Korak po korak i knjižnice postaju mjesta gdje se možeš uživjeti u “zeleni” život…
Možda se pitate kakvu ulogu mogu imati knjižnice u promicanju ranog upoznavanja djece s osnovama vrtlarenja ? Zašto je ova tema uopće bitna? U dvadeset i prvom stoljeću kada je digitalni jaz sve veći između privilegiranih i onih koji to nisu, knjižnice kao javne ustanove, posebno narodne knjižnice pružaju treći prostor u kojemu se nudi jednakost demokratičnost i slobodan pristup informacijama.
S druge strane knjižnice se polako uključuju i u zeleni pokret povratka povezanosti s prirodom putem aktivnog uključivanja. Ovom trendu se iako s očitim zakašnjenjem priključuju i hrvatske knjižnice (vidi Zelena knjižnica).
Uspavljivanje tabletom? Jaoooo…
U posljednjh nekoliko godina djeca se rano susreću s tehnologijama i digitalnim svijetom. Nažalost, roditelji u nedostatku vremena i volje puštaju da im se čak i jednogodišnja djeca uspavljuju sama s tabletom u ruci. Djecu od sve ranijih uzrasta (da li zbog trenda ili nekih drugih razloga ?) roditelji vode na silne treninge i radionice umjesto da svo slobodno vrijeme posvete aktivnom kvalitetnom zajedničkom vremenu s naglaskom na jačanje veze roditelj – dijete.
Postoje različiti načini pomoću kojih roditelji i djeca mogu ojačati međusobnu povezanost, ali u skladu s prirodom i prirodnim procesima. Vrtlarenje, odlazak u šumu, odlazak na more, čitanje slikovnica, slikanje, oblikovanje gline, kuhanje, sve su to aktivnosti koje imaju velike dobrobiti i za psihičko i fizičko zdravlje i roditelja i djece.
Vrtlarenje je posebno važno jer se dijete putem vrtlarenja upoznaje s prirodnim procesima, ekološkim principima, održivosti, regenerativnog dizajna i biodizajna. Problem je što u većini dijelova svijeta djeca gube kontakt sa živom prirodom u svom svakodnevnom životu. Prljave ruke su prvi korak!
Zeleno na sve strane
Čak su i vrtići prepoznali potrebu uključivanja djece u vrtlarske aktivnosti. U brojnim hrvatskim vrtićima započeti su projekti eko vrtlarenja (vidi primjer) Vrtlarenje je najjednostavnija i najdirektnija veza za vanjsko i unutrašnje učenje kod djece o prirodi i prirodnim procesima. Također, vrtlarenje omogućuje druge fleksibilnije obrazovne sisteme za razliku od učenja unutar četiri učionička zida.
Kada djeca zaprljaju svoje ruke sa zemljom tijekom procesa rada u vrtu povežu se direktno s najvažnijim biološkim procesima Zemlje. Za one koji rade s mladom djecom vrijedi stara istočnjačka poslovica koja glasi:
“Kaži mi, zaboraviti ću”.
“Pokaži mi, zapamtiti ću”.
“Uključi me, razumjeti ću”.
Način na koji mi pomažemo djeci da nešto nauče uvelike utječe na kvalitetu, brzinu i asocijacije vezane uz pamćenje istog. Vrtlarenje s djecom u vrtiću, u školi ili kod kuće može imati cjeloživotni utjecaj na njihov razvoj. Djeca u procesu planiranja vrta, sadnji sjemenki, održavanja rasta te na kraju pri žetvi plodova uče o prirodnim procesima rasta (vidi Cmrečnjak Majstorić, Marijana.). Djeca uživaju u iščekivanju i promatranju cvijeća i biljki koje cvijeta te u promatranju insekata.
Mislite neobično!
Podignuti vrt obložen s daskama je jednostavan za održavanje. Bolji je od klasičnog vrta za pedagoški rad. Promatranjem djeca uče kako biljke, insekti i ptice komuniciraju jedni s drugima i s okolinom. Za početak možemo saditi u lončanicama. Vrtlarenje možemo prilagoditi dječjem uzrastu. Voda treba biti pri ruci. S malom djecom je dobro vrtlariti tako da jedan od roditelja pomaže te da se ponude i druge igračke u slučaju da nekoj djeci dosadi proces tako da ne smetaju one koji žele nastaviti.
I knjižnice, posebno narodne, trebaju reagirati na ovu suvremenu potrebu, barem kroz edukacije. Knjižnice bi mogle ponuditi svoj unutarnji i vanjski prostor ako postoji infrastruktura kako bi roditelje predškolske i školske i djece upoznale s osnovama vrtlarenja, ekologije, održivog razvoja i biodizajna. Također, knjižnica može posjedovati banku sjemenja te ponuditi svoj prostor i resurse za razmjenu sjemenja i informacijama o uzgoju istih.
Djeca će više cijeniti hranu ako se upoznaju s procesom sadnje i uzgoja biljaka. Okus rajčice uzgojene vlastitom rukom i okus rajčice iz dućana su dva paralelna svemira.
Stručna literatura za znatiželjne:
1. Robin C. Moore. Children Gardening: First Steps Towards a Sustainable Future. Children’s Environments, Vol. 12, No. 2, Children’s Gardens and Children in Farming (June 1995), pp. 222-232.
2. Jacqueline B. Clemens. Gardening with Children, Young Children
Vol. 51, No. 4 (MAY 1996), pp. 22-27. Published by: National Association for the Education of Young Children (NAEYC). (26.10.18.)
Početna literatura za roditelje i djecu:
1. Klinting, Lars. “Kastor vrtlari“. Zagreb : Planet Zoe, 2015.
2. Benyovsky Šoštarić, Kornelija. “Mala vrtlarica“. Zagreb : Školska knjiga, 2013.
3. Bull, Jane. “Vrtlarstvo za djecu – 50 zanimljivih aktivnosti za mlade vrtlare“. Zagreb : Naša djeca, 2004.
4. Delahaye, Gilbert. “Maja mala vrtlarica“. Zagreb : Profil knjiga, 2017.
Napisala: Ana Bogdanić
