Mislim da trebamo napredovati od “uha” na ćošku bilježnice na kojem piše “Tko otvori…”.

Ne znam za vaše bilježnice, ali moje izgledaju kao kretivni kupus! Barem rubovi listova…

Ima nešto posebno u onim predavanjima/nastavi kada slušaš, i to pozorno, dok ruka crtkara nešto svoje. E sad, ja tu vidim idealnu priliku da vam predstavim jako fora knjigu koju sam uočila šetanjem našim Striborom!

Radi se o knjizi autorice Rose Marie Curto naslova Strip u bilježnici : crtaš li ikad po rubovima svojih bilježnica? u prijevodu Roberte Šimunić!

Čitava knjiga izgleda i neodoljivo podsjeća na bilježnicu koja je prošla stotine klupa, a u njoj možete potražiti gomilu savjeta, tehnika i ideja za crtanje doslovce svačega: od dijelova ljudskog tijela, pa do crtanja istog u pokretu, zatim životinja, biljaka, stvari, simbola, pa čak i osjećaja!

Tehniku birate sami, hoće li to biti olovka, kemijska, tehnička ili flomić, posve je svejedno, no ono u čemu vam ova fora knjiga može pomoći je i da sve vaše crteže uobličite u strip!

Da vam pomognemo, evo i nekoliko stvari koje trebate znati ako se bacate u stripovske vode:

  1. U stripu je poželjno da u početku vaše priče prva sličica odaje što više informacija. Naravno, nemojte pretjerivati, ali ideja je pružiti što više informacija o likovima, okolini i radnji!
    Isto vrijedi i za kraj, kako čitatelji ne bi dvojili ili mučili se zaključiti kako je radnja točno završila.
  2. Imajte na umu da svaka slika u stripu treba biti konkretan i razumljiv događaj, misao ili radnja koja, kada ćete ju prikazati, vodi čitatelja kroz priču! Svi prikazi trebaju biti relevantni za radnju (primjerice, ako vaš junak odlazi na put, važno je prikazati kako on odlazi, a ne kakve boje čarapa ima 😀 ).
  3. Pri crtanju, imajte na umu logiku čitanja stripa: od gornjeg lijevog kuta pa do donjeg desnog, s lijeva na desno (poput knjige)!
  4. Ako je vaš strip dulji od jedne stranice, na neki način čitatelja trebate “natjerati” da ju okrene! To možete učiniti tako da prva stranica završi nekakvim napetim i zanimljivim prikazom radnje, koji će nagnati čitatelja da okrene stranicu i da sazna što je bilo dalje!
  5. Skroz je dozvoljeno koristiti okvire (kućice) različitih veličina, ali imajte na umu da je nekakva praksa da se u velikim kućicama prikazuje jedna veća ili nekoliko manjih radnji, a u malima jedna manja i kratka radnja!
  6. U velikim okvirima važno je popuniti okvir, tako da ne zaboravite na pozadinu i detalje, dok u manjima ona nije potrebna.
  7. Kada uvodite tekst, vodite računa o oblačcima u kojima se opisuje radnja i o onima u kojima se prikazuje govor junaka!
  8. Možete koristiti i različite fontove i veličine slova kako biste nešto posebno naglasili (recimo, manja slova za tihi govor, a veća i tiskana za glasni govor, vikanje i slično).

Sve to, i puno drugih savjeta pronaći ćete u knjizi, te je zaista šteta da neopjevani junaci s ruba tvoje bilježnice ne osvanu u svom stripu! Kad ga izradiš, obavezno nam ga dođi pokazati!