Ne, Igor Belan nije ovaj veseli policajac iz We Happy Few na naslovnoj ilustraciji, ali i to je jedna od igara koju nam je približio. Jer ne možete voljeti videoigre, a ne pratiti HCL.hr i njegov genijalni YouTube kanal. Upoznajte Igora prepoznatljivog junaka priče kroz par brzinskih pitanja i odgovora…
Koliko dugo pripremaš jedan HCL.hr video?
Prvi video objavljen 2010. godine bio je video recenzija i radio sam ga dva tjedna. Već drugi video išao je brže jer sam na prvom videu polako gradio i neki softversko-hardverski setup za snimanje i montažu, ali svejedno mi je trebalo tjedan dana. Nekih osam godina i više od 1500 videa kasnije – sada snimim i montiram video za oko sat i pol, ponekad dva-tri sata.
Na renderiranje i upload obično ode još sat vremena, a onda još oko pola sata na sređivanje thumbnaila i objavu članka na HCL portalu.
Postoji li neka tvoja video recenzija koje te totalno sram?
S prvom ikada video recenzijom sam zapravo prilično zadovoljan. Naravno, mikrofon je bio puno lošiji, ali sa scenarijem i montažom sam skroz zadovoljan i dan danas. Doduše, uvijek sam mislio da naša sedam godina stara video recenzija Call of Duty: Black Opsa čudno zvuči – uglavnom zbog mene i malo previše entuzijastične naracije.
Koje su te igre navukle u taj svijet i je li ti žao izgubljenih noći?
One koje su me privukle u taj svijet su sasvim slučajno ispale i neke od najboljih igara svih vremena. 🙂 Igre koje su me zarazile gamingom općenito su uglavnom iz 8-bitne ere: Super Mario Bros, Duck Hunt i ekipa.
No ono što me stvarno privuklo u svijet gaminga su neki totalno legendarni naslovi uz koje sam, uglavnom kod frendova koji su imali bolji hardver od mene, proveo sate i sate. To su bili Super Mario 64, Mortal Kombat Trilogy, Quake 3, Half Life, Counter-Strike i Grim Fandango.
Hoćeš li snimati recenzije igara i sa 69 godina?
Interesantan izbor broja. Nadam se prvo da ću doživjeti 69-tu, a nadam se i da će me igre i tada zanimati, ali nekako mi se čini da ćemo do tada imati sulude VR tehnologije ravne stvarnosti koje će apsolutno svakog čovjeka na planetu zanimati, pa ni ja neću biti iznimka. 🙂
Pratiš li neke druge super gaming YouTube kanale ili jutjubere? Ako da, preporuči nam nekog.
Funhaus ekipa radi dobre stvari – volim poslušati njihov podcast u autu. Cinemassacre kanal je dom Angry Video Game Nerda koji radi videe još duže od mene, i dan danas ih radi odlično. Osim toga, zapravo ne mogu reći da baš pratim neke specifične gaming jujtubere.
Stalno gledam gaming radove raznih jutjubera, naravno, ali nije da ijednog baš aktivno pratim. Ali evo, jedna preporuka, iako nije gaming kanal – bacite oko na Nerdwriter1.
I, može li se živjeti od toga kod nas i jesi li već kupio Porsche?
Dugo nisam ništa zarađivao od ovoga, sigurno nekih pet godina, a danas pored sebe imam i ekipu na plaći. Ne vozi se Porsche, ali ne žalim se. Radim što volim i dobro je.
Konačno i ultimativno pitanje – jesu li računalne igre ljudsko pravo ili samo zabava za one koji imaju love?
Ma ljudsko pravo nisu, ali uz Free to Play igre danas su i stvarno pristupačne pa nije ni da moraš imati puno novca da bi se stvarno dobro zabavio. Doduše, za najbolje stvari treba imati i love – RTX kartica se neće sama kupiti. 🙂
Koju si knjigu posljednju pročitao? Ovo je pitanje na prepad… (i razgovaramo u studenom 2018.)
Erlend Loe, Doppler. Prije par mjesec Apsurdno smiješna knjiga, svi je moraju pročitati. SVI!
S Igorom se dopisivao: Kristian Benić
(tekst je izvorno objavljen u tiskanom Brickzineu, prosinac 2018.)
