Od prijatelja sam Viberom dobio fotku plaže na Kantridi. Ljudi su se kupali, a ja sam stajao ispod stabla u Vilniusu, središtu glavnoga grada Litve čekajući prestanak kiše na sedam stupnjeva celzijevih. Srećom sam ponio kapu. Travanj je kucao svoje zadnje sate…

Dakle, prva i očita stvar o Vilniusu je da se nalazi na sjeveru Europe i to u onom njenom dijelu koji nam nije toliko atraktivan i poznat kao npr. švedski Stockholm ili norveško Oslo. Litva ne pripada skupini tako bogatih i najjačih europskih zemalja, ali Vilnius je ipak jako lijep, simpatičan i uzbudljiv grad. A uzbudljivim ga posebno čini Užupis, tvorevina koja se naziva samostalnom republikom, a dan državnosti slavi 1. travnja iliti aprila. Iz toga je već puno toga jasno – to mora biti neka šala.

Užupis je jedan od najstarijih dijelova Vilniusa. U njemu nema modernih staklenih nebodera kao u suvremenom  dijelu grada, a zgrade i kuće su stare i niske što nas ne čudi. Užupis je godinama bio najopasniji i najjeftiniji kvart Vilniusa, a urušene kuće naseljavale su prostitutke, kriminalci i beskućnici. Šetati se Užupisom bez dobrog razloga nije bilo preporučljivo. A onda su 1997. godine stvar u svoje ruke uzeli umjetnici – proglašavaju Užupis samostalnom državom s vlastitim ustavom, upravom, zastavom, valutom i vojskom. Pored toga, stanovnici se imenuju novom vrstom ljudi, postaju tzv. „homo artisticus“, suprotno dotadašnjem „homo sovieticusu“ ili „homo capitalisticusu“. Na manje od jednog kilometra četvornog i danas živi oko 1000 umjetnika, pa oni čine sedminu ukupnog stanovništva Užupisa.

Umjetnost u Užupisu živi na različite načine – u zatvorenim galerijama koje nisu veće od tri kvadrata, na trgovima i ulicama koji su postali galerije sa zanimljivim instalacijama poput plahte iznad obližnje rijeke, grafitima na zidovima, kipovima poput kamenog jajeta. U Užupisu se često koristi i politička provokacija pa se tu nalazi i Tibetanski trg, trg zemlje koju Kina drži okupiranom i ne priznaje joj samostalnost. Knjigu pak možete posuditi iz malene zajedničke drvene knjižnice usred parkića….

Ipak, najveća je fora Ustav Republike Užupis koji je preveden na niz svjetskih jezika i postavljen na pločama uza zid glavne ulice. Rečenice u ustavu su s jedne strane zezancija, a s druge lijepa poruka kako biti bolji ljudi i činiti bolje društvo.

Izdvajamo neke posebno drage rečenice Ustava Republike Užupis:

  1. Svatko ima pravo na život pored rijeke Vilnije i rijeka Vilnia ima pravo teći pored svakoga.
  2. Svatko ima pravo na smrt, no ono nije obaveza.
  3. Svatko ima pravo na pogrešku.
  4. Svatko ima pravo na jedinstvenost.
  5. Svatko ima pravo ne biti voljen, no to nije nužno.
  6. Svatko ima pravo na neprepoznatljivost i anonimnost.
  7. Svatko ima pravo na lijenost.
  8. Svatko ima pravo voljeti mačku i brinuti se o njoj.
  9. Pas ima pravo biti pas.
  10. Mačka nije obavezna voljeti svoga vlasnika, ali mora pomoći kada je to potrebno.
  11. Svatko ima pravo biti nesretan.
  12. Svatko ima pravo cijeniti vlastitu nevažnost.
  13. Nitko nema pravo na oblikovanje vječnosti.
  14. Svatko ima pravo razumjeti.
  15. Svatko ima pravo ništa ne razumjeti.
  16. Svatko ima pravo proslaviti ili ne proslaviti rođendan.
  17. Svatko ima pravo plakati.
  18. Svatko ima pravo biti neshvaćen.
  19. Nitko nema pravo kriviti drugoga.
  20. Svatko ima pravo na individualnost.
  21. Svatko ima pravo ne bojati se.
  22. Nemoj pobijediti.
  23. Nemoj uzvratiti udarac.
  24. Nemoj se predati.

U Vilniusu je fora i svašta nešto drugo, a posebno je dojmljiv centar Kabalys. U njemu je pod krovom složen “skate” park u koji dolaze i roditelji s malom djecom i svi skupa se zabavljaju skejtanjem.

Živio Vilnius pa i kada se nosi kapa u proljeće!

Zvonimir Ribarić. Podvojena ličnost.