Da se sada probude oni likovi koji su bili društveni odgojno-obrazovni faktori, i koji su u pedesetim godinama prošlog stoljeća smatrali Julesa Vernea šund literaturom te vide da se od njegovih feljtona, uobličenih u romane, danas rade stripovi čije prijevode stimulira francuska ambasada u Hrvatskoj, još ih ne bi strefio srčani.

On bi došao tek onda kad bi skužili da to djecu danas apsolutno ne zanima.

Dakle, od jednog relativno nepoznatog nam romana “Djeca kapetana Granta” autor Alexis Nesme napravio je tri strip albuma koje nam je izdavač Fibra izdao zajedno, u integralu.

Stakleno zvono

Vizualno jako dojmljiv sklop Julesovih avantura od Škotske preko Patagonije do Australije ima jednu foru: likovi imaju glave životinja. Da, ljudi su to obučeni po viktorijanskoj modi ali je Nesme odlučio da će im glave biti tigrovske, medvjeđe, žablje etc. Kao u obrnutim basnama možda je podsvjesno htio reći da nas ta vernovska zanesenost tehnologijom neće odvesti dalje od… ekrana u našoj sobi.

U nekoj pustolovno-turističkoj kronologiji ovo je vrijeme prijelaza iz vremena gdje obrazovano plemstvo putuje pješice, na konju, kočijom i brodom te se prebacuje na vlakove i parobrode, uz dodatak da putovati počinje i novi srednji stalež. Dakako, kad se radi o odmoru ili obrazovanju pa i otkrićima, dok ostali koriste navedena prijevozna sredstva u seobama, hodočašćima ili ratovima.

Možemo mi sad i o digitalnoj demenciji, YouTube generaciji, kurikulima i internetima, možemo i o tome kako je naša generacija odrastala bliže nečemu što je Baru uobličio u Sputnikovim godinama, a što djeca danas pod staklenim zvonom ne razumiju.

Kad je svijet bio velik

A možemo i priznati (mada se ponekad u obiteljskom prosvjetiteljskom žaru trudimo to ne vidjeti) – ok, ovo je štivo za nas veliku djecu, onu koja pamti još crtežima ilustrirane časopise i ne tako bogato opremljene knjižnice, a voli te priče iz vremena gdje se svijet činio tako velik, uzbudljiv i puno privlačniji od Google Eartha.

Zato, ako već izbjegavaju nešto ovakvo s vama čitati, probajte nešto drugačije: odvesti djecu na izložbu. Ako budem u prilici ja svakako hoću jer Nesme crta baš onako kako smo nekad mi kao djeca maštali. Istraži više o izložbi ovdje.

Napisao: Ante Alerić