U sklopu Tjedna dobre dječje knjige Gradske knjižnice Rijeka kroz druženje sa srednjoškolcima pogled na profesionalni rad dizajnera i ilustratora pružila je inspirativna Hana Vrca.
Vrckava, vrijedna, vrsna – sve su to samo neki od pridjeva kojima možemo opisati zagrebačku ilustratoricu Hanu Vrcu, koja nam je u zoomastoj ediciji ilustratorske ćakule pričala o tome što znači biti ilustrator i grafički dizajner u današnjem svijetu!
Prije nego krenemo na put otkrivanja svih tajni ilustratorskog svijeta, upoznajmo Hanu!
Hana je završila gimnaziju u Zagrebu i nakon toga upisala je visoku školu tržišnih komunikacija Agora. Ta škola bila je zapravo jedan specifičan spoj dizajna i marketinga, gdje je stekla veoma širok spektar znanja jer je učila i crtanje, i tipografiju, ali i marketing, psihologiju, komunikologiju i sve ostale logije koje su joj uvelike pomogle u njezinom budućem radu.
Nakon toga Hana je imala prilike raditi u različitim područjima dizajna, ali ipak, ilustracija je prevladala i dobila glavnu riječ u njenom radu!
Osim što se bavi crtanjem dječjih slikovnica, bavi se i izradom plakata, naslovnica, prijeloma knjiga, kataloga, monografija i mnogih drugih stvari. Također, radila je na brojnim kampanjama i projektima (što ćete vidjeti samo malo dalje u tekstu!).
A sad, uronimo u fantastičan i šarolik svijet Hane Vrce!
Što znači biti grafički dizajner?
Prosječna osoba najčešće će pomisliti kako grafički dizajneri izrađuju logotipe, cjenike za kafiće, kataloge za supermarkete i slično. Hana nas je naučila da je posao grafičnog dizajnera nešto posve drugo!
„Design is thinking made visual“ – Saul Bass
Ovim slavnim citatom (koji u slobodnom prijevodu znači vizualizacija razmišljanja) Hana nam je pojasnila kako je dizajn proces razmišljanja, odnosno proces u kojem onaj koji dizajnira mora smisliti najbolji mogući način kako ciljanoj publici vizualno predstaviti određenu informaciju!
Dakle, dizajneri moraju te informacije strukturirati, posložiti, tristo puta okrenuti u glavi i svesti ju na njezinu bit! Hana nam je priznala kako većinu svog vremena kao dizajnerica i ilustratorica provede upravo razmišljajući.
Dizajn = ideja + realizacija
Ovom formulom Hana nam je pojasnila kako je dizajn uvijek sastavljen od ideje i njezine realizacije.
Naime, dizajn bez dobre ideje je loš i šupalj (kao što je loš i šupalj lonac), a isto tako je i s idejom: dobra ideja bez dobrog pakiranja može ostati neprimijećena i samim time postaje potraćena.
Po ovoj formuli možemo zaključiti kako postoji dobar, prosječan i loš dizajn, a kakav će on biti ovisi o tome koliko su dobro komponente dizajna (ideja i realizacija) ostvarene.
Na primjer, loš dizajn je onaj u kojem nama kao gledateljima nije jasno o kojoj firmi ili stvari se radi, koji je slogan na vizualu, koji je logo, ili je to dizajn u kojem su stvari jako čudnovato nabacane i mi se na kraju mučimo shvatiti što se uopće želi reći!
Postoji i onaj običan, prosječan dizajn u kojem nema neke posebne vrste kreativnosti. Ovdje se u fokusu najčešće nalazi slika proizvoda, a osim toga dizajn nam zapravo ništa posebno ne govori.
Imamo i dobar dizajn, koji je komičan, simpatičan, i koji nam jednostavno zapne za oko! To je onaj dizajn u kojem je ideja vizualno prikazana na vrlo jednostavan način i svedena na svoju bit! Kako Hana kaže, često je najjednostavnija ideja ujedno i najbolja!
Kako se ilustracija koristi u marketingu?
Ilustracija se u reklamama često koristi kako bi se na kreativan i drugačiji način prenijela poruka koju ne možemo prenijeti fotografijom.
Ilustracija se često svodi na vizualnu igru, a kroz nekoliko primjera vlastitih radova Hana nam je pokazala kako se sve i u koje svrhe ilustracija može koristiti u ovom području!
Jedan od fantastičnih primjera je naslovnica za knjigu Povedi me u novi život, koju je Hana napravila u sklopu studija Kuna zlatica, a naručitelj je bio dramski studio slijepih i slabovidnih Novi život. Hana je ideju odlučila realizirati ilustracijom jer je to ipak tema koja bi se teško mogla vizualizirati. Tako je na vrlo simpatičan način osmislila ovu divnu naslovnicu koja na izvrstan način komunicira ideju značaja videćih pratitelja u životima slijepih i slabovidnih ljudi.
Još jedan primjer korištenja ilustracije bio je plakat za 10. festival kulture imena. Ispričala nam je kako je od klijenta dobila tekst koji mora stajati na plakatu: deset za deset!
Hana je ovdje bila suočena s pitanjem: kako prikazati da su ljudi zadovoljni i sretni te istovremeno to spojiti s kulinarstvom?
Nakon (uvijek bitnog) razmišljanja Hana se dosjetila – gestama ruku! Tako je nastao ovaj plakat koji je savršeno iskomunicirao što je to deset za deset!
Kako izgleda posao dizajnera?
Ne želimo se praviti pametni, ali želimo se pohvaliti kako smo pažljivo slušajući Hanu zaključili kako razmišljanje sigurno ima veze s poslom dizajnera, i bili smo u pravu!
„Svaki projekt počinje jako dobrom porcijom razmišljanja“, rekla nam je Hana!
Jedno od najvažnijih pitanja koje si moramo postaviti je za koga dizajniramo, odnosno, tko su osobe koje će kupiti taj proizvod ili čitati tu brošuru.
Drugim riječima, svoj dizajn moramo prilagoditi onima koji će koristiti taj proizvod ili uslugu, a to je ciljana skupina. Kada malo bolje razmislimo, zasigurno ne bismo neki proizvod na isti način predstavili baki i prijateljici, zar ne? Prema tome, oni za koje dizajniramo često će nam odmah u početku odrediti izgled našeg rada.
Osim toga, moramo uzeti u obzir i tko su karakterom ti ljudi i koji su njihovi interesi (na primjer, nećemo se istim vizualnim jezikom obratiti glumcu, doktoru i sportašu), stoga vizualni govor moramo prilagoditi interesima ciljane skupine!
Tako je Hana u radu za kampanju Hrvatska volontira (što su ujedno jedni od njenih prvih radova) bila suočena s vrlo velikim izazovom – osmisliti vizual za široku ciljanu skupinu koja se sastojala od osnovnoškolaca i srednjoškolaca! Iako zvuči kao mačji kašalj, taj zadatak nije bio nimalo lak jer se Hana morala dosjetiti načina kako će vizualno zainteresirati i učenika od 7 godina i mladu osobu od 18! Što je svima zajedničko, pitala se Hana… Pa naravno, životinje!
Hana je odlučila napraviti seriju od tri plakata gdje poruku volontiranja komunicira kroz životinje koje rade zajedno: lastavice koje lete u jatu, mravi koji zajedno grade mravinjak i rib koje zajedno plivaju. Na šaren i razigran način pokazala je kako puno malih stvari može činiti veću sliku, te da je svatko važan – zajedno smo jači, zajedno je lakše, zajedno smo veći!
Knjiga u sklopu festivala Književni dani na otocima naslova Plovi, plovi… knjiga! još je jedan od mnogih primjera Haninog kreativnog rješavanja dizajnerskih pitanja. U ovom slučaju, ciljana skupina bila su djeca, ali i svi ljudi koji vole čitati knjige.
Zanimljivost: Hani je ideja za naslovnicu ove knjige došla u snu!
Jedna stvar o kojoj se često ne razmišlja baš puno, a izuzetno je važna, je sljedeća: unatoč tome što je krajnji proizvod namijenjen određenoj ciljnoj skupini, moramo imati na umu da rješenje mora odobriti i klijent!
Klijent je osoba koja dizajneru plaća njegov posao, stoga je idealno da dizajn zadovolji i ciljanu skupinu i klijenta!
Na tragu toga, možemo reći da je jedan od poslova dizajnera je i dobro čitati ljude. Ovdje je Hana je ponudila jedan vrijedan savjet: „Posao ćete si olakšati tako da na početku same suradnje pažljivo procijenite tko je i kakav je vaš klijent“. Drugim riječima, Hana je predložila da na samom početku suradnje postanete mali detektiv i da svog klijenta pokušate upoznati preko društvenih mreža. Pogledajte čime se bavi, koji su interesi i hobiji, koju glazbu voli – to će pomoći u tome da saznate što od vas očekuje i kako mu to dostaviti!
Nakon što su zadovoljeni i ciljana skupina i klijent, važna stvar je i biti zadovoljan vlastitim radom! Jako je bitno pronaći balans između toga što želi klijent, a što želite vi, kaže Hana.
Isto tako, uvijek treba imati na umu kako je klijent najčešće prosječna osoba koja često nema znanje koje imate vi, stoga je potrebno približiti ga svojoj ideji i objasniti zašto je baš ta ideja po vašem mišljenju najbolja. Važno je da komunikacija postoji i da je transparentna, a najvažnije je pritom biti autentičan i biti svoj tako da su na kraju svi zadovoljni!
Dizajner i tisak najbolji su prijatelji!
Iako mnogi danas kažu da je tisak mrtav jer smo većinom prešli na digitalne medije, Hana kaže: „Tisak nije nikad bio življi“!
To je zapravo istina, jer kada malo bolje promislimo, tisak nisu samo (naše obožavane) knjige – tisak su ambalaže na policama dućana, priručnici koji dolaze uz vešmašinu, cjenici u kafićima i posteri na našim zidovima!
Iako je za svakog dobrog dizajnera nužno znati koristiti se programima poput Photoshopa i Illustratora, da biste bili uspješni dizajner, morate ovladati znanjem tiskarskih tehnika.
Dobar dizajner prije svega mora baratati s puno znanja, jer ako sebi nešto zamislimo u glavi, moramo moći to i izvesti.
Uz to, važno je da prije početka svakog projekta znamo kojom ćemo tehnikom izraditi svoj dizajn, a to pitanje moramo postaviti i klijentu jer će odabir tehnike uvelike odrediti smjer izvedbe dizajna.
Dizajneri nisu osamljeni umjetnici – baš suprotno, oni komuniciraju s klijentima, s ciljanom publikom, ali i s tiskarama! Tiskare nisu neprijatelji, već vjerni kolege s kojima moramo kao dizajneri surađivati i međusobno si pomagati.
Izvrstan primjer dobre komunikacije dizajnerice, tiskare, klijentice i autorice je knjiga O medvjedima i njihovim ljudovima Marine Koludrović koju je Hana dizajnirala za izdavačku kuću Mala zvona. Priča je išla otprilike ovako: budžet za dizajn knjige nije bio velik i naručitelji su radi toga željeli čitavu knjigu izvesti u crno-bijelom, a Hana, izvrsna dizajnerica kakva jest, dosjetila se rješenja kako da istovremeno uštedi i napravi totalno kul dizajnersko rješenje: cijelu knjigu izvela je u samo dvije boje – crvenoj i crnoj! Iz ovog primjera vidi se koliko je komunikacija važna, jer je Hana odmah na početku saznala koliki je budžet i kojom će tehnikom raditi, što je od početka zacrtalo dizajnerski smjer čitave knjige!
Tri priče iz priče nad pričama priča nam sličnu priču (dajemo vam izazov da više puta od nas spomenete riječ priča u jednoj rečenici). Šalu na stranu, Hana je u ovoj knjizi svoj rad također prilagodila budžetu i željama klijenta, a kao tehniku koristila je olovku radi širokog dijapazona dubine tona, te je s igrom tonova napravila ilustracije. Oduševljeni smo!
Rokovi, rokovi…
Još jedna izuzetno važna stvar u poslu svakog dizajnera je vrijeme, odnosno, koliko vremena imamo na raspolaganju da napravimo neki zadatak. Hana kaže da „ako želimo biti uspješni, rok nam uvijek mora biti na pameti“.
Iako se mnogi boje rokova, oni, kao i ciljana skupina i tehnika tiska, pomažu u načinu na koji ćemo nešto dizajnirati. Količina dostupnog vremena često definira i samu tehniku, stoga dizajneri svoj rad moraju prilagoditi vremenu te uvijek biti svjesni što mogu,a što ne mogu realizirati u danom roku. Primjerice, ako za određeni projekt postoji vrlo malo vremena, nije mudro odabrati tehniku koja iziskuje puno vremena.
Kao i u ostalim stvarima, tako je i ovdje – nitko ne voli kasnilice. Ako dizajner kasni, sve kasni, stoga dobar dizajner mora biti obziran prema ostalim ljudima i njihovom vremenu. Biti odgovoran i točan utječe i na to hoće li nas netko kao dizajnera ponovno zaposliti, tako da oprezno i poštujmo rokove!
Ponekad se može dogoditi da nam posao kasni radi klijenta, na primjer, klijent nam nije poslao neki važan materijal. U tom slučaju, Hana kaže, moramo ga ipak malo podsjetiti, primiti za rukav i ako treba biti malo dosadni, jer ipak, i oni su ljudi koji su često zaposleni i zaborave na to!
Dizajn nije umjetnost!
Hana nas je naučila jednu vrlo važnu stvar, a to je da dizajn nije umjetnost!
Naime, dizajn ima svoju funkciju – iako je kreativan i može u sebi imati elemente umjetnosti, on mora biti objektivan i rješavati probleme. Na primjer, što je knjiga bez dobro strukturiranog kazala? (Znamo da ste se svi vi knjigoljupci sada malo naježili. Znamo, i mi smo).
Dizajn nije umjetnost, ali on može implementirati njene elemente. Dizajneri ako autori često imaju slobodu oblikovati ta rješenja na umjetnički način uz poštivanje funkcionalnosti!
Hana je velika kreativka, te je njoj dizajn kao takav bio previše suhoparan – imala je ogromnu potrebu za umjetnošću. Spojivši dizajn i umjetnost Hana je uspjela svoju kreativnost dobro i kontinuirano unovčiti te istovremeno kreirati i baviti se umjetnošću!
Kako je Hana spojila umjetnost i dizajn vidljivo je na dizajnerskom projektu za etiketu vinarije Matković. Ovdje je klijent bio zabavan i otvoren što je Hani omogućilo da od klasične ilustracije napravi nešto prepoznatljivo, posebno i komično!
U sklopu studija Kuna zlatica Hana je izradila i plakat za manifestaciju Rođendan kod redatelja tako da je kompoziciju načinila od nasumičnih stvari koje je pronašla u studiju tako da tvore redateljsku kameru! Ovo je genijalan primjer kako na kreativan način s određenim intervencijama i drugim tehnikama napraviti plakat koji ujedno ima umjetničku vrijednosti!
Dizajn i umjetnost kroz ilustraciju
Da se vratimo na priču. Spominjali smo kako je Hana u duši ipak umjetnica, što se itekako vidi iz njenih radova. S nama je podijelila kako je crtež oduvijek bio prisutan u njenom životu. Svoju želju za spajanjem dizajna i umjetnosti pronašla je upravo kroz ilustracije, te se kako sama kaže, pola njenog rada svodi na dizajn, a pola na ilustriranje.
Štoviše, ispričala nam je kako su često klijenti ti koji traže da Hana napravi oba posla, poput primjerice prijeloma knjige, što znači da i ilustrira i dizajnira!
Jedan od primjera spoja ilustracije i dizajna je vizual za festival slijepih i slabovidnih BIT, a radi se o vizualu koji može funkcionirati samostalno kao likovno djelo, ali i kao podloga za vizualni identitet čitave manifestacije.
Hana je također svoj ilustratorsko dizajnerski pečat ostavila i na projektu Biljkoboraca Bolja godina, gdje je ilustrirala i dizajnirala ovu simpatičnu društvenu igru.
Sve ovo bili su primjeri kada ilustraciju koristimo kao dio vizuala, gdje je ona podjednako važna kao i sam dizajn.
Osim što ilustracija može biti podjednako važna, ona može biti i glavni nositelj poruke.
Tako je recimo u knjigama Kulturna politika osjećaja Sare Ahmed, Europa 28: Žene o budućnosti Europe Sarah Cleave i Sophie Hughes te Razgovori s prijateljima Sally Rooney Hana, za nakladničku kuću Fraktura, imala pred sobom vrlo važan zadatak. Morala je pročitati knjige (onaj slađi dio posla) i osmisliti ilustraciju koja će biti nositeljica poruke od svake knjige.
Isto tako, Hana je ilustrirala i dizajnirala naslovnice knjiga One stvari Jasne Jasne Žmak, Tinejdžerke i drugi monstrumi Lane Pukanić i Zamke pristojnosti Maše Grdešić.
Slikovnicu Mi nismo sami Alme Pongrašić Hana je ilustrirala za izdavačku kuću Kreativna mreža, a sama slikovnica bila je samo dio jednog velikog humanitarnog projekta. Ovdje je Hana ilustrirala slikovnicu koja na svakoj stranici ima po jednog psa, a cilj je bio da se te ilustracije mogu koristiti kako samostalno (kao recimo vizuali na bedževima, tekama i majicama), tako i kao dijelovi slikovnice. Još jedan izvrstan primjer kako ilustracija može biti vizualni nositelj čitavog projekta!
Crtanje slikovnica je najslađi dio posla, kaže Hana, te nam je ispričala kako u ovom djelu posla znanje grafičkog dizajna postaje veoma korisno jer smo u mogućnosti odraditi oba dijela posla (i ilustraciju i prijelom) te tako zapravo vladamo cijelim projektom. To je odlično ne samo radi većeg honorara, već i zato jer time postaješ sam sebi gazda, kaže Hana!
Lord se vraća kući Irene Zelene pozitivan je primjer je toga što se dogodi kada dizajner ima potpunu slobodu! Naime, Hana je imala potpunu kontrolu nad tipografijom i ilustracijom što je rezultiralo time da je u knjizi sve skladno povezano, jer je Hana namjerno ostavljala prazna mjesta gdje je kasnije dodavala tekst. Divna slikovnica koju svakako preporučujemo da potražite na policama u Dječjoj!
Crtanje (slikovnica) nije lako!
Budući da Hanini crteži i lustracije izgledaju toliko divno, čovjek pritom ne ide za time koliko je to zapravo jako težak posao, a doista jest, u što se Hana uvjerila iz prve ruke!
Ona najteža stvar je, kao i uvijek, krenuti, jer nije nimalo lagano od samog teksta slikovnice i praznog papira koji leži pred nama kreirati čitav vizualni svijet, stoga je najbolje krenuti od samog teksta: pročitati ga, razumjeti, i tek onda početi razmišljati o vizualima kao o scenama u filmu, savjetuje Hana.
Otprilike je tako tekao i proces za ilustriranje slikovnice Tofu i Tuna i pčela, koja je nastala kreativnom suradnjom Alme Pongrašić i Hane. Ovdje Hana nipošto nije htjela statične i dosadne ilustracije, već je svaku stranicu napravila kompozicijski drugačije: negdje su psi u fokusu, negdje na lijevoj, a negdje na desnoj strani…
Najbitnije je ‘pronaći’ svog lika, kaže Hana. „Kada pročitaš tekst, zamisliš tog lika i crtaš ga. Kad ih nacrtaš dovoljno, on se samo stvori“. Ovdje je izuzetno bitno ostati dosljedan! Čim ga osmislimo u originalnom obliku, našeg lika moramo provesti kroz razne poze i situacije te pritom paziti na najmanje detalje. Zamislite blama da nam lik u jednoj sceni ima zelenu, a u drugoj crvenu kosu!
Nekoliko odgovora pred kraj…
Pri kraju ovog nadasve zanimljivog zoomastog druženja budući grafički dizajneri (a i njihovi profesori) postavili su Hani nekoliko zanimljivih pitanja!
👉 Postoje li poslovi koje odbijaš?
Hana nam je pojasnila kako grafički dizajn, kao i svaki drugi posao, ima svoje negativne strane. Jedna od njih su klijenti koje je Hana opisala kao one koji će željeti da budemo samo njihova ruka.
Rekla nam je kako je vrlo izgledno da će netko tko je mladi dizajner na početku svoje karijere radi potrebnog iskustva i novca prihvaćati razne poslove, no kako vrijeme prolazi, ona je dala vlastiti primjer kako je počela odbijati klijente koji su željeli da izvrši svaku njihovu ideju. Važno je obostrano poštovanje: kao što dizajner poštuje klijenta i njegove želje te se trudi uvijek te želje ispoštivati, isto tako je važno da klijent poštuje dizajnerov rad. Sloboda i povjerenje su izuzetno važni kako bi se posao najbolje odradio i kako bi svi bili zadovoljni!
👉 Što te inspirira?
„Najveća je inspiracija u samom životu – treba živjeti život punim plućima, ići svugdje, pričati s puno ljudi, gledati filmove –veliku inspiraciju pronalazim u svakodnevnim stvarima. Ako sjediš doma, ne ideš na izložbe, ne gledaš filmove, ne pratiš tuđe radove, manje si inspiriran. Svi likovi u mojim knjigama su zapravo neki članovi obitelji, neke životinje koje sam srela, neka sjećanja i emocije koje su kanalizirane kroz te likove. Najveća inspiracija je da živiš pun život, jer ako si zadovoljan sa svojim životom i šarenilom, bit ćeš produktivniji“. Zaista nemamo što drugo dodati!
👉 Imaš li proces konceptualizacije?
„Ponekad ideja padne na pamet odmah, ponekad ne. Svi smo ljudi i nema univerzalne tehnike“, kaže Hana.
Dodala je da ako o nečemu jako puno razmišlja, zna se dogoditi da to i sanja (to je ona zanimljivost iz Plovi, plovi… knjiga!)
No poanta je da nema neke formule – neke ideje jednostavno dolaze lakše, a neke teže, no jednom kada posložimo koncept, sve ostalo ide veoma lagano!
Savjet: inspirirajte se tuđim radovima, Pinterest je super vrelo ideja!
👉 Koju opremu i koja tehnička pomagala koristiš?
Svaki dizajner početnik će raditi s Photoshopom, Illustratorom i InDesignom. Ti programi su vrlo pristupačni i predstavljaju ključ za sve dalje, a poznavanje tih tehničkih stvari je ono što nam kao dizajnerima daje slobodu!
Što se tiče crtanja, Hana danas u velikoj mjeri crta na tabletu za grafičko crtanje, no ipak nam je priznala kako najviše voli dobre stare olovke i crno bijele tehnike!
👉 Imaš li uzora/ osobu koja te inspirirala?
Hana je s nama podijelila kako joj je omiljena grafička ilustratorica BooBoo Tannenbaum, autorica koja spaja ilustraciju i dizajn te koja ima raznovrstan i otkačen stil! Uz nju, Hana je spomenula mnoge izvrsne i originalne ilustratorice i ilustratore poput Tee Jurišić, Vande Čazmek, Manuela Šumberca itd.
Što se tiče ilustracije, Hana je dijete Disneya, te su joj stariji crtići ogromna inspiracija u njenom radu!
Ukratko, u čemu je štos sa (grafičkim) dizajnom?
Vizualno oblikovanje kako volimo zvati dizajn nije nimalo jednostavan posao – to je posao pun razmišljanja, bez obzira radi li se o digitalnom ili tiskanom mediju.
Hana je to sumirala na sljedeći način: promišljen i kvalitetan dizajn će uvijek biti ključ uspjeha, dobra ideja je osnova i pogon dizajna, a nagrada za dizajnerski rad je neprocjenjiva!
Posao dizajnera je posao koji zahtjeva kontinuirano učenje, razvijanje vještina, usavršavanje i savladavanje novih tehnika, a zadovoljstvo koje dolazi nakon ostvarenog cilja ispunjavajuće je jer kreiramo nešto što će iza nas ostati, odnosno, jer će nešto što smo stvorili iz vlastitih glava biti vani da svi u tome uživaju!
Prilikom osmišljavanja svog rada uvijek razmišljajte za koga radim, kako radim, kada je rok i koliki je budžet!
Kada jednog dana dođete na tržište rada, morate se morate se reklamirat (ovdje su društvene mreže posebice važne). Mnogima je teško promovirati samog sebe, no u ovom poslu morate komunicirati s ljudima, odlaziti na evente, upoznavati ljude, kaže Hana.
Hana je također savjetovala izradu profila na Behance-u, platformi za dijeljenje umjetničkih radova, koju je idealno redovito održavati, te dođe kao odlična svari pri slanju molbe za posao!
Kad smo kod molbi, Hana savjetuje slanje otvorenih molbi izdavačkim i dizajnerskim kućama i studijima (jer je najgore što se može dogoditi to da firme ne odgovore na email ili nas pak odbiju, dok je najbolja solucija neka suradnja koja će vas pogurati u daljnjoj karijeri). Zvuči kao nešto vrijedno rizika!
Izgradnja povjerenja, poštivanje rokova, kvaliteta i dosljednost su stvari s kojima ne možete pogriješiti, i iako je konkurencija velika a tržište kompetitivno, svatko može pronaći svoje mjesto, ali se mora za njega izboriti!
