OmoLab će se 6.2. predstaviti u Gradskoj knjižnici Rijeka kao jedinstven projekt koji pomaže osobama s disleksijom da laše čitaju i uživaju u štivu. Prije susreta već smo ulovili pokretača Petra Reića koji nam je rekao o čemu je riječ, pa ćemo i u Rijeci imati priliku produbiti razgovor.

Priča o OmoLab-u, čini mi se, privukla je lijepu pažnju? Jeste li zadovoljni dosadašnjim tijekom razvoja i reakcijama?

Ugodno smo iznenađeni interesom javnosti, i jako smo zadovoljni brojem i reakcijama korisnika. Pokazalo se da je tema disleksije premalo u javnom prostoru, kao i da se premalo o tome zna. Riječ je o drugačijem načinu obrade informacija koji sa sobom nosi cijeli niz pozitivnih manifestacija, poput razvijene mašte i vizualnog razmišljanja, i jednu negativnu, a to je teškoća s čitanjem.

Čime se sve zapravo bavi OmoLab? Samo temom disleksije ili su ambicije i šire?

OmoLab je nastao kao odgovor na neuspjele komunikacije, odnosno komunikacijski šum ovog vremena. Zamišljen je kao prostor za razmišljanje, emocije i maštu. Usmjereni smo na bitno – individualne slobode, snagu zajedništva, osobna stanja, međuljudske odnose, potrebu za zabavom i dokolicom, s posebnim fokusom na komunikacijski deprivilegirane. Stoga testiramo i izmišljamo i druge komunikacijske kodove, ali trenutni fokus je na razvoju alata za osobe s disleksijom.

Je li vam poznato da je font korišten za kakve tiskane dječje publikacije, knjige, slikovnice te kakvi su rezultati? Spominjali ste dosta i planove na globalnom nivou…

OmoType font sustav svoju punu afirmaciju ima u digitalnom okružju jer se tu ostvaruje mogućnost prilagodbe jedinstvenim potrebama korisnika. Naime, disleksija je izrazito individualna poremećaj, s bitno različitim manifestacijama kod čitanja. Razgovaramo s izdavačima školskog sadržaja kako bi se sustav primijenio u njihovim digitalnim izdanjima, ali spremamo i tiskane publikacije.

Da bi ovu priču nastavili razvijati nužno je biti okrenut stranim, pogotovo anglofonim tržištima jer je tamo puno veća mogućnost monetizacije naših alata. Hrvatsku doživljavamo kao svojevrsni inkubator u kojem s partnerima, u prvom redu Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom u Zagrebu i digitalnom agencijom Locastic, razvijamo i testiramo ideje kako lakše i ugodnije čitati i učiti s digitalnih platformi.

Što čini osnovni sadržaj aplikacije OmoReader? Što se zapravo može čitati kroz tu aplikaciju na temelju ovog fonta te koja je perspektiva primjene u budućnosti, način dolaska do sadržaja?

OmoReader čita sve digitalne sadržaje, odnosno sve što se nalazi na uređaju kojim se koristite, a zahvaljujući tehnologiji prepoznavanja teksta mogu se uvesti i tiskani materijali. Nema nikakvog ograničenja što se može čitati, knjiga kupljena na Amazonu ili bilo kojoj e-knjižari, preuzeta s nekog od besplatnih servisa, skripte i drugi dokumenti… Zahvaljujući suradnji s CARNET-om i Bulaja Nakladom direktno su dostupna 232 književna naslova od kojih su 72 lektire. Kako je u pripremi i web aplikacija, moći će se koristiti i sadržaji s računala… Uglavnom OmoReader čita sve. 🙂

U ranijim razgovorima spominje se daljnji razvoj u smislu zvučnog dodatka poput jingleova? O čemu je riječ i u kojoj je to fazi?

Disleksija je fonološki poremećaj. Odnosno nemogućnost povezivanja grafema i fonema, slike i glasa slovnog znaka. Što znači da prilagodba fonta olakšava čitanje ali alati s kojima bi se ostvarivala veza grafem-fonem bili bi puno učinkovitiji u prevenciji kasnijih problema s čitanjem. Ideja je da se slovni znak povezuje s zvučnom slikom, jinglom kako bi se ta veza lakše i zabavnije izgradila. Taj projekt je još u fazi razrade i teško je reći kad bi mogao biti gotov.

I naravno, za kraj, kakve su konačne reakcije kćerke koja je inspirirala projekt? 😉

Jako joj se sviđa uloga ‘muze’, a OmoReader koristi manje nego bih želio. Uglavnom za čitanje lektire.

No ima nekih dijelova cijelog projekta u kojima jako aktivno sudjeluje.

Mailom se dopisivao: Kristian Benić