Sretna su vremena u kojima možemo birati hranu djeci, a još sretniji roditelji koji za to imaju vremena i novca.
Cijeli jučerašnji dan proveo sam slušajući Opičenu Poljoprivrednu Glazbu iz Konavala na subotnji magazinski nagovor dunda Miljenka Jergovića i mogu vam reći, a da vas ne mažem, svašta mi se rojilo po glavi uz ovu odličnu muzičku podlogu. Od imena poljoprivrednih proizvoda koja su ista kao u mojim hercegovačkim Drinovcima do rečenica u kojima sam turistima znao ilustrirati da je stari Dubrovnik kulturom, duhom, načinom života ili imitiranja života, bio bliži Đenovi, Marseillesu ili Veneciji nego li selima koja su se prosula poput dudovih svilaca po Gornjoj i Donjoj Bandi ponad konavoskih stijena.
U turističkom svijetu u điru su “autentična” obiteljska poljoprivredna gospodarstva, a u hipsterajskom buržoaskom imaginariju zdrava ishrana, brunch i cijeđeni sokovi, tako da bi OPG Konavle mogao upaliti na više razina. Ja ću svakako na koncert, čim ih čujem u blizini, i povest ću i djecu. Jedno s kojim kilom više, drugo s kojim kilom manje i nju koja je savršeno šlank.
I mada sam ja dijete poljoprivrednika, zahvaljujući onom drugom roditelju moja djeca su provela djetinjstvo bez salame, gotovo i bez paštete, samo se borba sa slatkišima nastavlja. I ostali roditelji valjda znaju one trenutke potrebe za slatkim kad noću krademo slatkiše svojoj djeci.
Tema ishrane djece ima široki kontekst: od obroka u školi (moji su ove godine prvi put u sistemu marendi), preko borbe s kapitalističkim svijetom reklama i nezdravih, lošijih proizvoda za jugoistočnu Europu pa sve do svega onog što stavljamo na obiteljski stol. Idu li djeca s vama u kupnju hrane (nekima će se ovdje kosa podići, idu, idu…), znaju li njeno porijeklo ili to prepuštate sistemu itd..
Sve su to teme vrijedne i razgovora i edukacije, bilo nas, roditelja, bilo djece, uz tijek jedne autentične, tradicionalno moderne dobre glazbe, svakako ide i dobar tek.
Napisao: Ante Alerić
