Rad…

…lijek za zabrinutu dušu i potreba za zdravo tijelo. Radna terapija oblik je djelotvorne samopomoći. Radom se postiže uspjeh i rezultat. Radom se zarađuju žuljevi i korisno iskustvo.

Rad oplemenjuje, a revni radnici cijenjeni su među poslodavcima koji znaju vrednovati i nagraditi tuđe zasluge. Ne može se za bilo koga reći da je dobar radnik ili pošten poslodavac. 

Rana

…se može zaliječiti radom. Naravno, pritom se ne misli na otvorene rane iz kojih šiklja krv, već duševne rane što se sastoje od strahova, sjećanja ili predviđanja. Recimo, protiv bolesti može se ići radom. Kada je čovjek zaokupljen poslom koji obavlja, ima manje vremena za razmišljanje o svojim brigama. Brige su tada manje intenzivne, ne dolaze toliko do izražaja. Radišne su osobe svestrane i manje sklone kukanju.

Kao primjer mogu navesti dvije Ružice.  Jedna u slobodno vrijeme šije nevjerojatne odjevne kombinacije, a druga uzgaja odlične kupine! Obje su odlične u pravljenju keramičkih proizvoda, a ujedno su i ljubiteljice dobre knjige! 

Raymond

…Carver (1938-1988.), američki književnik koji je bio odličan u pisanju priča, ali i poezije. U svojim je pjesmama pisao o svježim i starim duševnim ranama. Pisao je iz očinskog kuta, ali i iz pozicije djeteta.

U jednoj pjesmi opisuje kako su tekle pripreme za očev pogreb. Pisao je o zamršenim obiteljskim odnosima. Alkoholu. Pecanju. Putovanju. Iskrene je retke pisao Carver. Imao je bogato životno iskustvo, a ono mu je pomoglo u spisateljskom radu. Rano je postao otac i okušao se u brojnim zanimanjima, a sve mu je to išlo na ruku kada je pisanje u pitanju. Nije morao izmišljati priče i situacije jer je osobno proživio kojekakve situacije. Usto je posjedovao izraženu sposobnost zapažanja, nisu mu promicali detalji vrijedni zapisivanja. 

Razmirice…, izljevi bijesa i ljubavi, mogu se naći u brojnim pjesmama Raymonda Carvera. Nije mu bilo mrsko pisati o bračnim svađama, voljenoj ženi, smrti psa ili problemima s alkoholom. Carverov opis razmirica kod netalentiranih će izazvati zavist, a kod istinskih ljubitelja zanos. Nije bio patetičan, imao je istančan osjećaj za mjeru. 

Realist ili sanjar? Carver je bio realist, nema sumnje! No, u njegovim pjesmama mogu se naći tragovi sanjara. Imao je izrazito slikovitu rečenicu, čitatelj se ne mora mučiti da bi pojmio svijet o kojemu Carver piše. 

Ovdje možete potražiti što se od opusa Raymonda Carvera može naći na našim policama!

René

…Thomas (1927-1975.), belgijski jazz gitarist. Debitirao albumom Guitar Groove (1960.), a surađivao s vrsnim glazbenicima kao što su Chet Baker, Dexter Gordon, Sonny Rollins, Stan Getz. Thomasovi albumi mogu poslužiti kao zvučna podloga dok se čita Carverova poezija ili neka druga poezija što može poslužiti kao misaoni nadomjestak za obrok. 

Resursi

…kao što su nafta i plin nisu beskonačni, zato im i cijena stalno raste. U 20. stoljeću odvijalo se iscrpljivanje prirodnih resursa, neki su dobrano zaradili na njima, ne misleći pritom na nove generacije.

U strip serijalu Stare prdonje (Fibra, 2018.) ima scena kada mlada Sophie, koja je u visokom stupnju trudnoće, grdi starije ljude, spočitava im što su bili sebični i što su novim generacijama kao naslijeđe ostavili brojne neriješene probleme. A diče se kako je prije bilo bolje i ljepše. 

Retro

…značajke, ako su trendovska pojava, ne traju dugo. Poput mode, trendovi imaju ograničen vijek trajanja. Moda prestaje biti moda čim postane popularna, moda nudi novost. Čim original postane kopija, postane demode. Retro značajke kod nekih su ljudi stil življenja, a ima onih kojima su retro značajke (frizura, odjeća, nakit…) puki ukras, prilika da se istaknu u društvu. 

Retronaut

…objašnjenje toga pojma ne postoji u rječnicima. Kako onda definirati retronauta? Kao osobu koja putuje prošlošću ili kao osobu koja živi u prošlosti? Ili kao osobu koja naprosto voli nekadašnju glazbu, recimo, funk scenu 70-ih ili pak a cappella glazbu 50-ih godina 20. stoljeća (barbershop music)?

Sve prolazi. Kod retronauta su retro značajke trajne. Može ih se prepoznati po načinu odijevanja, govorenja ili ponašanja, ali ima retronauta koji se ne ističu vanjštinom. Ni govorom.

Što mene čini retronautom? Ljubav prema umjetničkim djelima koja su nastala u 20. stoljeću. Velik dio umjetnina koje rado gledam ili slušam nastale su u tom stoljeću. Također, najviše uzora koji mi nešto znače djelovali su u tom stoljeću. Nije da je vrijeme posve stalo za mene u 20. stoljeću, samo se rado iznova vraćam tom stoljeću, uživam u otkrivanju i spominjanju pojmova te radova koji meni predstavljaju emocionalno blago. 

Revolucionari

…vjesnici promjena. U znak zahvale dobili bi metak, smrtonosni, drito u potiljak ili čelo. Nakon smrti bi, naravno, uslijedila neumjerena hvala i slava. Pjesnik i glazbenik Damir Avdić stvara revolucionarne pjesme, nikoga ne štedi u svojim stihovima. Nastupa samostalno, uz pomoć gitare. 

Richard

…Clayderman (1953.), pravim imenom Philippe Pagès. Francuski pijanist koji se može pohvaliti impozantnom diskografijom. Obrađivao je pop hitove, od klasika stvarao nove verzije klasika.

Njegova skladba Ballade pour Adeline iz 1976. godine primjer je klasičnog hita, mnogi znaju za tu numeru. Claydermana se moglo naći u obiteljskim zbirkama ploča ili kazeta, a danas se ne spominje previše. Kao retronaut, red je da spomenem Claydermana. Ipak sam ga slušao u jednom razdoblju odrastanja, a nisam bio jedini slušatelj. Imao je Clayderman poveći auditorij. 

Riječ

…je u rječitim vremenima, kada se ljudi nisu razmetali riječima i pazili što govore, imala težinu. Fraza dati riječ značila je obećanje, podrazumijevala zavjet koji bi se trebao ispuniti. Ako bi se dana riječ prekršila, tada bi osoba došla na loš glas kao nepouzdana i sumnjiva. Čak bi i riječ zlikovaca nešto vrijedila. Riječ je bila svetinja, ozbiljan oblik zakletve. U televizijskoj seriji Deadwood, u kojoj se radnja ne bazira na nasilju, već na sočnim dijalozima (psovki ne manjka, ima ih na izvoz!), držalo se do riječi. 

Rip

…Kirby, glavni lik istoimenog strip serijala kojega je 1946. godine započeo Alex Raymond (1909-1956.). Max Fleischer, George Herriman, Frank Robbins, Chic Young, Hal Foster i Alex Raymond bili su tek neki od važnih predstavnika strip autora. Novinski je strip u prvoj polovici 20. stoljeća bio izrazito čitan. Raymondov serijal Rip Kirby može se pohvaliti sjajnom prodajom, kultnim statusom.

Rip Kirby je privatni detektiv, bivši marinac. Atletski građen, visokoobrazovan i fino odgojen, primjer gospodina. Situiran je Kirby, društvo mu pravi sluga Desmond koji ima ulogu pomoćnika (sidekick). Kirby ima i stalnu djevojku, Judith Lynne „Honey“ Dorian (ime je dobila po Raymondovim kćerima). Nije Rip Kirby jedini strip junak koji ima djevojku. Detektiv nemogućeg, Martin Mystère, isto se može pohvaliti sretnom ljubavnom vezom. Diana Lombard dugogodišnja je Martinova pratilja. Nikako da ju oženi. 

Robert

…Altman (1925-2006.), američki redatelj. Ženio se više puta, nije bio tipičan strip junak koji život proživi kao neženja. Ekranizirao je Carverove priče dramom Kratki rezovi (Short Cuts, 1993.). Nažalost, Carver film nije vidio, bolest je bila brža. Ni Raymond Chandler (1888-1959.) nije vidio kako njegov roman Altman prebacuje u film. Kriminalistički film Privatni detektiv (The Long Goodbye, 1973.) vjerojatno bi se svidio Chandleru. Altman i Chandler imali su slične poglede na život te bogatu biografiju. 

Robert

…Redford (1936.), američki glumac i redatelj koji se može pohvaliti bogatim životom. I odličnim ulogama. Osobno ću ga zapamtiti po filmu Jeremiah Johnson (Sydney Pollack, 1972.) koji sam prvi put gledao na crno-bijelom ekranu. Slika staroga televizora godila je snježnoj atmosferi. Posve je drugačiji osjećaj bio gledati Jeremiaha Johnsona u boji.

U oba je slučaja riječ o filmu koji se može opisati kao vizualna književnost. Pollack je stvorio epohalan film, a Redford je znatno pridonio kvaliteti svojom izvedbom. Zapravo, Redford kao da je glumio samoga sebe. I Redford i Johnson bili su osobenjaci, osobe sa čvrstim stavom. I obojicu je crtač Ivo Milazzo iskoristio kao ideju za stvaranje Kena Parkera, još jednog vrlog osobenjaka iz svijeta stripa kojemu se rado vraćam kao starom prijatelju, ocu, bratu, učitelju ili rođaku… 

Rođaci

…ili, još bolje, duhovna braća. Tom frazom mogli bismo opisati Redforda, Johnsona i Parkera.

Funkcija i važnost rođaka u 20. stoljeću bila je podosta jaka. Ljudi su se međusobno više posjećivali i pomagali, naročito na selu. Zajedno bi ubirali jesenske plodove, slavili nečije rođenje i žalili zbog smrtnog slučaja. Došlo bi i do krvavih svađa koje bi trajale godinama, katkad i do smrti, najčešće zbog ideoloških razmirica ili zbog posjeda.

Do rodbinskih veza ljudi ne drže kao prije. Nema više da ljudi brinu jedni za druge, već svatko brine za se, individualizam je poprimio gigantske razmjere! Prije je bilo sasvim normalno da ti rođak dođe u posjetu ako si u bolnici, danas su bolničke posjete sve rjeđe, nemaju ljudi vremena za druge, posebice ne za bolesne ljude i tumaranja bolničkim prostorom. Drama Rođaci (Les Cousins, Claude Chabrol, 1959.) pokazuje da ne drže svi podjednako do rodbinskih veza. Komedija Daleki rođaci (Les Visiteurs, Jean-Marie Poiré, 1993.) nudi manje realističnu, ali smješniju priču. Srednjovjekovni vitez i njegov sluga nađu se u 20. stoljeću, novom ambijentu. Naravno, nesporazumi niču jedan za drugim… 

Rudolf

…Mosinger (1865-1918.), fotograf i promotor filmova, ljubitelj inovacija. Rođen u Varaždinu, Mosinger je izučio fotografski zanat u Beču. Među prvima je prepoznao vrijednost filma, novog medija koji je krajem 19. stoljeća i početkom 20. stoljeća strelovito osvajao ljudsku pažnju. Zaslužan je za prvu filmsku projekciju koja se 1896. godine održala u Zagrebu. 1917. godine osnovao je poduzeće za uvoz i distribuciju filmova. Radnik za pohvalu, nema što!

Rudolf

…Valentino (1895-1926.), zvijezda nijemih filmova. Nije dočekao zvučnu eru. Pitanje je kako bi se snašao u zvučnom filmu, bi li mu karijera dobila ili izgubila na vrijednosti. Zvučni je film mnoge glumce upropastio. Nisu svi glumci imali ugodan glas ni pravilan izgovor. Neke je glumačke zvijezde bilo lijepo gledati, ali grozota slušati pa ih publika nije cijenila!

U strip serijalu Spaghetti Brothers (Fibra, 2016.) jedna od glavnih likova je Caterina Centobucchi, u svijetu filma poznatija kao Gipsy Boone. Bila je poznata sve do dolaska zvučnog filma. Zvuk joj je upropastio karijeru pa je morala glumiti u filmovima sumnjive kvalitete kako bi preživjela. Uz glumu, štošta je Caterina morala raditi…

Ry…

…Cooder (1947.), glazbenik koji je uredio nekoliko filmova Wima Wendersa (1945.). Cooder je napravio glazbu za dramu Paris, Texas (1984.), a surađivali su i na glazbenom dokumentarcu Buena Vista Social Club (1999.). Cooderova glazba fino sjeda u kasno ljetno predvečerje, kada dan kreće na počinak. 

Ryan

…O’Neill (1941.), američki glumac. Obilježio je film Ljubavna priča (Love Story, Arthur Hiller, 1970.) na koji su mnogi plakali. Glazbu za taj film skladao je francuski skladatelj Francis Lai (1932.) i za glazbu u tom filmu dobio je Oscara. Ryan O’Neill dobio je Oscara za ulogu prevaranta Mozea u drami Mjesec od papira (Paper Moon, Peter Bogdanovich, 1973.). I Ryanova kći Tatum (1963.) glumila je u tom filmu. Za ulogu Addie Loggins nagrađena je Oscarom.

Radnja filma započinje na groblju. Svega nekoliko ljudi prisustvuje sprovodu žene. Iza žene je ostala maloljetna kći jedinica, za oca joj se ne zna. No, na sprovodu se pojavljuje čovjek kojemu Addie jako sliči, Moze. On pristaje odvesti Addie do tetke koja bi se nastavila skrbiti o njoj. Addie lako prozre Mozeove spačke. S vremenom dvojac postaju blizak, Addie pripomaže Mozeu u mutnom poslu, prihvaća njegov oblik rada. Vidi se da imaju i karakternih sličnosti, odnosno da joj je Moze vjerojatno biološki otac.

Film je snimljen u crno-bijeloj tehnici, što odgovara vremenu radnje. Priča se odvija u vrijeme Velike depresije, kada diljem Amerike vlada opaka neimaština. Vrijeme kada Moze može izvoditi sitne prevare i živjeti od njih. Moze prodaje Biblije, a kupce pronalazi čitajući osmrtnice u novinama. Sazna tko je umro pa se pojavi ucviljenoj rodbini na vratima s pričom da je pokojnik naručio Bibliju. Žalosna rodbina tada kupi naručen proizvod u ime pokojnika i tako radišni Moze zarađuje na naivnosti živuće rodbine. Njegov način rada, dakako, nije prikladan i preporučljiv mladima! Što je bolje? Biti totalni besposličar ili simpatični smutljivac kao Moze? Odgovorite sami na ovo pitanje. 

Ryo

…Fukui (1948-2016.), japanski jazz glazbenik. Samostalno je naučio svirati klavir. 1976. godine objavio je prvi album, Scenery, a 1977. godine objavio drugi album, Mellow Dream. Treći album, My Favorite Tune, snimljen je 1994. godine, a objavljen 1995. godine. Bio je teško nabavljiv, no internetske veze kasnije su poslužile kao odličan promotor njegovih radova.