Književnost je uvijek imala velik utjecaj u stvaranju stavova i vrijednosti, napose dječja.
Ona djeci i mladima pomaže spoznati svijet oko sebe, daje im odgovor na mnoga pitanja, uči ih moralnim vrijednostima, potiče na razmišljanje o ranjivim skupinama društva i pomaže stvaranju inkluzivnog društva.
Svi znamo koliko je važno čitanje od najranije dobi i koje su sve dobrobiti takvog čitanja. A kad su djeca od najranije dobi izložena slikovnicama s pričama i ilustracijama koje ih uče o karakteristikama i potrebama djece s teškoćama u razvoju i njihovim obiteljima, razvit će vrijednosti poput tolerancije, uvažavanja i prihvaćanja različitosti koje su put do inkluzivnog društva.
Sva sreća, sve je više takvih slikovnica, a mi smo nedavno pročitali 4 koje su stigle iz izdavačke kuće Evenio koja je uvijek jako pažljiva u odabiru tekstova i ilustracija koji će postati slikovnice iz njihove radionice.
Autorica im je Nataša Šunić Vargec, magistra logopedije, terapeutkinja koja preko 20 godina radi s djecom s teškoćama. Ona je uvidjela da na našem tržištu nedostaje slikovnica u kojima su glavni likovi likovi s teškoćama pomoću kojih bi zdrava djeca naučila ponešto o djeci s teškoćama, njihovom funkcioniranju i njihovim obiteljima.
Izvrsnu nadopunu pričama Nataše Šunić Vargec dale su tople i osjećajne ilustracije Jelene Brezovec. Na kraju svake slikovnice nalazi se opis teškoće i savjeti za roditelje.
Teškoće koje imaju glavni likovi u slikovnicama Nataše Šunić Vargec su: mucanje, Downov sindrom, disleksija/disgrafija/dislalkulija i poremećaj autističnog spektra.
Glavni lik slikovnice Pjev riječi riječi je Marko, šestogodišnji mališan koji ima problem s govorom – on muca. I to mu donosi neke probleme.
Ali je upravo zbog svog mucanja upoznao i svoje najbolje prijatelje na grupnoj terapiji. Osim svojih najboljih prijatelja koje jako voli I s kojima voli praviti predstave, Marko obožava ići kod svojih terapeuta koji mu pomažu popraviti njegov govor, a njegova velika želja je biti glumac. I sam zna kako za ostvarenje te želje mora puno vježbati, ali siguran je da će uspjeti.
Glavna junakinja slikovnice Vedrina suncokreta je Mia, šestogodišnja djevojčica s Downovim sindromom koja jako voli ići u vrtić jer su je prijatelji jako lijepo prihvatili.
Mia kroz slikovnicu priča malo više o teškoćama s kojima se svakodnevno susreće, o tome koliko puno mora raditi I vježbati kako bi sustigla svoje vršnjake te o svom prijatelju Lukasu kojeg je upoznala u bolnici u kojoj je bila čest gost. Kroz Mijinu priču saznajemo i što je to Downov sindrom te koje su karakteristike djece i odraslih s Downovim sindromom. Ono što im je svima zajedničko svakako su veselje, toplina i dragost.
Ples slova je slikovnica u kojoj nas desetogodišnji dječak Petar upoznaje s disleksijom, disgrafijom i diskalkulijom, poremećajima čitanja, pisanja i računanja koji su zapravo vrlo česti, ali nedovoljno prepoznati.
Petar je imao sreću da su ovi poremećaji kod njega prepoznati, samo nažalost nakon niza neugodnih situacija. No Petar je sad sretan jer ima podršku prijatelja, učiteljice, svojih terapeuta I obitelji te je svjestan toga kako se svaka poteškoća može prevladati.
Posljednja slikovnica u serijalu slikovnica o djeci s teškoćama je Ljepota razlika. Glavni lik je dječak Tin koji ima poremećaj autističnog spektra. Tin je svjestan svoje različitosti, ali mu je želja da drugi shvate kako je i on kao svako drugo dijete – želi biti prihvaćen i voljen baš takav kakav jest.
Tin će nam kroz priču objasniti zašto mu u školi pomaže Pero, kako se osjeća kada je negdje u gradu s roditeljima, a ljudi ih neobično gledaju jer se on ponaša mrvicu drukčije od drugih, kako mu pomažu svi njegovi terapeuti te brat i sestra. Saznat ćemo i da Tin poprilično shvaća svoju situaciju te prepoznaje tugu i brigu svojih roditelja za njega. Ali je svejedno sretan.
Jer iako sam TIN I sve sam što druga djeca nisu, s druge strane oni nisu kao ja I po tome sam poseban. Ja ću uvijek biti Tin, koji će ići ravno, dok drugi idu lijevo ili desno. Bit ću drugačiji, zauvijek, ali to zapravo volim. Biti drugačiji. Biti TIN.
Ljepota razlika: autizam, Nataša Šunić Vargec
Ove slikovnice zaista su bile potrebne na našem malom nebu dječje književnosti. One neće pomoći samo djeci da saznaju s kakvim se sve poteškoćama susreću njihovi vršnjaci koji nisu neurotipični, već i odraslima, roditeljima zdrave djece koji će dobiti samo maleni uvid u živote djece s teškoćama i njihovih obitelji.
Ono što takve obitelji prolaze teško je i zamisliti. Od nedostatka rane intervencije i prijeko potrebnih terapija do izoliranja čitavih obitelji i nevjerojatnog nerazumijevanja okoline. Sretni su oni koji sve to prežive zajedno i ne izgube zdrav razum budeći se i liježeći uvijek s istom mišlju: a što kad nas, roditelja, više ne bude?
