Autorska prava su teška i dosadnjikava tema, ali o njima moramo puno razmišljati. Gotovo sve što stvaramo ima neke veze s autorskim pravima.
Internet je prepun tekstova koji godinama spominju ‘Article 13’ (Članak 13). Sada je to u EU parlamentu postao Članak 17.. O čemu se tu radi i zašto su se svi stvaraoci digli na noge?
Ukratko, nakon godina i i godina debata, prijedloga, izmjena i sličnih političkih radnji, Europska unija donosi nam velike promjene na području copyrighta. Najkontroverznije promjene dolaze sa (zloglasnim) člancima 11. i 13., u posljednjoj verziji 15. i 17., koji će se ticati svih zemalja članica EU – pa time i nas.
Čitava kobasica od naziva, da budemo službeni, zvuči: The European Union Directive on Copyright in the Digital Single Market, a da pojednostavimo, radi se o tome da će se od platformi poput YouTubea, Twittera i Facebooka očekivati puno strože mjere i odgovornost u sankcioniranju dijeljenja materijala zaštićenih copyrightom (autorskim pravom).
Što je Direktiva o autorskim pravima?
Direktiva predstavlja veliki okvir koji stvara Europska unija za sve zemlje članice, a dizajniran je ne bi li se smanjilo širenje materijala koji su na neki način zaštićeni autorskim pravima.
Najkontroverzniji dio te direktive je bivši Članak 13., koji od online platformi zahtijeva filtriranje, odnosno micanje svih materijala koji su zaštićeni zakonom o autorskim pravima na bilo koji način. Stvaraoci zakona tvrde da se na način dijeljenja i gledanja takvih materijala krše zakoni i prava originalnih stvaraoca.
To u nekim interpretacijama znači, ako na Instagramu ili Facebooku objaviš bilo što zaštićeno (pjesma, slika, video…), bit će podložno sankcijama – što predstavlja dvosjekli mač.
S jedne strane, EU tvrdi da će za stvaraoce sadržaja to biti dobra stvar jer će se zahtijevati originalnost, a s druge isti ti stvaraoci tvrde da će im tim zakonom kreativnost biti podosta ograničena. Naime, veliki dio digitalnog stvaralaštva danas je svojevrsni „mashup“, mješavina postojećih radova, a stvaraju korisnici koji nemaju profesionalne ambicije.
Što je točno Članak 17?
Članak 17. (ranije famozan kao Članak 13.), popularno nazvan The Meme Ban (zabrana memeova), za svih je najzabrinjavajući.
Da pojednostavimo, on kaže kako su sve velike internetske stranice, koje sadrže jako puno dijeljenog sadržaja, kao i sadržaja stvorenog od strane samih korisnika te stranice (npr. Facebook), odgovorne za micanje tog istog materijala ako se on kosi sa zakonom o autorskim pravima. Naravno i sada postoje mjere zaštite autorskih prava, ali ovdje je riječ o stvaranju jednog još strožeg sustava,
Recimo, prijatelji i ti napravite video, i stavite u njega neku pjesmu te dijelite na Instagramu. Ako ta pjesma nije vaša i nemate dozvolu autora – video se miče. Ako u video stavite sliku koja nije vaša? Video se i dalje miče. Napravite meme? To je na osnovi nečije ranije kreacije, koju ste visoko vjerojatno ‘ukrali bez dopuštenja’, i mora se maknuti.
Problematika s ovim člankom je kako će se točno regulirati što je kršenje prava, a što ne.
Meme ban je komičan i ironičan naziv jer su se korisnici zapitali – a što s memeovima? Jer, iako zakon ima rupu koja kaže ako je jedna od uporabi materijala, između ostalog, ironija, dopušteno je koristiti ga, no kako će filter prepoznati ironiju od kršenja zakona?
Članak 15. – drugi dio slagalice
Članak 15. (ranije članak 11.)) , popularno nazvan porez na linkove, ticat će se stranica koje generiraju svježe novosti, poput Google Newsa, koji će pak biti obavezni plaćati izdavačima novac za isječke vijesti koji se prikazuju na njihovoj stranici.
Ovdje je isto mnogo stvari nejasno – npr. kolika je točno duljina članka/vijesti koja će biti podložna plaćanju?
Rupa i ovdje postoji – ako se radi o linku od jedne riječi, neće biti podložno plaćanju, no to je u ovakvim slučajevima naprosto nemoguće. Biste li vi kliknuli na vijest “Izlazi” ili “Izlazi novi Brickzine”? I mi bi kliknuli ovo drugo 😉
Ima još…
Ima još jedna potencijalna ‘opasnost’, a to je Članak 12. On bi potencijalno mogao zabraniti bilo kome tko nije službeni organizator sportskih događaja da objavljuje bilo kakvu sliku ili video s tog sportskog događanja. Za sada je u toj formi stavljen sa strane…
Što sada?
Direktiva je na čvrstom putu službenog prihvaćanja, te će na zemljama članicama biti da svaka individualno primjeni zakon. To naravno neće biti sutradan, no za dvije godine svaka od zemalja morat će uvesti zakon, po vlastitoj interpretaciji.
Cijenimo memeove, možda će sutra biti ilegalniji!
