„Daj mi zelenu.“

Željno.

„Neću.“

Drsko.

„Uzet ću ti ju.“

Provokativno.

„Nećeš.“

Samopouzdano.

„Hoću.“

Agresivno. I nemilosrdno.

Poseže, uzima, ruši bratov svijet. Kula za kulom, odaja za odajom, sveopće urušavanje monarhije na figurine. Ivan, Mirko, Kroki, Roki, Floki, Loki, Šoki (ostao je kratak s maštom kako je slagao zadnje figurine), svi su redom ostalo zatrpani pod silom padajućih kockica.

Prstići nalik prvim psima tragačima razmiču kockice, dok potom dlanovi kao sofisticiranije spasilačke naprave vade redom Ivana, Mirka, Krokija, Rokija, Flokija, Lokija, Šokija i niz drugih kojima sam uspio zaboraviti ime. Kako je vadio prijatelje, tako je počeo i vaditi suze jer je znao kako je u onoliko vremena koliko mu je trebalo da izgradi repliku onoga što je jednom vidio na televiziji, a to je s vremenom proglasio dvorcem, mogao to srušiti minimalno 100 puta. Jednostavnim potezom kao onim njegova brata. Micanjem jedne, jedine kockice. Zašto?

I prije doli je odlučio u svojoj glavi odgovoriti na to pitanje, skočio je na brata i svoju kockicu koja je čekala da ju se spasi (u službenoj verziji ispričanoj mami kasni izričito će tvrditi kako je jasno i glasno čuo cvilež kockice koja nije navikla na grube ruke starijega brata). Neki su se tukli za konja, neki za djevojku, a neki za – kockicu. Svakome njegov ključni sastojak života.

Priča se dalje rasplela tako da je kockica ostala usamljena na tepihu, u moru ostataka ostataka, dok su uši dvoje braće potpala pod jednu ruku koja ih je uhvatila i ostavila da se osuše. Recimo da je stariji brat pobijedio. Ovoga puta.

Već drugi put sam ja njemu uzeo kockicu, vodeni balon, zadnji pileći medaljon, možda mu je i djevojku uzeo. S druge strane on mu je podmetnuo nogu, popio zadnje kapi Cockte, iskopčao i zamotao kablove na zadnjem nivou i vratio djevojku.

Kako smo odrastali, postajali smo – pristojniji. U prijevodu, naše bratstvo i jedinstvo sakrili smo u skrovite sobe na male ekrane gdje smo jedan drugome međusobno zagorčavali živote, gledajući kako proslaviti pogodak u svakom smislu riječi.

Zadnja igra koja je dala dušu za naše rivalstvo?

Super Mario Maker 2.

Revolucionarni alat

Kada je Super Mario Maker izašao 2015. godine za Wii U, svi su ostali zadivljeni pojednostavljenim pristupom mehanikama koje su Super Mario učinile dijelom kanona.

Bila je to godina kada su svi dobili priliku izmisliti nastavak Super Mario franšize unutar svoja četiri zida zahvaljujući alatu koji je korisniku dopustio da koristi dijapazon tehnika i obilje materijala koji je bio korišten u nizu Super Mario igara, od njegovih početaka do najnovijih nastavaka.

Sve je bilo tako jednostavno – izbjegnute su sve moguće komplikacije te je stvoren alat koji je ljudima diljem svijeta dao mogućnost da izvedu upravo onu ideju koju su htjeli predložiti Nintendu.

Super Mario Maker 2 nastavlja koracima pionira te ide dalje doli je bilokoji sličan alat išao, dodajući sadržaj pomoću kojega velikim umovima ne bi trebao biti problem izgraditi paralelni Super Mario svemir. Mehanike su ostale iste te vam je za sve potrebna samo preciznost pri korištenju magičnog štapića kojim crtate svoje zamisli koje sada možete obogatiti s drugačijim pozadinama, drugim power-upovima, neprijateljima, blokovima…

Lista je poduža te ju možete pogledati ovdje. Sve što vam treba da kreirate nivo koji će vašim bližnjima zadavati noćne more jer sadrži ili 150 Goomba ili 20 Bowsera ili s nestajućim blokovima i lavom… U redu, vrijeme je da vam prestanem davati ideje ili ću ubrzo biti prisiljen mijenjati broj mobitela.

Tamo gdje Super Mario Maker 2 radi velike korake naprijed, dopunjujući već odličnu igru je, pomalo neočekivano, single player kampanja. Na prvu podiže obrve, ali prepustite mi zadovoljstvo objašnjenja. Naime, radi se u linearnoj kampanji koja se sastoji od 100 nivoa te čiji je cilj popraviti razrušeni dvorac od Peach. To je to. Ozbiljan sam.

I upravo zbog toga što je to to, single player kampanja predstavlja fenomenalan dodatak jer nivoi nisu vaši klasični Super Mario nivoi te od vas zahtijevaju graditeljski ili rušilački talent. Genijalno.

Još jedna stvar koju je kreativni tim Nintenda uspio inkorporirati u SMM 2 je poboljšani tutorial koji sada uz savršenu dozu humor blizak mlađim i starijim generacijama objašnjava jednostavnije i kompleksnije mehanike unutar igre. Štoviše, tutorial ide dalje od same mehanike – on vas uvodi u umjetnost stvaranja priče. Moram li se ponoviti? Moram – genijalno.

Naravno, SMM 2 ima manjih zaškoljica. Primjerice – co-op mode je pomalo blesav i nespretan te više-manje nemoguć s obzirom na kako je teško igrati ili slagati simultano nivo. Jednostavnije je prepustiti svojem prijatelju izgradnju nivoa koji potom vi morate proći. Ima i tu zaškoljica, ali sve ovisi o tome koliko ste dragi prijatelju.

Sekundarno, kada smo već kod prijatelja – kako doći do njih osim ako nisu u vašoj kući? Jednostavno – samo morate upisati njihov Nintendo ID. Jednostavno kao deranje OIB-a na ulici. Dok je u svemire drugih igrača tako jednostavno ući (i izgubiti se), naći svoje prijatelje postaje izazov što ide na dušu Nintendu kojeg je isti problem morio u prvom izdanju SMM-a. Međutim, to im možemo oprostiti kada vidimo koliko su toga uspjeli inkorporirati u igru koja je na prvu izgledala da ne može dobiti nastavak.

Svakome svoj svemir

Kao što Rim nije bio izgrađen u jednom danu, tako ni vaši paralelni Super Mario svemiri neće biti izgrađeni u jednom danu. Samo za otkriti sve mogućnosti će vam trebati nekoliko dana, a za naučiti ih još koristiti nekoliko tjedana jer Super Mario Maker 2 potiče kreativnost na svim mogućim razinama. Od korištenja elemenata u svrhe koje pišu u uputama do kombiniranja različitih elemenata ili pak izmišljanja svrha danih materijala – kraj ne postoji.

Kao što i sama igra na kraju svakoga nivoa kaže – princeza Peach nalazi se u drugome dvorcu. Tako se i vaša sljedeća ideja nalazi na drugome praznome papiru.