Naš dežurni zadarski suradnik lijepo je prepoznao da je proizvodnja kulture za djecu nešto što mnogi danas prate i rade kao nešto važno.
Možda polako dižemo ruke od odraslih (od sebe samih) i okrećemo se djeci jer ovo više nije trend – ova produkcija sadržaja za djecu i svih popratnih podražaja vezanih uz umjetničko oblikovanje malih ljudi, zasigurno postaje mainstream.
Definitivno ničeg lošeg u tome nema, dapače, toliko je raznovrsnosti u ponudama knjižnica, knjižara, kazališta, radionica i svega ostalog što bi nove generacije barem na trenutak mogle udaljiti od sveprisutnih ekrana da jednom prosječnom roditelju kao što sam ja dođe barem pet puta dnevno želja da bude dijete, da otkači odrasli svijet fake bluesa i uroni u priču gdje su kuće od marmelade, a prozori od čokolade.
To jest, izgleda da smo nakon dobrih tridesetak godina vratili onaj osjećaj da je u ovom društvu djetinjstvo nešto uzbudljivo, lijepo i bitno, da nam djeca nisu ukras i prilika za pokazivanje slika na Instagramu već bića sa svojim potrebama, emocijama i duhom koje možemo i trebamo oblikovati i mi sami kao roditelji. A to podrazumijeva malo više od pisanja domaćih zadaća, razvoženja po vanškolskim aktivnostima, hranjenja i živciranja oko gradskih infrastruktura koje ne mare za njih, higijenskih pranja i odgojnih branja ili liječenja razbijenih koljena.
Arsen Dedić, Danijel Dragojević, Parun Vesna pisali su i snimali za djecu, svaka republička televizija imala je vrlo dobar program za njih (Šaram Baram, Nedjeljni zabavnik itd.), filmska produkcija je bila na zavidnom nivou; stripovi su išli od ruke do ruke, a odrastalo se koliko i na ulici toliko i u mašti. Daleko od toga da su vremena ista, ali djeca barem nisu drugačija. I naravno da su naša malo više kapitalistički razmaženija, ali to nije bit ove priče.
I Olja Savičević Ivančević i Roman Simić i Zoran Ferić okreću se tamo gdje su im (u većini slučajeva) usmjerene oči njihove djece, a novitet stiže iz glazbene obitelji Mrle i Ivanke: križanac Leta 3 i Stampeda, naslova “Kišni razdraganci”.
Od televizijskih emisija, kazališnih predstava i svih tih projekata koje je teško popratiti, ovaj par je često na dječjim scenama, tako da su dvije pjesme stare, a ostalo friško iz roditeljske kuhinje. Sve skupa tu je i slikovnica (autorice Lane Letović Perčin) i glazbeni album s pjesmama u paketu.
Predstavljanje je na Toboganu, na dan rođenja Nikole Tesle (10.07.), uz sveprisutni kišobran Rijeka 2020, pa svratite jer teško da ćete kod nas igdje sresti kreativnije roditelje od Ivanke i Mrle (ja bome veselijeg i šarenijeg stampeda po medijima od Ivankinog još nisam vidio).
A nama ostalima, što nam Rijeka nije baš svakodnevno pri ruci, ostaje kasica prasica i skupljanje love da vidimo i čujemo što su to iz nekadašnje pjesme Termita ti Kišni razdraganci, a ako ne budu djeca htjela čitati i slušati ih, nije uopće problem jer i mi roditelji uz malo riječke kiše možemo narasti do iznenađujuće malih visina .
