O oblikovanju slova se ne razmišlja baš svaki put kada se vidi natpis pekare ili frizerskog salona, ali baš svim slovima netko daje njihov život. Evo prilike postati tom posebnom vrstom dizajnera.
Slova možemo pronaći u knjigama, časopisima (poput ovoga koji trenutno čitaš), na prometnim znakovima, natpisima ulica i kućanskim brojevima… ma bilo gdje! Gdje god se okrenemo, slova se nalaze svuda oko nas. No što su zapravo slova ili još složenija riječ – tipografija? Slova su grafički zapis glasa i ona nam pokušavaju reći nešto više nego same riječi na papiru ili ekranu. U tome im također pomaže tipografija. Tipografija je stil prikaza teksta. Svako ima svoj stil, tako možemo reći i za tipografiju.
Tipografija je znanost, ali dovoljno je da znamo mali dio da napravimo veliku razliku u stvarima koje radimo svakodnevno. Pa krenimo s upoznavanjem slova.
Debeli i mršavi
Postoje dvije glavne vrste slova, a to su serifna i bezserifna. Serifna slova imaju male dodatke dodane na osnovni dio slova. Serifi izgledaju ozbiljno ili klasično, a možemo ih usporediti sa osobama koje nose smokinge ili svečane haljine. Najčešće ih srećemo u knjigama i časopisima. Bezserifna slova nemaju dodatke na osnovnom djelu slova, zato izgledaju opušteno, čisto i moderno, baš kao osobe koje nose traperice, tenisice i ležerne majice te ih možemo naći na računalu, tabletu ili mobitelu. Osim serifa i bezserifa, postoje i dekorativna slova. Dekorativna slova se koriste za kraće riječi ili naslove i tu su da privuku pažnju svojim izgledom.
Kada krećemo u uređivanje teksta bitno je da znamo koji poruku želimo prenijeti i prema tome odaberemo koji stil ćemo koristiti ili koja ćemo slova upotrijebiti. Ako želimo koristiti više stilova, glavno je voditi se politikom – manje je više i suprotnosti se privlače! Najbolje je ograničiti se na dva stila koja su međusobno spojiva, kao kad biraš koju majicu ćeš staviti na određene hlače ili suknju.
Kao početnika moram te upoznati još s nekim osnovnim stvarima, poput hijerarhije, razmaka između redova i razmaka između slova. Cilj tipografije je da olakša čitanje i snalaženje. Moramo znati hijerarhiju teksta kako bismo znali koje su riječi važne, a koje su manje važne. U slučaju da nešto želimo naglasiti možemo upotrijebiti veća ili deblja slova ili drugi stil slova. Razmak između redova je jednako važan kao i razmak između slova. Ne smije biti prevelik ni premali kako bi olakšao čitanje.
Kreiraj svoja slova!
Svaka ulica ima svoje ime, a svaka zgrada ili kuća ima svoj kućni broj. Kućni brojevi se u ovom dijelu Europe službeno počinju koristiti naredbom Marije Terezije 1770. godine. Prvi brojevi su se direktno pisali na fasade. Ulice se nazivaju po vladarima, slavnim ličnostima, piscima, slikarima, rijekama ili brojevima.
U Parizu je 1805. godine ustanovljeno da se brojevi određuju od centra grada prema van te da se parni nalaze na desnoj strani, a neparni na lijevoj strani ulice. Slova koja su se koristila ovisila su o autorima, jer je svaka pločica bila unikatan rad. Kako su mjesta i gradovi rasli, uvođenje oznaka bilo je potrebno radi stvaranja reda i boljeg snalaženja u potrazi za određenom adresom. Prema statističkim podacima iz 2012. godine, grad Rijeka ima 15 252 kućna broja.
Sada kada smo prošli uvodni dio, možemo krenuti u akciju. Tvoj zadatak je osmisliti pločicu kućnog broja za svoju zgradu/kuću. Probaj razmisliti u kojem stilu želiš predstaviti svoju pločicu, a da odgovara karakteru zgrade/kuće. Kada je izgrađena zgrada/kuća? Kakvi ljudi u njoj žive? Treba li pločica biti mala ili velika? Treba li na pločici naglasiti ulicu ili broj? Kakva slova i boju upotrijebiti kako bi se istaknuo kućni broj i olakšalo snalaženje u prostoru? Koju veličinu slova i brojki upotrijebiti, a da se može s udaljenosti od 30-40 koraka pročitati?
Ova pitanja će ti pomoći u izradi posebnog i unikatnog tipografskog uratka – pločice kućnog broja koji može pridonijeti u snalaženju tvojom ulicom, ali i uljepšati i istaknuti mjesto ili grad u kojem živiš.
Nina Delanović. Dizajnerski mikser.
