Suočeni s izazovima digitalnog svijeta znamo se uhvatiti za slamku te kazati da moj sin barem slikovnice čita, ili viknuti neka barem istu uzme u ruke. Zna se ljudima omaknuti kada vide strip, ilustriranu knjigu da vidi njih, slikovnice čitaju; udarac, kako knjizi, tako i čovjeku, ali i – slikovnici. Komunikacijski nered samo nam govori da slikovnice estetski vrednujemo malo više od magneta na frižideru, a jezično tik iznad emotikona. A onda, znate, razmislimo: slikovnica se prezentira kao prvi korak u umjetnost, ona je spoj ilustratorovih i piščevih napora, ona je predstavlja prvu čitateljsku strukturu za one u najmlađoj dobi. Zar će daleko dogurati pomoću magneta?
I tako slikovnica postaje kompleksan pothvat: kako dogurati do najmlađih pričom? Boom slikovnica na hrvatskom tržištu pokazuje nam kako mnoštvo, više ili manje uspješno, nastoji dati odgovor na to pitanje. Odgovor na njega odlučila je dati i mala riječka tvornica edukativnih igračaka Linit dizajn, ali i više od toga: kako dogurati do svih pričom? Njihov odgovor je komplet Živi priču “Izgubljeni mrav” koji je, zajedno s autoricom teksta Željkom Josipović Nemec, koautoricom teksta, urednicom i izdavačicom Ivom Tucić, stručnjakinjom Dolores Stegić Coglievina te recenzenticom, sveučilišnom profesoricom Sanjom Skočić Mihić. gostovao u dnevnom boravku Dječje kuće.
Nazire se prvo pitanje: cijelo vrijeme govorimo o slikovnici, a sada pišemo o kompletu. O čemu je riječ? Živi priču “Izgubljeni mrav” uistinu jest slikovnica, ali slikovnica kojoj bivaju pridodane kartice za senzorno doživljavanje priče te interaktivne drvene ploče za produbljivanje pročitanog sadržaja kroz igru ili stvaranje vlastite priče. Namjera kompleta tako biva uključenje svih osjetila. Sveobuhvatno, prva je pomisao, ali Iva Tucić naglašava kako joj je, s obzirom na dugogodišnji rad djecom, a onda i izradu didaktičkih drvenih igračaka, “želja bila napraviti drvenu igračku koja će nastaviti doživljaj pročitanog, produbiti priču nakon što ju dijete pročita ili mu se pročita.”
S obzirom na to kako su se autorice već poznavale, nije trebalo dugo vremena da odluče krenuti u realizaciju kompleta. Samo ime kompleta naglašava ideju iza njega: autorice su htjele da djeca žive priču o izgubljenom mravu. Veliku ulogu odigrale su, kao i uvijek u slikovnicama, ilustracije. S obzirom na to kako je ilustratorica Michaela Barišić bila spriječena, Iva Tucić pročitala je njenu izjavu gdje se ističe važnost odabira tehnika (vodene boje i rapidograf) koje su joj “omogućile transparentnost i svježinu u radu koje mi druge tehnike ne bi dozvolile u radu namijenjenom djeci.”
Sad idemo korak dalje: senzorne kartice. Kako naglašava Željka Josipović Nemec, “naša profesionalna mana je da sve radimo integrirano, i zbog toga je nastao proizvod kojim smo željeli što više integrirati događaje i aktivnosti koje dijete može provoditi.” Upravo to omogućuju senzorne kartice, tako što “simuliraju više osjetila”, nadilazeći tradicionalnu simulaciju koju ostvaruju slikovnice. Primarni cilj toga je približiti se djecama s teškoćama u razvoju, ili u komunikaciji. Upravo zbog toga je, ističe autorica, “naš mrav poseban”: nema isključujućih vrijednosti.
Tome se pridodala i stručnjakinja Dolores Stegić Coglievina, ističući kako je važno “kada govorimo o djeci s bilokakvim odstupanjima u razvoja da prije svega govorimo o djeci koju možda razumijemo na jedan drugačiji način te upravo senzorna priča može biti jedna prekrasna veza između dva različita i jednaka svijeta.” Štoviše, kada komplet ne spaja, on gradi s obzirom na to kako je tim osmislio interaktivne ploče pomoću kojih dijete može samo osmišljavati priču s obzirom na to kako svaka ploča ima isti početak i kraj.
A da završimo u istom, ohrabrujućem tonu, parafraziramo konačnu misao recenzentice: autorski tim dale su veliki doprinos ranom i predškolskom odgoju, ali i obrazovanju pričom te igrom o Izgubljenom mravu.
