Ma ne bombon, bonton!
Bonton na francuskom jeziku znači dobar ton ili ispravno ponašanje.
To je zapravo skup pravila o pristojnom ponašanju u društvu – primjerice, način pozdravljanja, držanje za stolom, način čestitanja itd.
Ta pravila razlikuju se ovisno o društvenim sredinama i ona su podložna promjenama. Danas su ljudi podvojeni oko slijeđenja tih pravila: dok neki smatraju da su totalno zastarjela, neki ih vjerno slijede.
Ako vas zanimaju iz znatiželje, ili pak želite naučiti neka od pravila, na našim policama možete , između mnogih drugih, pronaći Bonton : zlatna pravila lijepog ponašanja Terezije i Berislava Crnetića, Bonton Jasminke Petrović i Bontončić za dobru djecu Ivanke Borovac.
Prva etiketa u povijesti
Povijest lijepog ponašanja seže još dalje u prošlost, točnije, 2400. godina prije Krista. Inače, etiketa, osim deklaracije na kupovnim predmetima, označava i skup pravila o ponašanju u nekim društvenim sredinama reguliranih posebnim odredbama.
Prvu znanu etiketu napisao je 2400 g pr Kr Ptahhotep, a sadržala je savjete za egipatske mladiće o tome kako se ponašati dolično ponašati. Jedan od savjeta bio je: „Kada sjediš sa nadređenim, ti se smij kada se i on smije“!
Etiketa srednjeg vijeka
Jedan od najranijih pisaca o lijepom ponašanju i uljudnosti bio je Tommasino di Cerclaria, poznat po svom djelu Traktat o ljubaznosti iz oko 1200. godine. Za di Cerclaria je na primjer guranje u gomili bio dokaz lošeg odgoja, dok su ogovaranje, odavanje tajni i drsko hvalisanje bile greške koje su graničile s grijehom!
Oko 1290. milanski redovnik Bonvicino da Riva napisao je što se smatra prvom knjigom koja se bavi isključivo bontonom stola, Pedeset ljubaznosti stola. Mnoga Bonvicinova pravila bila su jednaka onima kakva se i danas uče djeca: ne bacajte se za stol, nemojte gutati hranu i tekućinu u jednom zalogaju, nemojte lizati prste od hrane, ne buljite u tuđe tanjure itd.
Nego znate što mene najviše zanima – kakva je to bila srednjovjekovna ekipa kada se moralo pisati “ne bacajte se na stol”?!
Dvorska etiketa novog vijeka
Mjesto radnje je Francuska, ali da budemo precizniji, 17. stoljeće na francuskom dvoru. Tada je na vlasti bio Luj XIV. koji je živio u svojoj ogromnoj rezidenciji u Versaillesu.
Ako se sjećate iz školskih učenja i slika, Versailles je poznat po svojim divnim travnjacima. Divni su bili i u 17. stoljeću, no problem je nastao kada su bogataši koji su šetali Versailleom počeli gaziti po travi unatoč upozorenjima kraljevskih vrtlara.
Tada je jedan od vrtlara postavio znakove s natpisima ili “etikete” (etiquette) kako bi šetače upozorio da ne gaze po travi.
Neposlušni šetači oglušili su se na etikete, što je primoralo kralja da napiše dekret kojim je bilo zabranjeno prelaženje etiketa.
Kasnije u povijesti značenje etiketa proširilo se na sud, gdje su one opisivale pravila gdje stajati i što raditi.
Današnje etikete
Neka od tih pravila, a pogotovo ona novovjekovna održala su se kao upute za dolično ponašanje i dan danas.
No ipak, živimo u drugačijem svijetu od onog iz 17. stoljeća. Primjerice, danas imamo Internet koji, ako niste znali, ima svoj bonton (netiquette). Jedno od pravila je da je NEPRISTOJNO PISATI VELIKIM SLOVIMA JER TO OZNAČAVA VIKANJE. Ups 🙂
