Znam te po sporadičnom viđenju i radu dugo, ali zapravo smo prvi pravi susret imali u ožujku 2018. godine kada sam te pitao želiš li biti “art direktor” Brickzinea?

Ok, i prije si nam crtao nekog snješka i djecu s mobitelima (vidjeti početnu stranicu Brickzinea), ali ovo je bila prava stvar. Koliko i kojih upitnika si tada imao iznad glave?

Hej bok.

Ma tu su bili svi mogući upitnici. Najviše njih bilo je vezano uz to hoću li ja to znati odraditi.  Malo mi je trebalo da ti kažem ne (napomena urednika pri čitanju teksta: preznojavanje!), ali dobio sam neke informacije da si okej tip pa sam pristao hahaha. Imao sam i super podršku.

Ali istina je – u takvim odlukama važno je znati s kime se u nešto upustiti. U svakom slučaju vrlo mi je drago da sam pristao – odlično iskustvo!

Možeš li nakon dva broja već reći dijagnozu koji ti je najveći izazov oko tiskanog Brickzinea? Osim dizajnerice naravno…

Ajme dizajnerica…:)

U prvom pilot broju najveći izazov bio je što smo bili na početku. Imali smo neku koliko-toliko jasnu sliku što želimo, neke druge časopise koji su nam se svidjeli, neke koji nam se nisu svidjeli i to je bilo ok. Ali iz svega toga trebalo je složiti ideju u naš fizički proizvod. To je bilo dosta teško, pogotovo obzirom da smo to svi radili prvi put, i prvi put u toj postavi.

Neke stvari se odluče, izgled, tipografija, naslovi, podnaslovi, ali najteže je zapravo dobiti osjećaj koji želiš proizvesti u čitatelju. Nešto od tih stvari smo uspjeli, a na nekima smo kiksali, i to je normalno. Ipak, publika nam nije otrčala s predstave i evo – napravili smo i drugu.

Drugi broj je bio puno lakši. Tehničke odluke su već bile donesene, znali smo kako prelamamo tekst, koji papir koristimo, koliko stupaca, koje su nam margine. Ostalo je puno više mjesta za raditi na tom “osjećaju”. Na ritmu, prozračnosti časopisa, razbijanju monotonije… Nadam se da smo i uspjeli u tome i da je novi broj još bolji – vidjet ćemo ovih dana 🙂

Super nam je dizajnerica, ni urednik nije loš, veselim se trećem broju!

Jednom si u smislu svog profesionalnog razvoja spomenuo nećkanje između dizajna i ilustracije. Je li to bila doista ravnopravna borba? 

Ma nije. Ilustracija pobjeđuje na veliko. 🙂

Ima tu dosta sličnosti, sve je to vizualni jezik kojim nešto komuniciramo. Nevezano da li se radi o dizajnu, fotografiji ili ilustraciji, sve ima neke bazične elemente poput boje, odnosa i kompozicije, naravno sve sa svojim zakonitostima u pojedinoj disciplini.

Super je imati dizajn podlogu, pogotovo tipografske prirode, znati nešto prelomiti, služiti se softverom i slično jer ti to omogućuje eksperimentiranje s proizvodima ilustracije, a pritom biti jako slobodan u prosudbi i napraviti neke stvari baš kako želiš.

Ipak, u ilustraciji se često radi s dizajnerima ili grafičkim urednicima koji već govore taj vizualni jezik i potrebno je puno manje ping-ponga između tebe i klijenta, što je super jer ostaje više vremena za kreativu – u ilustraciji je puno više izražen autorski moment, bar mi se tako čini.

Koji su osnovni alati jednog ilustratora poput tebe? Softveri? Ruke?

Oboje. Papir je papir i vjerojatno ga dugo ništa neće zamijeniti, ali i digitalni alati su postali vrhunski. Kako je print uglavnom proizvod ilustracije, često ne možemo znati je li ilustracija nastala digitalno, tradicionalno ili kombinacijom.

Fora je u tome da su ruke još uvijek u uporabi. Česta je i kombinacija: nekada je lakše “misliti”  na papiru, raditi različite koncepte. Jednostavnije je uzeti komad papira i skicirati 10 ideja jer se neću zapetljati u bezbrojne mogućnosti koje nudi softver.

Iteracije jedne ideje mi je lakše raditi na računalu jer ne moram koristiti škare i papir i izrezivati, lijepiti, premještati elemente, nego to vrlo brzo i bezbolno mogu napraviti u Photoshopu. Ne valja se ograničavati, vjerojatno svakome odgovara nešto drugo.

Pitanje o potrazi za inspiracijom je klišej, ali je važno…  Gdje ju i kako ti nalaziš?

Slažem se da je važno. Obično ilustriramo za neku publiku, prenosimo neka iskustva, nešto želimo reći. I ako sami imamo ta iskustva mislim da ih je lakše (ili uopće moguće) crtati.

Meni je inspiracija priroda, zato volim provoditi vrijeme tamo, ne koliko bih htio, ali ipak… Čak ne na razini motiva, iako je i tu velik dio na stvari, nego na razini nekog odmaka, viđenja šire slike svijeta, koliko je to moguće. 🙂

Ma sve je inspiracija, ljudi, razgovori, odnosi, drugi umjetnici, glazba, filmovi.

Molim te iz džepa – omiljeni jutjuberski kanal iz svijeta ilustracije i omiljeni Instagram accounti. Može i pet komada.

Evo rafalno s YouTubea…

Bobby Chiu – odličan kanal usmjeren uglavnom na ilustraciju u  polju zabavne industrije, svijet animacije, video igara i slično. Imaju i online školu s vrhunskim predavačima. Hrpe intervjua sa zvijezdama iz tih područja. Ako te  zanima tko je radio karakter dizajn za Star Warse, Coco, Jurassic Parkideš tu.

Will Terry kanal uglavnom usmjeren na ilustraciju knjiga za djecu, izdavaštvo. Dobri savjeti za početak karijere u toj branši. 

Marco Bucci – super lik koji radi kratke edukativne video materijale za ilustratore. Zabavno i jednostavno objašnjava kompleksne stvari.

Aaron Blaise – iz generacija Disnijevih animatora iz 90-tih, radio na Kralju lavova i sličnim klasicima. Odličan za crtanje životinja i animaciju. Vrijedi pogledati 🙂

I s Instagrama… 

Boinghttps://www.instagram.com/boingbln/

Benji Davishttps://www.instagram.com/benjidavies/

Iravillehttps://www.instagram.com/iraville/

Brian Edward Millerhttps://www.instagram.com/bemocs/

Yvan Duquehttps://www.instagram.com/yvanduque/

Na čemu profesionalno radiš kada te ne maltretira glavni urednik Brickzinea?

Evo, završio sam ilustriranje jednog udžbenika za peti razred, za jednog hrvatskog nakladnika te krećem u ilustracije kratkih priča velških legendi za jednog britanskog izdavača.

Pored toga tu su neki osobni projekti koje ubacujem kad stignem i dan se brzo popuni 🙂

Jednom si me skoro zgazio biciklom na drenovskom Velom Vrhu. Zašto bicikliraš? Što ako ilustrator slomi ruku?

Uh davno je to bilo, bicikl je na remontu. Kao i ja 😀

Zabavno mi je biciklirati, i hodati uokolo. Najviše mi se sviđa ta ideja prelaženja udaljenosti i bivanja tamo gdje ne možeš doći autom. Samo kreneš i kroz neko vrijeme skroz si na drugom mjestu, a nitko te nije odvezao, prenio, donio. Uzbudljivo je.

Naravno da uzbuđenje može rezultirati slomljenom rukom, ali nisam već dugo slomio ništa, ne otkako sam ilustrator – tako da ne znam odgovor na drugo pitanje haha.

Mudra misao za kraj o svijetu ilustracije u suvremenom, informacijama i vizualnim, zatrpanom svijetu?

Teško je biti mudar, sve se prebrzo mijenja. Istina – zatrpani smo. A ilustracija je uvijek tu, pitanje je samo da li ćemo ilustrirati za print ili digitaliju, hoće li to biti 2D, 3D ili AR, VR.

Ali možda se dogodi neki preokret pa se stvari uravnoteže i offline ekipa postanu novi hipsteri, slaganje puzli i legića – sve to treba ilustrirati 🙂

Razgovarao: Kristian Benić