Dama…

…osoba koja drži do sebe. Ima fine manire. Ukusa u odijevanju i izražavanju. Čvrste stavove kojih se uredno drži. Dame se ne cerekaju kao pijane hijene. Izazivaju divljenje, a ne zgražanje ili podsmijeh kada idu ulicom.

Švedska glumica Greta Garbo (1905-1990.) bila je na dobrom glasu kao izrazito tajanstvena dama. Povukla se iz svijeta filma 1941. godine, dostojanstveno i vlastitom voljom. Bila je na vrhuncu slave, a nisu ju potisnule mlađe i ljepše kolegice, sama je odlučila prekinuti karijeru. Diva. Ili dama, svejedno je.

Danijel Žeželj…

…multimedijalni umjetnik svjetskoga glasa koji se vrhunski izražava crtežom, autor mnogih stripova (Sophia, Industrijski…). Za razliku od njega, nikada nisam bio dobar u crtanju, satovi likovne kulture djelovali su frustrirajuće na mene. Crtanje je talent s kojim se rodiš, ali kojega treba brusiti da bi bio još bolji. Uvijek je tako, nije dovoljno imati talent, već je potrebno razvijati ga. Ako se talent ne razvija, propada. Talent ili vještina. Ili dar.

David Aja (1977.) i David Mazzucchelli (1960.) također su vrsni crtači stripova. Dokaz za to je vrhunski strip Oko Sokolovo. Bude mi žao kao psu što ne znam crtati dok gledam njihove kreacije. Utjehu pronalazim u pisanju. Bolje pisanje nego pijenje. Zdravije je.

Dar…

…ili poklon? Što je ispravnije? Kada čujem riječ poklon, odmah pomislim na Božić i božićne poklone. Poklon može značiti i naklon, znači, može doći do zabune dok se koristi ta riječ. Draža mi je riječ dar, dolazi od latinske riječ donus. Riječ darivanje podsjeti me na ugodno vrijeme kada smo se međusobno darivali u školi. Nažalost, nikada nisam svoj dar dao djevojci koja bi mi se tada sviđala, ali preživio bih razočaranje što se ponavljalo svake godine. Bile su to dječje ljubavi i sitne frustracije.

David Bowie…

…glazbenik čiju sam smrt teško prežalio. Zapravo, još uvijek žalim što ga nema, kao da mi je umro netko iz bliske okoline. Kada sam čuo da je umro Bowie, najprije sam pomislio da je riječ o neukusnoj šali. Opsovao sam majku radijskoj voditeljici pa krenuo provjeriti informaciju na internetu. Pokazalo se da je voditeljica bila u pravu. Opet sam joj opsovao majku, ionako mi je njezin glas i nastup uvijek bio iritantan.

Nitko se nije nadao da bi Bowie mogao samo tako umrijeti, sve se dogodilo naglo, nitko me nije pripremio za taj dan. Dva dana prije toga objavio je album Blackstar. Dok je živio, imao sam dojam da nikada neće umrijeti. Ali i zemaljske zvijezde umiru.

Jednako sam teško primio vijest da je preminuo Arsen Dedić (1938-2015.), vjerojatno najbolji kantautor koji je ikada živio na ovim prostorima i pružao mi potrebnu utjehu u obliku uglazbljenih stihova.

Dekica…

…daje tijelu toplinu, ali i pruža sigurnost. To najbolje zna Linus van Pelt iz strip serijala Peanuts. Animirani filmovi koji su nastali po stripu bili su mi kao djetetu uvijek nekako turobni, natopljeni osjećajem gubitništva. Možda sam podsvjesno u liku Charlieja Browna i Linusa vidio sebe? Iritirala me Linusova sestra Lucy, baš kao što me i danas iritiraju svadljive žene koje misle da su one uvijek u pravu.

Još nisam pogledao The Peanuts Movie (Steve Martino, 2015.), ali sam zato nekoliko puta čitao grafički roman Dekice (Fibra, 2017.) Craiga Thompsona. Divan autobiografski strip, brutalno iskren i pametan. Autor govori o odrastanju u vjerskoj sredini, prvoj velikoj ljubavi, sazrijevanju i odnosu prema Bogu. Svaki tinejdžer koji promišlja o dubljim životnim temama trebao bi pročitati Dekice. Oduševit će se ili razočarati, što najviše ovisi o osobnom svjetonazoru čitatelja. Meni taj strip godi, sjeti me na mladenačka preispitivanja i dileme koje su velikim dijelom iza mene.

Jednako mi je dobro sjeo grafički roman Perzepolis (Fibra, 2012.) Marjane Satrapi u kojem se također govori o djetinjstvu i odrastanju, podsjetio me na dirljive iranske filmove čiju režiju potpisuje Majid Majidi (1959.).

Diktat…

…budi neugodna sjećanja iz djetinjstva. Diktat zahtijeva točnost i brzinu. Nisam bio najbrži u razredu kada se pisao diktat, što me frustriralo. Svašta je mene frustriralo. Tupa olovka. Tupi ljudi. Sve što je tupo. Danas intenzivne osjećaje frustracije izazivaju lokalne glavešine i globalni diktatori. Neškolovani ljudi koji se prave pametni, a tupi su. Ekstra tupi. Trebali bi imati na sebi natpis „Oprez! Opasno tup!“…

Diktator…

…riječ o kojoj nemam nijednu lijepu riječ! Film Veliki diktator (Charles Chaplin, 1940.) me nasmije, ali stalno ima gorčine u mom osmijehu. Mlada osoba, koja postaje svjesna sebe i nepravilnosti oko sebe, uočava nepravilnosti i buni se zbog njih. Dobro je što se mladi bune i dižu glas, najgore je kada su mladi ljudi pasivni i nezainteresirani za promjene i kada ih ne smeta nečija tupost. Katkad mladost pretjera u buntovništvu, pojedinci vlastite roditelje doživljavaju kao diktatore koji sve rade protiv njih.

Problem je u tome što su pojedini roditelji previše zaštitnički raspoloženi, a upravo takvih roditelja ima u stripu Kako pauci dolaze na svijet (Fibra, 2017.) autorice Marion Laurent. U tom je stripu podrobno prikazan duh 90-ih godina 20. stoljeća. Slične su se situacije događale tih godina i na ovom području mada se radnja odvija na drugom kraju svijeta. Odličan strip za mlade duše i one koji upravo odrastaju.

Disciplina…

…osobina koja se stječe odgajanjem. Tko nije discipliniran, na glasu je kao divlja osoba. Dobije nadimak. Tarzan. Ili Majmun. Neki roditelji preferiraju vojničku disciplinu, sve mora biti na svom mjestu, ne tolerira se nikakav neposluh. Takvi roditelji lako dođu na loš glas kao diktatori.

Meni najviše godi glazbeni sastav Disciplin A Kitschme. Kraći tekstovi što potiču na razmišljanje, odlična glazba za razvoj stava i samodiscipline, potiče i na plesanje, a ples je odličan oblik zabave i rekreacije. Tko kaže da razmišljanje ne može biti zabavno, vara se!

Django …

…Reinhardt svojom me glazbom vraća u prvu polovicu 20. stoljeća, u vrijeme veselih koncerata, kada se puno plesalo i zabavljalo. Sličnu veselu glazbu izvodi umjetnik Mate Matišić koji je u kulturnim sferama najpoznatiji kao dramski pisac.

Djangova glazba sjeti me na davni san koji se vjerojatno nikada neće ostvariti. Naime, prije sam često maštao kako bi bilo dobro da sam vlasnik omanjeg birca u podrumu. U njemu bi svjetlo bilo prigušeno, idealno za manje jazz, blues i rock koncerte. Piće bi bilo jeftino, a gosti odabrani i stalni, atmosfera domaća. Možda se taj san ostvari, tko će ga znati?

Filmski Django (Sergio Corbucci, 1966.) nema veze s glazbenikom Djangom. Filmski Django snimljen je u Europi, a radnja se odvija na opasnom Divljem Zapadu. Glavni glumac, Franco Nero, pojavio se nakratko u podosta krvoločnom vesternu Django Unchained (Quentin Tarantino, 2012.).

Djed…

…bi, da je živ, možda navratio u moj birc, makar zbog društva. Ili zbog jeftinog pića. Djedovi su redovno blaži od očeva, nastoje ne ponoviti greške do kojih je došlo kada su odgajali sinove. Djedovi najčešće imaju više razumijevanja i dobre želje da shvate sasvim novu generaciju.

U roman Pax Sare Pennypacker djed nije fleksibilan, ne razumije svojeg unuka Petera. Nisu emocionalno povezani, a unuk mora živjeti s njim jer mu otac ide u rat. Jedinoga prijatelja kojega je imao, pripitomljenog lisca Paxa, Peter je ostaviti u divljini.

Djetinjstvo…

…i sazrijevanje tek su neki motivi koji čine roman Pax. U tom se romanu radnja vrti oko Petera i Paxa. Autorica se uspjela uživjeti u ulogu lisca, ispričati dobar dio priče iz perspektive životinje. Lisac Pax puno je značio dječaku koji je rano ostao bez majke, a otac nije bio odveć vičan razgovoru pa Peter prijatelja pronalazi u liscu.

Djetinjstvo se lakše i ljepše proživi ako dijete uz sebe ima životinju. U romanu Zoe, djevojčica s vrha nebodera Ane Đokić pratimo sudbinu usamljene i maštovite Zoe koja dobar dio dana provodi sama u ogromnom neboderu. Majku nema, a otac joj po cijele dane radi kao vozač tramvaja. Turobno djetinjstvo opisuje Ana Đokić, ali uz pametan i neusiljen humor učinila je priču prihvatljivom i manje mučnom.

Knjige Ane Đokić mogu učiniti da djetinjstvo prođe zanimljivije i pametnije. Zoe, silazi dolje!, Grozdana na zrnu papra, Vitez Željeznog Srca i Kockica samo su neke od brojnih knjiga u kojima se na smiješan način govori o ljubavi, prijateljstvu, obitelji i domu.

Dom…

…je mjesto koje bi, poput Linusove dekice, čovjeku trebalo pružati osjećaj sigurnosti. Mjesto koje služi kao utočište, blažena oaza mira. Bez doma se lako ostane u ratnim vremenima, a do raspada doma može doći ako vlasnik ne zna baratati novcem i ako ne zna održavati red u vlastitoj kući.

Sigurnih domova je sve manje, obitelji se raspadaju zbog krive riječi ili pogleda. Ljudi možda nikada nisu bili toliko egocentrični, sebični i osjetljivi. Najmanji članovi obitelji najviše pate kada se dom raspada, ali ni stariji ne podnose najbolje bolni proces rastajanja i raspadanja.

Donovan…

….rođen kao Donovan Phillips Leitch, djetinjstvo je proživio u postratnim vremenima, nakon što je okončan Drugi svjetski rat. Prve godine proživio je u Škotskoj, a zatim se s obitelji preselio u Englesku. Debitirao je 1965. godine albumom What’s Bin Did and What’s Bin Hid.

Meni je draži njegov dvostruki album A Gift from a Flower to a Garden iz 1967. godine. Iste se godine prvi put pojavljuje Corto Maltese u grafičkom romanu Balada o slanom moru Huga Pratta. David Bowie i Leonard Cohen 1967. godine objavljuju svoj prvi album. Šezdesete godine 20. stoljeća bile su veoma burne, intenzivne i zanimljive, čisto mi je žao što nisam odrastao u ono vrijeme.

Dosljednost…

…je važna osobina dosljednim osobama. Nemarne i nekarakterne osobe, koje svako malo mijenjaju mišljenje i prilagođavaju se okolnostima kako ne bi izgubili društvenu moć ili ugled, ne znaju što znači dosljednost. Zbunjujuće je kada se netko ne drži svoje riječi.

Važno je biti od riječi, biti dosljedan sebi, vjeran sebi i zacrtanim ciljevima. Dosljedni ljudi, koji ustraju u izvršavanju svojih riječi, naposljetku možda i ne postignu velike rezultate u svojem životu, ali barem znaju da su živjeli pošteno. Da se nisu prodali kao neki bezobzirni političari ili karijeristi koji se svima prilagođavaju.

Durica…

…je primjer dosljednosti. Ona je stalno svadljiva i ljubomorna, sklona durenju i izazivanju pažnje. Ne pravi se fina, ne glumata. Prirodna je i nije savršena, zato ju svi rado čitaju. I oni koji su tek krenuli u školi i oni koji su odavno završili školu. Svi smo mi ponekad Durica, više ili manje.

Durica, Genije, Jasna i Nježni najpoznatije su kreacije Ivice Bednjanca (1934-2011.) koji je napravio brojne stripove povijesne tematike te stripove za djecu i mlade. Striček Ivica svojim je stripovima obogatio mnoga djetinjstva, učinio proces odrastanja smiješnim i poučnim. Aktivno se bavio i ilustracijom.

Dylan Dog…

…privatni detektiv koji istražuje paranormalne slučajeve, nije savršen primjer dosljednosti. Barem ne kada su žene u pitanju. Stalno se zaljubljuje i ljubi, ali sve to bude kratkoga vijeka. Prije je radio kao policajac u Scotland Yardu. Često se pojavljuje u kvizaškim pitanjima. Njegova adresa je Craven Road 7. Vegetarijanac. Ne puši i ne pije. Pio je prije, u velikim količinama. Društvo mu pravi inspektor Bloch i pomoćnik Groucho koji mu često u posljednji tren dobaci pištolj. Autor Dylana Doga talijanski je umjetnik Tiziano Sclavi (1953.).

Strip serijal Dylan Dog najlakše je svrstati u žanr strave i užasa – svako malo pojavi se ubojica koji raspori nekoga oštrim predmetom, čudna bića i teško objašnjive situacije koje ni Dylan Dog ne zna uvijek objasniti sebi i drugima. Prva epizoda objavljena je 1986. godine. Zvuči davno. I jest davno, evo, prošlo je više od trideset godina. Na ovim je prostorima serijal brzo stekao popularnost. Onaj tko zna za Corta Maltesea i Alana Forda, čuo je sigurno za Dylana Doga. Pojedine priče iz serijala izazivali su u meni snažne osjećaje jeze, utjecale na san i poticale maštu na divlji, bjesomučni rad.

Može se serijal Dylan Dog posuditi u knjižnicama, što je donedavno bilo teško zamislivo, da strip bude dio polica u knjižnicama. Došla su dobra vremena za stripove.

Autor: Miroslav Cmuk