Bili smo u glavnom gradu Litve Vilniusu. I našli genijalni Užupis, umjetničku republiku koja Dan državnosti slavi na svjetski dan šala. 1. aprillliililii…
Od prijatelja sam Viberom dobio fotku plaže na Kantridi. Ljudi su se kupali, a ja sam stajao ispod stabla u Vilniusu, središtu glavnoga grada Litve čekajući prestanak kiše na sedam stupnjeva celzijevih. Srećom sam ponio kapu. Travanj je kucao svoje zadnje sate…
Dakle, prva i očita stvar o Vilniusu je da se nalazi na sjeveru Europe i to u onom njenom dijelu koji nam nije toliko atraktivan i poznat kao npr. švedski Stockholm ili norveško Oslo. Litva ne pripada skupini tako bogatih i najjačih europskih zemalja, ali Vilnius je ipak jako lijep, simpatičan i uzbudljiv grad. A uzbudljivim ga posebno čini Užupis, tvorevina koja se naziva samostalnom republikom, a dan državnosti slavi 1. travnja iliti aprila. Iz toga je već puno toga jasno – to mora biti neka šala.
Užupis je jedan od najstarijih dijelova Vilniusa. U njemu nema modernih staklenih nebodera kao u suvremenom dijelu grada, a zgrade i kuće su stare i niske što nas ne čudi. Užupis je godinama bio najopasniji i najjeftiniji kvart Vilniusa, a urušene kuće naseljavale su prostitutke, kriminalci i beskućnici. Šetati se Užupisom bez dobrog razloga nije bilo preporučljivo. A onda su 1997. godine stvar u svoje ruke uzeli umjetnici – proglašavaju Užupis samostalnom državom s vlastitim ustavom, upravom, zastavom, valutom i vojskom. Pored toga, stanovnici se imenuju novom vrstom ljudi, postaju tzv. „homo artisticus“, suprotno dotadašnjem „homo sovieticusu“ ili „homo capitalisticusu“. Na manje od jednog kilometra četvornog i danas živi oko 1000 umjetnika, pa oni čine sedminu ukupnog stanovništva Užupisa.
Umjetnost u Užupisu živi na različite načine – u zatvorenim galerijama koje nisu veće od tri kvadrata, na trgovima i ulicama koji su postali galerije sa zanimljivim instalacijama poput plahte iznad obližnje rijeke, grafitima na zidovima, kipovima poput kamenog jajeta. U Užupisu se često koristi i politička provokacija pa se tu nalazi i Tibetanski trg, trg zemlje koju Kina drži okupiranom i ne priznaje joj samostalnost. Knjigu pak možete posuditi iz malene zajedničke drvene knjižnice usred parkića….
Ipak, najveća je fora Ustav Republike Užupis koji je preveden na niz svjetskih jezika i postavljen na pločama uza zid glavne ulice. Rečenice u ustavu su s jedne strane zezancija, a s druge lijepa poruka kako biti bolji ljudi i činiti bolje društvo.
Izdvajamo neke posebno drage rečenice Ustava Republike Užupis:
- Svatko ima pravo na život pored rijeke Vilnije i rijeka Vilnia ima pravo teći pored svakoga.
- Svatko ima pravo na smrt, no ono nije obaveza.
- Svatko ima pravo na pogrešku.
- Svatko ima pravo na jedinstvenost.
- Svatko ima pravo ne biti voljen, no to nije nužno.
- Svatko ima pravo na neprepoznatljivost i anonimnost.
- Svatko ima pravo na lijenost.
- Svatko ima pravo voljeti mačku i brinuti se o njoj.
- Pas ima pravo biti pas.
- Mačka nije obavezna voljeti svoga vlasnika, ali mora pomoći kada je to potrebno.
- Svatko ima pravo biti nesretan.
- Svatko ima pravo cijeniti vlastitu nevažnost.
- Nitko nema pravo na oblikovanje vječnosti.
- Svatko ima pravo razumjeti.
- Svatko ima pravo ništa ne razumjeti.
- Svatko ima pravo proslaviti ili ne proslaviti rođendan.
- Svatko ima pravo plakati.
- Svatko ima pravo biti neshvaćen.
- Nitko nema pravo kriviti drugoga.
- Svatko ima pravo na individualnost.
- Svatko ima pravo ne bojati se.
- Nemoj pobijediti.
- Nemoj uzvratiti udarac.
- Nemoj se predati.
U Vilniusu je fora i svašta nešto drugo, a posebno je dojmljiv centar Kabalys. U njemu je pod krovom složen “skate” park u koji dolaze i roditelji s malom djecom i svi skupa se zabavljaju skejtanjem.
Živio Vilnius pa i kada se nosi kapa u proljeće!
Zvonimir Ribarić. Podvojena ličnost.
