Priča iz naše svakodnevice jer svatko ima ili je imao svoju macu ili psa koji mu čine dane boljim.
Plemenito je udomiti napuštenu životinju, pružiti joj potrebnu skrb. Civilne udruge i dobročinitelji reći će vam da se životinja ne mora kupovati jer ih ima puno napuštenih, umiljatih i željnih društva. Neće vam reći ništa loše.
Pregršt je razloga zašto su kućni ljubimci ljudima potrebni. Životinje suzbijaju neugodne osjećaje usamljenosti, pružaju društvenu utjehu i izvor su radosti. Kod djece razvijaju osjećaj odgovornosti, potiču brižnost o drugom živom biću, razvijaju emocionalnu inteligencije, ono što mnogima kronično nedostaje. Osvrnete li se oko sebe, jamačno ćete primijetiti vojsku uskogrudnih osoba koje gledaju vlastitu korist.
Nigdje nisu registrirani kao emocionalni invalidi jer taj registar ne postoji. Još ne.
Tužni starac
Kako vrijeme ide, tako životinje i njihovi vlasnici poprime slične osobine; sigurno ste na ulici vidjeli psa čiji je način kretanja i funkcioniranja skoro pa identičan vlasnikovim kretnjama i navikama! Tako u priči Mačak Čupko (Sipar, 2019.), koju je napisala Sandra Sagena, vanjštinom dosta nalikuju mačak Čupko i njegov vlasnik kojega su u susjedstvu zvali Tužni starac. Ilustratorica Marijana Jelić obojicu ih je prikazala kao punašna i simpatična bića. A takvi likovi, dobro je znano, ulijevaju povjerenje u društvu, simboliziraju dobrice koje ne bi ni mrava zgazili.
Zašto je dobroćudni starac u svojoj okolini bio poznat kao Tužni starac? Pa, na početku priče živio je sam u visokom neboderu i nikada se nije smijao. Mlađi članovi njegove obitelji preselili su se na drugi kraj svijeta i tamo osnovali novi život, a on nije imao novaca za avionsku kartu da bi im se pridružio. Štedio je za kartu, razmišljao o neizvjesnome putovanju i tugovao za unucima koje je htio barem jednom vidjeti. Svakidašnju tugu i nevesele misli prekinula je mala životinjica, sivi mačić kojega je netko ostavio iznad starčevoga poštanskoga sandučića.
Tužni starac udomio je bezimenoga mačića i nadjenuo mu ime Čupko. Obojica su bili odbačeni, ali su spas našli u zajedničkom životu. Čupka je netko odbacio odmah, na samom početku života, a Tužnoga starca zaboravili su članovi obitelji pa se u sutonu života osjećao usamljeno. Zahvaljujući Čupku, Tužni starac promijenio je raspoloženje. Okolina, koja je navikla na starčevo neraspoloženje, brzo je primijetila pozitivne promjene u njegovom ponašanju.
Vezao se Tužni starac za mačića, počeo je ponovno uživati u životu. Čupko mu je predstavljao vrelo radosti, iz prve su kliknuli. Pokazalo se da je odlično uvrstiti životinju u svoju svakodnevicu, dati mjesto bespomoćnom stvorenju, stvoriti mu prostor i brinuti se o njemu. Čupko je starcu predstavljao obavezu, ali mu je ujedno pružao i unutarnje ispunjenje.
Sigurno očekujete da je priča Mačak Čupko sladunjava priča o skladnom suživotu čovjeka i životinje. Daleko od toga! Slijedi obrat! Starac je svjestan svojih godina i da neće dugo živjeti, pita se što će biti sa Čupkom kada njega više ne bude među živima. Zato odluči na vrijeme reagirati, osigurati Čupku sretnu i sigurnu budućnost…
Svestrana Sandra Sagena napisala je priču o širokogrudnosti koja može licu vratiti izgubljeni osmijeh. Pripovijest Mačak Čupko govori o snazi uzajamnosti i uzvraćenoj pažnji. Nema stravičnih dijelova što remete san i duševni mir; nema krvavih tragedija, verbalnih izgreda, zastrašivanja, razuzdanosti, pošasti i smrtonosnih zamki.
Pripremite maramice
Fina je to priča koju čini ozbiljna i aktualna tema – u dječjoj književnosti nisu baš česte slikovnice u kojima se govori o gorkom teretu usamljenosti u velikom gradu, priče koje pokazuju kako je to kada te mlađi članovi obitelji napuste i zaborave na tvoje postojanje te kako je to kada čovjeka pritisnu osjećaji odbačenosti, beskorisnosti i nemoći što se teško dadu iskorijeniti. Ozbiljnost priče Mačak Čupko ublažavaju razigrane ilustracije Marijane Jelić.
Priča o mačku Čupku i njegovom starom vlasniku koji ne misli samo na sebe, već želi nešto učiniti u preostalome životu, dirljivo je štivo. Govori o požrtvovnosti i privrženom odnosu prema voljenom kućnom ljubimcu, ali i o nesebičnosti prema drugim ljudima. Nakon što se riješio tuge i nadimka, starac nije zavolio samo mačka Čupka, već je dobio ideju za plemenitu želju, ali nju ne smijem otkriti.
Pričom Mačak Čupko smireno se govori o usamljenosti koja je sve prisutnija u gradovima, ali i na selima jer, iz dana u dan raste broj ljudi koji ne misle ni na bližnje, a kamoli na daljnje rođake, susjede ili slučajne poznanike kojima bi dobro došla lijepa riječ ili ljubazan pogled. Autorica otvara tešku temu, ali ujedno nudi i rješenje za nju. Kućni ljubimac može suzbiti mrsku usamljenost, pružiti utjehu i dati čovjeku novu snagu za življenje, neovisno o tome koliko ima godina i gdje živi. Upravo bi kućni ljubimac nekome mogao biti vjesnik pozitivnih promjena.
Za kraj, malo upozorenje. Neće biti loše ako prije čitanja pripremite maramice. Ako ste emotivni, mogli biste pustiti pokoju suzu. Naravno, nema ništa loše ni sramotno u tome. Poželjno je pustiti suzu s vremena na vrijeme. Poželjno i nadasve zdravo…
