Muku mučim i veselim se kraju. Koncentracija mi pada i ne mogu više razmišljati, uopće ne vidim poantu zašto bih ovo trebala raditi i zašto ovo čitam. Živimo u 21. stoljeću, a ja čitam knjigu koju su vjerojatno čitali i djedovi moga djeda. Ovo je prenaporno i besmisleno. Odustajem!

Ovo su riječi koje biste prije nekoliko godina čuli upravo iz mojih usta, ali ne i danas. Danas ću vam poručiti nešto sasvim suprotno: ČITAJTE KNJIGU, OPUSTITE SE I UŽIVAJTE! Pretpostavljam da se pitate što se dogodilo i kako je došlo do ove velike prekretnice. Sigurna sam da ste čuli izreku da narod ne treba suditi po čovjeku, a ja vam kažem da knjige ne sudite po lektirama. Moglo bi se reći da je upravo to bila glavna prepreka između mene i ljubavi prema čitanju. Znam da nažalost nisam jedina koju su nametanje i obveza čitanja natjerali u situaciju u kojoj se stvorio otpor prema knjizi, stoga sam s vama odlučila podijeliti svoje osobno iskustvo u nadi da će se netko pronaći u mojoj priči i možda, ali samo možda, početi gledati na knjigu i čitanje iz druge perspektive.

Prva stvar koju morate shvatiti jest da je knjiga stvar izbora, uz knjigu ćete se zabaviti samo ako je to ono što vi odaberete ili ako je po vašem ukusu. Kad malo bolje razmislim, čini mi se da su knjige zapravo vrlo slične ljudima i mnoge od njih imaju osobine, kao što ih imaju i ljudi. Pa tako baš kao što pomno biramo prijatelje u čijem ćemo se društvu dobro osjećati, tako bismo trebali birati i knjige uz koje ćemo najradije provoditi svoje vrijeme. Evo naprimjer, volim provoditi vrijeme sa svojom prijateljicom Karlom i gotovo je nemoguće da mi u njenom društvu bude dosadno. Isto je i s knjigama; ako mi se knjiga svidi teško je da  će mi biti dosadna ili da ću se zasititi čitanja.

Naravno, kao što ni svi ljudi nisu savršeni, nisu ni sve knjige na koje nailazim dobre pa zaključujem da to ovisi o različitim ukusima i mišljenjima. Moje iskustvo s pronalaženjem veselja u čitanju knjiga podsjetilo me i na to kako sam upoznala svoju najbolju prijateljicu Boženu. Ključna stvar je nekomu ili nečemu dati šansu. Boženu sam poznavala tri godine i tek nakon što smo vodile jedan dug i zanimljiv razgovor iskoristile smo priliku i bolje se upoznale. Knjigu je lako poznavati i biti njen poznanik, ali vjerujte mi da ju je puno bolje upoznati i biti njezin prijatelj. Dati joj šansu. Božena i ja iskoristile smo priliku i danas naše prijateljstvo ne mogu razdvojiti ni kilometri između Rijeke i Splita koji nas dijele.

A što se knjiga i mene tiče, imala sam sreće što su mi otvorile novi svijet iz kojega je pogled na ovaj puno ljepši nego što je bio prije. Ali to se moglo dogoditi i ranije da je u lektiri bilo više knjiga kao što su moje prijateljice Karla i Božena. Zašto u lektiri ne bi bile i knjige poput „Cure na netu“ ili „Harrya Pottera“? Knjige koje nas mogu iznenaditi i otvoriti vrata prema ljepšem svijetu.

Razmišljala Lorena Kalić. Inače igra i badminton.

Kolumna je nastala kroz aktivnost „Malo uredništvo“ koja se provodi kroz program VMB Dnevni boravak Vijeća mladih Benčić.  Kroz radionice djeca i mladi biraju teme kojima se žele baviti te se zatim spajaju s mentorima – stručnjacima iz područja književnosti, izdavaštva, novinarstva, stripa ili specifičnih disciplina. Cilj ove aktivnosti je uspostaviti točku aktivacije djece i mladih koji se žele angažirati u izgradnji pravog dječjeg uredništva Brickzinea.