Ovo je baš dobra priča. A i ilustratorica Vanda je iz ekipe nama omiljenih (Gladuš, gledamo tebe!¨).
Životinjski likovi u svijetu književnosti nisu rijetkost pa tako status lika ili pripovjedača često bude dodijeljen psu, mački, konju, medvjedu ili ježu. Standardan je to postupak u naraciji, uobičajen i prihvaćen kao normalnost, i najmlađi čitatelji navikli su na alegorijska rješenja. Mačke su u književnosti redovno prikazane kao samostalne jedinke, magarci budu tvrdoglavi, psi odani, konji plemeniti, a lisice lukave.
Čitatelji koji su navikli na uobičajene alegorije u toj mjeri da su im iste dojadile mogli bi pročitati roman Letači srebrnih krila (Naklada Semafora, 2017.) Melite Rundek (1961.). Riječ je o inovativnom štivu, uvedeni su drugačiji likovi iz svijeta životinja. Naime, glavni su likovi moljci. Točnije, knjiški moljci. Još točnije, obitelj knjiških moljaca koja živi u gradskoj knjižnici.
Idealan svijet
Obitelj moljaca živi u idealnom ambijentu, okruženi su papirom. Čitavoj je obitelji knjiga umna poslastica, što njihovi rođaci (tekstilni moljci) nikako ne mogu razumjeti jer im knjige ništa ne znače u životu, drugačije funkcioniraju. Glava obitelji knjiških moljaca opijen je poezijom, a naročito voli provoditi vrijeme u poeziji Tina Ujevića, zato je i njegova kći (koja ima ulogu pripovjedačice) dobila ime Tina.
Obitelj knjiških moljaca živi spokojno, bez peripetija, u ugodnom društvu knjiga. Nisu jedini stanovnici u knjižnici, tamo živi kukac Gregor Samsa za kojega se govori da je bio čovjek, cvrčak koji svira violinu te braća Zlobec, tri pauka koji se ne mogu pohvaliti visokim stupnjem inteligencije. Upravo zbog slabe razine načitanosti i mršavog vokabulara između moljaca i paukova najprije dođe do verbalnoga sukoba u kojemu paukovi izvuku deblji kraj. Načitani moljci kod paukova izazovu poveću zavist i bijes pa paukovi odluče istjerati moljce iz knjižnice.
Braća Zlobec osjećaju se ugroženo i manje vrijedno, počne ih smetati znanje i rječitost moljaca pa stoga krenu kovati ratnu strategiju protiv moljaca. Mlada Tina uvidi da se njoj i njezinoj obitelji približavaju nemirni dani, odnosno da bi se mirnoj svakodnevici mogao približiti kraj pa razmišlja kako stati na kraj Zlobecima koji ne toleriraju pametnije od sebe.
Korisnici knjižnice i knjižnično osoblje cijelo vrijeme ne znaju što se događa među policama, oni jedva da se i spominju u priči.
Kako protiv nasilnih morona?
Roman Letači srebrnih krila na duhovit i slikovit način iznosi alegorijsku priču o sukobu između obrazovanih i finih pojedinaca protiv primitivnih i glasnih sirovina koje krasi slab rječnik i oskudno obrazovanje. Priča jasno pokazuje koliko intelektualna oskudica može biti zarazna i opasna, čak pogubna za one koji imaju običaj misliti vlastitom glavom. Braća Zlobec iz romana i mlađe i starije čitatelje podsjetit će na dominantne pojedince izvan svijeta književnosti koji vole uvijek biti u prvom planu i onda kada nisu nimalo u pravu, što ih ipak ne priječi u ostvarenju naopakih zamisli. Nažalost, raznih se Zlobeca iz stvarnoga života može prisjetiti čitatelj.
Kako se nositi s novim preprekama i izazovima, kako se na pravilan način boriti protiv tuposti i netolerancije okoline, kako sačuvati osobni mir i biti jači od agresivnog neznanja iz kojega ne nastaje nešto dobro? Odgovore na to pitanje pruža roman Letači srebrnih krila koji bismo u kraćim crtama mogli opisati kao originalnu pripovijest u kojoj glavnu riječ imaju paukovi i moljci. Osim što kroz skroz originalne likove govori o sukobu između dviju suprotstavljenih strana, Melita Rundek ujedno neupadljivo iznosi brojne književne reference, podastire vrijedne podatke iz svijeta književnosti.
Mlađi čitatelji tako mogu prije vremena proširiti svoje dosadašnje znanje iz književnosti i opće kulture, usvojiti nove činjenice i biti još pametniji. A to i jest jedna od razloga zašto čitamo – da budemo pametnije i zrelije osobe. Za brojne i maštovite ilustracije koje daju dodatnu čar knjizi zaslužna je Vanda Čižmek (1974.).
Ne moraš imati deset da bi ti bilo fora
Roman Letači srebrnih krila posve zasluženo osvojio je književnu nagradu „Anto Gardaš“ u 2018. godini, što je samo još jedan znak kako je riječ o romanu koji se mora pročitati. Srećom, književne nagrade još uvijek imaju neku reputaciju, ne dobiva ih bilo tko. Vrijedna je to i pozitivna knjiga u kojoj će zasigurno podjednako uživati djeca i mladi, ali i nešto stariji čitateljima kojima nije samo do čitanja književnosti za odrasle, već umiju uživati i u književnim ostvarenjima koje bi neki teoretičari, kritičari ili obični čitatelji bez premišljanja opisali kao manje vrijedno štivo jer je, eto, riječ o knjizi što se ubraja u dječju književnost.
Pogrešno viđenje, da je dječja književnost namijenjena isključivo djeci i mladima, postupno gubi na intenzitetu, sve je manje zagovornika zločeste i naopake teze kako se dječjom književnošću ponajviše bave pisci koji nisu uspjeli u pisanju djela za odrasle. Roman Letači srebrnih krila Melite Rundek još je jedan dokaz kako dječja književnost kvalitetom može stajati uz bok djelima koja ubrajamo u književnost za odrasle.
Napisao: Miroslav Cmuk
Fotografija: Naklada Semafora
