Unatoč tome što nam je veljača uzela dva dana previše za sve što nas čeka u 2022. godini, uspjeli smo uhvatiti se tri nova naslova.
Portal 2 (Valve, 2011)
Nakon što smo početkom godine pretrčali Portal, očekivano je bilo kako ćemo veljaču posvetiti drugome nastavku. Unatoč poznim godinama za videoigru, Portal 2 ostaje jedno od najboljih kooperativnih ostvarenja igraće industrije. Valve nudi dvije narativne linije: singleplayer priča nastavlja pratiti sukob između Chell i GLaDOS, dok nam kooperativna priča nudi putešestvije dvaju robota, ATLAS-a i P-Body-a, koji pomažu operativnom sustavu da dođe do novih ljudi/testnih zamoraca. Iste se nadopunjuju kako bi ostvarile svoju viziju distopijske budućnosti prošarane humorističnim i satiričnim tonovima.
Međutim, pustimo to jer imamo daleko važniju stvar za napisati: Portal 2 je nemoguće zabavna kooperativna igra. Letim ja, leti prijatelj u zid. Letim ja, leti prijatelj u jezero. Letim ja, leti prijatelj u portal i tako dok ne ostanemo bez struje ili vremena. I cijeli taj proces postaje kompleksnijim zahvaljujući novim sredstvima kao što su gelovi za ubrzanje i skakanje, otvaranje površina mogućnostima za skakanje itd. Jasno, kamen temeljac ostaje ispaljivanje dvaju portala na pravim mjestima. Nakon odigranog drugog nastavka, prvi nam se čini kao samo jedan poduži tutorial.
OlliOlli World (Roll7, 2022)
Dark Souls, Bloodborne, a sada i Elden Ring ulazi u – žao mi je – ring. Obližnji kafić urušava se na razinu Hada, a moj sugovornik se presvlači, zakašljava te započinje novu štoriju o tome kako je 99 puta umro kako bi stoti put umro dalje nego prvi put. Ljudi pokušavaju što je brže moguće popiti kavu, znate, posao, djeca, ma upravo su maknuli COVID potvrde za knjižnice, pa žurim što dalje od priča iz okvira njihovih razgovora.
A ja čekam i čekam i dočekam njegov dolazak do logora samo da bih, pomalo piskutavim glasom, kazao “a ja sam ti igrao OlliOlli World“. I ne moram više ništa kazati, sve se vraća u normalu, on udara glavom u stol, a ja započinjem priču o jednoj od najboljih skejt igara zadnjih godina. OlliOlli World igrača vodi u Radlandiu, skejtersku zemlju stvorenu od samih bogova koji uživaju u stvorenoj Gnarvani. Njena najveća snaga je u činjenici što je izrazito otvorena početnicima: nisu potrebne kombinacije, a mogućnost pokušaja na samoj stazi – uz ugrađene checkpointove – daje igraču slobodu da uspije, makar u trenucima kada već mrak pada.
A i tad nastavljate igrati zahvaljujući činjenici što je sketjerski svijet fascinantno mjesto za život; njihove priče su olakšanje, druženja su utočišta smijeha, a i sama igra prihvaća sintagmu anything goes ako je na skejtu. OlliOlli je genijalno mjesto za život, ali još važnije, i za igru. I skorašnju recenziju 🤫.
Diplomacy is not an Option (Door 407, 2022)
RTS je mrtav. RTS je živ. RTS je mrtav. RTS je živ. Okej, shvatili smo, real-time strategy zadnjih par godina tavori u baroknoj fazi, bez naslova pomoću kojih bi napravili sljedeći iskorak. Ipak, za ljubitelje strateškog igraćeg žanra uvijek ima naslova vrijednih njihovih pogleda. Jedan od njih je Diplomacy is not an Option, RTS naslovu za nove generacije. Zašto to kažem? Naime DiNaO je izrazito jednostavan naslov, pomalo instagramskih, ali simpatičnih grafičkih rješenja koje će se mnoge podsjetiti na Clash of Clans. Jednostavnost se prvenstveno ogleda kroz komandnu ploču koja redom pokazuje resurse, vojsku, zgrade, stanovništvo itd. Šaka činjenica koju svatko iskusniji može pohvatiti u manje od 20 minuta.
DiNaO se ističe mehanikom hordi, kao i satom koji pokazuje u kojem trenutku će ista doći. I to je najzabavniji dio s obzirom na to kako simulira potrebe igraće zajednice kada ista viče da želi još više realizma u npr. FPS igrama. Veličina tih hordi ostvaruje se kao RTS spektakl koji je smiješno gledati kada ga svedete na low-poly vizuale. Trenutno igra ima svojih problema s obzirom na to kako se nalazi u early accessu, ali nalazi se na dobrom putu da zasluži svoje mjesto u našim igrotekama.
