Šamar

…kako god izveden, vješto ili nemarno, ostaje u sjećanju onoga koji je udaren. Pamtim podosta šamara koje sam udijelio i primio.

Šamaranje i šaketanje nisu bile rijetkost u stripovima, zato je strip bio na lošem glasu među određenim roditeljima, kulturnjacima i odgojiteljima. Tučnjava u stripu bila je razlog za stvaranje nezadovoljstava, povod za opisivanje stripova kao lošeg štiva. Ispalo je da stripovi promoviraju nasilje. U strip serijalu Durica djevojčica Durica svako malo opali Bibija, iz ljutnje ili ljubomore. Šamar nekad i danas? Dva posve suprotna viđenja.

Prije je bilo normalno da učitelj udari učenika. I bilo je uobičajeno da roditelj kazni svoje dijete pljuskom. Ako danas netko nekoga ošamari (rukom ili riječju), odmah bude prijavljen institucijama i označen kao nepopravljivi nasilnik. Obilježen. Stigmatiziran. Šamar prije nije bio manifestacija nasilja, već bi se njime izrazilo nezadovoljstvo. Djevojke bi ošamarile mladiće ako bi ih oni pipali. I to ne bi bio nasilan čin, već obrana dostojanstva. Šamar je bolio poput udarca šakom, on je bio udarac ponosu.

Šamar je u nekim prigodama nužan, ne može se izbjeći. Valja imati osjećaj za udarac i udaranje. Bezrazložan i krivo upućen šamar boli poput riječi. Riječi su danas poput šamara, štoviše, riječi su zamijenile šamare. Ljudi se nerazumno šamaraju riječima. Nastupila je vladavina verbalnog nasilja. Niski verbalni udarci sredstva su finih, uglađenih nasilnika. Podlaci se ne služe šakama, već riječima. Dopisima. Propisima. Zakonima. Regulativama. Kada opake podlace i gadne nasilnike treba ščepati ruka zakona, tada pronađu rupu u tom istom zakonu. Šmugnu u posljednji tren, budu brži od spore ruke pravde. 

Šipak

…mnogima služi kao asocijacija na bolest. Dobar je čaj od šipka, pomaže protiv trbuhobolje, smiruje i smanjuje bol. Jednako je efikasan čaj od kamilice, a i on mnoge podsjeća na bolest, naročito na prehladu. Šipak i kamilica pojmovi su koji imaju osnovno i preneseno značenje. Osnovno značenje veže se uz biljku i značajke biljke.

Preneseno značenje predstavlja osobine ili određene situacije u kojima se ljudi nađu. Kada se za nešto ili nekoga kaže da je prava kamilica, želi se reći da je slabunjav i mlak. Kada se kaže da je netko dobio šipak, želi se reći da ništa nije dobio. Fraze obogaćuju jezik, sveprisutne su. Nismo ni svjesni u kojoj mjeri koristimo fraze. 

Šarlatan

…osoba koja ne šapuće, već manijakalno viče i urliče kako bi bila što vidljivija ljudima. Šarlatan nudi ljudima sumnjive ideje i lijekove, predstavlja se kao koristan spas i rješenje problema. Mnoštvo šarlatana krije se u sferama što se tiču ljubavi, duhovnosti i zdravlja. Nude se lijekovi protiv ćelavljenja. Lijekovi koji pospješuju rast kose. Lijekovi koji produžavaju život. Razotkrivene šarlatane prije bi ljudi ukrasili perjem i katranom, zasluženo izvrgnuli ruglu.

Privatni detektiv Dylan Dog, glavni lik istoimenog strip serijala, u javnosti ima status šarlatana. Svi smatraju da je neozbiljan, ali mu se ipak obrate kada imaju paranormalne nedoumice i brige. Pomoćnik Groucho i inspektor Bloch redovno mu pomažu u rješavanju slučajeva. Dobro, Groucho većinom ima ulogu klauna, napornog zabavljača. Nije da aktivno sudjeluje s Dylanom u istragama, ali dogodi se da i Groucho pođe na put s Dylanom.

Dylanov scenaristički otac, Tiziano Sclavi (1985.), koristi brojne reference na filmove strave i užasa. Također, ne manjka književnih i glazbenih referenci. Dylan Dog prigodno je štivo za tinejdžere, a upravo je za tu dobnu skupinu teško napraviti priču. Kojekakvi šarlatani nastoje pridobiti pažnju tinejdžera. Nažalost, neki i uspijevaju u tome. Prije su šarlatane gađali pokvarenim jajima i trulim povrćem. Trulež privlači trulež. 

Šarko

…pas o kojemu je Miljenko Smoje (1923-1995.), vrsni novinar i književnik, napisao knjigu.  Šarko je važan sastojak zbirke priča Pasje novelete. U tim pričama Smoje opisuje starenje psa, ali i sebe. Također, govori se o snažnom prijateljstvu psa i čovjeka.

Psi u književnosti nisu rijetka pojava. U zbirci priča Rani jadi Danilo Kiš spominje psa Dinga koji mu je u djetinjstvu puno značio. U zbirci priča Mama Leone Miljenka Jergovića u priči Drago moje glupavo važnu ulogu ima pas Nero. Više je knjiga iz područja dječje književnosti u kojoj psi imaju sposobnost govorenja, odnosno gdje psi budu pripovjedači pa događaji budu ispričani iz pseće perspektive.

Roman Žganci od vanilije Mladena Kopjara tek je jedan od takvih književnih djela, tamo pas Grom bude važan akter. U strip serijalu Oko Sokolovo (Fibra, 2017.) ima epizoda u kojoj je cijela priča ispričana iz psećeg ugla. Pas Srećko, koji voli jesti pizzu, odlično se snašao u ulozi glavnog lika. Ima i epizoda u kojoj Oko Sokolovo izgubi sluh pa nema teksta, već likovi moraju komunicirati znakovnim jezikom, a crtež zapravo ima ulogu pripovjedača. Genijalna zamisao. 

Šešir

…je poput frizure, trebao bi biti ukras glavi. Također, trebao bi služiti kao zaštita od sunca ili kiše. Pretežno služi kao modni dodatak, a može poslužiti i kao učinkovito sredstvo za skrivanje loše frizure, naročito ako šeširdžija pati zbog manjka ili potpunog gubitka kose.

Glumac Buster Keaton nije imao problema s kosom, ali je ipak nosio pork pie šešir. Isti je model šešira nosio glazbenik Lester Young. Chaplinov Skitnica stalno je na glavi imao cilindar. Sixto Rodriguez često nosi šešir, razne modele. Ima epizoda u televizijskoj seriji Seinfeld kada George Constanza (Jason Alexander) nosi šešir koji je kupio na buvljaku. Jerryju ne promakne da zbog šešira George izgleda kao Indiana Jones. Zbog Indiane Jonesa postalo je poželjno zanimanje znanstvenika među dječacima. Osim što je bio arheolog, Indiana Jones bio je i hrabri pustolov. Prvi put pojavio se u filmu Otimači izgubljenog kovčega (Raiders of the Lost Ark, Steven Spielberg, 1981.), a glumio ga je Harrison Ford (1942.). Kasnije je snimljena televizijska serija, nju sam isto obožavao gledati. Lik Indiane Jonesa pobudio je interes za proučavanjem prvu polovicu 20. stoljeća, zbog njega su dječaci mogli zavoljeti povijesne vode i vođe. Scenografija, glazba, odjeća i frizure u filmu bile su usklađene s vremenom radnje. 

Šilterica

…ili bejzbol kapa, Dylanu bi pristajala kao magarcu kravata. Šilterica se može vidjeti svugdje, skoro pa stalno. Nije prikladna za zimske uvjete jer ne štiti uši od hladnoće. Malo je u trendu pa malo nije. Uspješno štiti od sunčevih zraka. Zagrije glavu i pokvari napravljenu frizuru, no veoma je korisna. Štoviše, nužna je!

Nije sunce što je bilo prije, sunčeve su zrake iznimno opasne. Nije poželjno dugotrajno izlaganje tijela na suncu. Šiltericu su prihvatile razne supkulture i sve dobne skupine. Nose ju stari i mladi. Stariji ljudi zbog šilterice izgledaju mladoliko. Šilterica smanjuje godine, barem na prvi pogled. 

Šivaća

…mašina, predmet koji su u 20. stoljeću imale brojne domaćice. Teško je bilo naći ženu koja ne zna šivati i zakrpati poderanu tkaninu. Sposobnost šivanja ubrajala se u osnovne životne vještine, no i to se u međuvremenu promijenilo.

Singer i Bagat, modeli šivaće mašine, postaju rijetkost, imaju ju samo profesionalne švelje, a jedno je vrijeme bilo uobičajeno da u kući bude šivaća mašina. Nije se uvijek mogla lako zamijetiti jer je bila skrivena u unutrašnjosti drvenog ormarića. Kada šivaća mašina ne bi bila u funkciji, na vrhu lakiranoga ormarića stajala bi vaza, televizor ili radio (koji bi unutar sebe imao i gramofon). Majčina je šivaća mašina izgledala kao uobičajen dio namještaja. Imala je rasvjetu i specifičan zvuk, podsjećala me na strojnicu i radnju ratnih filmova. Majka je izgledala poput kirurga kada bi šivala, udubljena u posao. Nisam se jednom pitao kako uspijeva sačuvati prste od igle. I nisam se nikada okušao u šivanju. 

Šmeker

…ili zavodnik. Ako mu je glavno oružje šarmantan pogled ili slatka riječ, šmekeru nije potreban šešir da bi zaveo nekoga. Opet, nekima šešir dobro dođe, pripomogne u kompliciranom procesu zavođenja. Dylan Dog ne nosi šešir, ali je šmeker. U gotovo svakoj priči se zaljubi i završi u krevetu s drugom ženom. Doduše, veze mu ne traju dugo, kratkoga su vijeka. Ne mogu se sjetiti nijedne epizode u kojoj Dylan nosi šešir. 

Špek

…ukusna delikatesa koja ne deblja ako se konzumira u malim količinama. Dobro, veliku ulogu pritom ima metabolizam. Onaj koji ima brz metabolizam može jesti više špeka. Za debeljuškaste ljude kažemo da su špekasti. I kažemo za njih da su dobroćudni i da ne bi mrava zgazili, ostavljaju dojam dobrice. Naravno, prosudba temeljena na vanjštini ne drži uvijek vodu.

Gojaznost može predstavljati i dobro uhranjenu osobu koja nema mjere pri jelu. Pohlepni bogataši često puta budu prikazani kao izrazito debeli ljudi kojima se čelo oznoji pri svakom tjelesnom naporu. Primjer manje dobroćudnoga i debeloga čovjeka imamo u španjolskoj komediji Torrente – glupa ruka pravde (Torrente, el brazo tonto de la ley, Santiago Segura, 1998.). Glavni je lik bivši policajac, oličenje amoralnosti. Predstavlja se ljudima kao aktivni predstavnik reda i mira, a zapravo je sirovina, vođen primitivnim nagonima. Mada često puta gnjusan, Torrente je poprilično simpatičan svat. U blagoj mjeri izaziva odvratnost, a ponajviše smijeh. 

Šepurenje

…uočljivo ponašanje karakteristično za ljude koji imaju visoko mišljenje o sebi. Odaje ih govor tijela, nadmeno držanje, podignuta glava. Nosom paraju oblake, zemlju ne vide. Oni koji se šepure pri hodanju riskiraju, teže zamjećuju prepreke i fekalne bombe. Katkad nadmene ništa ne odaje, već ostavljaju dojam prisebnosti.

Zeznuti su pritajeni paunovi, modni čudaci i osobenjaci koji drže do vanjštine. Imaju naviku odmjeriti osobu od glave do pete. Neugodan trenutak, kao da si na skeniranju. Takvim ljudima, koji odmjeravaju ljude, valja izravno uputiti najgrublji pogled, jedan od onih koji boli poput šamara ili verbalne uvrede. 

Šunka

…ukusna delikatesa koja deblja ako se ne konzumira u normalnim količinama. Španjolska komedija Šunka, šunka (Jamón, Jamón, Bigas Luna, 1992.) ne govori o šunkama (doduše, šunke jesu prisutne), već o ljubavnim mukama. Penélope Cruz (1974.) debitirala je u toj crnoj komediji koja se jedno vrijeme često emitirala na televizijskim ekranima i privlačila pažnju zbog škakljivih scena i urnebesne priče što je puna obrata.

Španjolske komedije karakterizira snažan i crni humor, pomaknute situacije koje se često mogu pročitati na stranicama crne kronike koje nikada nisu prazne. Ima smisla. Crni humor u crnoj kronici. Crni vicevi više se pamte i prepričavaju, zato i filmovi koji u sebi imaju elemente crnoga humora duže traju. 

Šaputanje

…radnja svojstvena bliskim osobama i urotnicima koji prave spletke da bi podebljali džep. Šaputanje nije prikladno u svakoj prilici. Ugodno je šaputati na uho voljenoj osobi, ali nije pristojno šaputati u društvu, ono se opisuje kao znak nepristojnosti. Šapuću oni koji kuju zavjeru, nečasne i prodane duše. Zreli su za šamar. 

Šund

…pojam pod kojim se podrazumijeva loš sadržaj. Stripovi su bili na glasu kao šund literatura. Šund ili smeće. Krimići i ljubići nisu bili u ništa boljem položaju. Razlike između visoke i niske umjetnosti postupno se izobličuju, dobivaju nove oblike i formulacije.

Čim čujem za pojam šund, prva asocijacija bude mi film Pakleni šund (Quentin Tarantino, 1994.) kojega bi elitisti mogli svrstati u šund ostvarenja. U njemu ne manjka crnog humora, dobre glazbe i kvalitetnih obrata. O Tarantinu i njegovim filmovima filmski kritičari i gledatelji nisu složni. Jedni ga nazivaju majstorom i godi im što u njegovim filmovima sve vrvi od referenci na filmove kojima se Tarantino divi, a drugi ga ne mogu smisliti i nazivaju ga šarlatanom. Da živi u 19. stoljeću, na području Divljeg zapada, neistomišljenici bi ga ukrasili katranom i perjem.