Inicijativa francuske vlade da se svima mlađima od 18 godina osigura 300 eura (cca 2250 kuna) za kulturu i umjetnost pokazala je neke neočekivane rezultate.
Sve je krenulo s aplikacijom Culture Pass pokrenutom u svibnju ove godine, kojom se mladima htjelo barem djelomično nadoknaditi ono što propuštaju zbog pandemijskih mjera, ali i olakšati im doživljaj bogatog svijeta kulture. Iznos koji su imali na raspolaganju mogli su potrošiti na instrumente, umjetnički pribor, ulaznice za koncerte, knjige, stripove…
Ubrzo se pokazao zanimljiv trend: 75% kupovina preko aplikacije odnosi se na knjige i stripove, od čega 2/3 otpada na manga grafičke romane i stripove. Puno se upitnika našlo iznad odgovornih glava, otkad to mladi Francuzi toliko vole mangu?
Možda su se neki iznenadili jer ne drže stripove dijelom kulture ili su očekivali da se mladi okrenu klasičnoj glazbi i literaturi, no stvari su relativno jednostavne za objasniti, kao i u većini slučajeva kad malo “zagrebemo ispod površine”.
Mnogi još ne mogu ili ne žele na koncerte, predstave i druge događaje uživo, a domaća filmska produkcija je zaustavljena. Postoje i neka ograničenja, npr. nije moguća kupovina video igara koje sadrže nasilje, a limitirajuće je i to da sadržaj koji se kupuje mora imati francuskog izdavača. I tu je upravo manga dobila priliku da zablista, jer se prevodi i izdaje u Francuskoj, a proizvodnja uredno ide cijelo vrijeme i čini je najdostupnijim sadržajem trenutno.
Manga, ali i stripovi općenito, što god netko mislio o njima, popularni su baš zato jer utjelovljuju današnju modernu kulturu. Kvaliteta i raznolikost su iznimni, često su popularniji nego drugi medijski formati, ekranizira ih se u filmske blockbustere, streaming serije i video igre, te u slučaju konkretno mange i anime, od “lokalnog” japanskog postali su globalni fenomen.
Nego, da se vratimo na temu, a analizu stripa pustimo za neku drugu priliku. Recite nam, da vam sad netko ponudi ovakav džeparac za kulturu i umjetnost, na što bi to potrošili?
