namijenjen. Smatram da tako možemo upoznati i drugi kut gledanja i dobiti neku novu ideju ili nadograditi svoj dizajn/ideju. Mišljenja Lovre, mog nećaka su mi trenutno najbitnija. Lovro je pravi filozof. Uvijek je znatiželjan, tako da mi postavi veliku količinu pitanja zašto i uvijek ima neke prijedloge, komentare i ideje.

Rad na udžbeniku građanskog odgoja odveo te je u ilustratorske vode. Kako si iznijela taj izazov? Mene je zaintrigirala svojevrsna anonimnost likova…

To je bio ogroman izazov za mene. Bilo je trenutaka kada sam mislila da ja to ne mogu, ali uz pomoć prijatelja koji su vjerovali u mene i gurali me uspjela sam. Trideset ilustracija u mjesec dana bilo je dovršeno na vrijeme. Ima još nekih stvari koje bih voljela da sam mogla doraditi, ali tu su uvijek rokovi koji se moraju poštovati.

Ilustracije prikazuju likove svih rasa i u većini slučajeva su neodređenog spola ili roda. Vizualno su anonimni kako bi se svaki učenik lakše poistovjetio s temom koja se obrađuje u određenom naslovu/poglavlju.

Za kraj naravno poruka svoj mlađariji i omiljeni inspirativni YouTube link?

Budite kreativni i puno čitajte! YouTube profil Dana Gartmana za sve buduće ilustratore ili za sve koji črčkaju, ne odvajaju se od svojih bojica, olovki i lista papira.

Razgovarao: Kristian Benić