Tko ima bilježnicu svaštaricu? Što se dobrog šara?

Ja sam bila i ostala jedno od one djece koje nikada nije uspjelo napisati više od tri stranice dnevnika.

Svake godine ista priča, za rođendan bih dobila barem tri šljokičaste bilježnice tvrdih korica na kojima je pisalo ili dnevnik ili spomenar. S njima su dolazili katančić i ključić koji bi, već nakon nekoliko sati, dobili noge, odšetali iz mog života i nikada se nisu vraćali.

Počinjala bih uvijek iznova zapisivati dane i sate i minute, ali nakon tri dana pisanja shvatila bih da mi je život ili stravično dosadan ili da mi se nimalo ne da pisati o svom putu do škole, Matku koji pljuje dok govori ili o učiteljici koja urla kad redar donese spužvu koja se cijedi.

Kod mene općenito nikada nije uspijevalo potrajati nešto što je zahtijevalo dosljednost i rutinu.

Ipak, ono što se uvijek moglo pronaći u mojim školskim torbama i neurednim sobama bila je bilježnica svaštarica. I danas je imam i uvijek je puna svakakvih misli, skica, osušenog cvijeća, sličica iz Životinjskog, nekih genijalnih riječi, jednostavnih recepata za šarene slajmove, šara bara i skiciranih njuški mog psa.

Na radionicama kreativnog pisanja, djeci je poklanjam već na prvom satu. Praznu bilježničicu koju oni, uz moju malu pomoć, popunjavaju svim i svačim i na taj način ispisuju, oslikavaju i od zaborava čuvaju svoje male priče i velike trenutke.

Istraživanje samoga sebe

Bilježnica svaštarica uzela je najbolje od dnevnika i od spomenara, a ostavila dovoljno slobode da svatko može odlučiti što će s njom napraviti. Kad nam se ne piše, u nju crtamo, kad nam se ne crta, onda črčkamo, a ponekad je samo punimo onim što je netko drugi već izradio, a nama je zapelo za oko.

Bilježnica svaštarica djetetu pomaže u sakupljanju uspomena, ali i u istraživanju vlastitog svijeta. Ispunjavanje njezinih stranica potiče dijete na promatranje svega što se oko njega događa i uočavanje drugačijeg, posebnijeg i jedinstvenog. Nečeg što želi biti sačuvano u vremenu.

Posebna je njezina snaga kad je u pitanju suočavanje s nekom izazovnom situacijom koju dijete teško uspijeva proraditi samo sa sobom. Svaštarica može poslužiti kao dobar sugovornik s kojim dijete može podijeliti problem, bilo riječima, crtežom ili kombinacijom koja mu najbolje odgovara.

„Stvaramo neprocjenjivu uspomenu“

Foto: Sara Goleš, Lotina svaštarica

Iako su u knjižarama zadnjih nekoliko godina dostupne razne varijacije na temu bilježnica svaštarica koje promoviraju takozvani creative journaling meni su draže one iz kućne radinosti.

Ipak, ideje za neke kreativne i literarne vježbice uvijek rado potražim u knjizi autorice Emily K. Neuburger, Journal Sparks: Fire up your creativity with spontaneous art, wild writing and inventive thinking koju toplo preporučujem.

Dijete koje samo izrađuje svoju svaštaricu ima slobodu u odabiru uređenja naslovnice i opreme svaštarice.

Teme mogu biti u potpunosti po izboru djeteta, a mlađe školarce i predškolce možete potaknuti na istraživanje zadanih tema.

Svaštarice se tako mogu baviti isključivo prirodom, putovanjima, knjigama ili svime pomalo.

Riječanka Sara Goleš mama je petogodišnje djevojčice Lote s kojom je, za vrijeme jednog putovanja, odlučila ispunjavati bilježnicu svaštaricu.

„Na putnu svaštaricu odlučile smo se pri našem prvom daljem putovanju na koje smo krenule same.

Napravile smo kuvertice za sitnice, za ulaznice, listiće i cvijeće koje smo skupljale. Ja uglavnom pišem uspomene, skupa lijepimo, a Lota crta. Predložim joj što bi mogla u nekom prostoru nacrtati ili ju pitam što joj je u jednome danu bilo najljepše pa iz toga izdvoji jedan motiv koji joj se najviše urezao u pamćenje. To može biti pčelica koja nam nije dala jesti u parku, može biti zastava zemlje u koju letimo, može biti cvjetić koji doma nikada nismo vidjele.

Nastavile smo ispunjavati našu svaštaricu i kod kuće, ona više nije samo putna, ona je i izletna i parkovna i vrtna i svakodnevna.

Mislim da stvaramo neprocjenjivu uspomenu.“

Razvijaju vokabular i osnažuju kreativnost djeteta

Foto: Sara Goleš, Lotina svaštarica

Sara i Lota pokazuju kako i mlađa djeca koja tek uče pisati mogu, uz malu pomoć roditelja, bilježiti svoja zapažanja i važne trenutke.

Bilježnice svaštarice odlična su prilika za usvajanje novih riječi te razvoj kreativnog razmišljanja. Pisanje djeca često vezuju uz školu i moranje, a svaštarica im daje prostor da pišu onoliko koliko žele, kada žele i što žele. Samim time ona je odličan pomagač u smanjivanju otpora prema pisanju i dobar vodič za ulazak u vlastiti unutarnji svijet.

Djetetu možete postaviti nekoliko neobičnih pitanja koja će ga potaknuti na razmišljanje te istraživanje, a dijete svoje odgovore može prikazati u obliku teksta, stripa, slike ili na neki svoj način.

Zašto životinje imaju rep, a ljudi nemaju?

Kako kvasac podiže tijesto?

Zašto breskva ima dlake?

Također, možete mu predložiti da nacrta sve što je taj dan jeo, od doručka do večere ili da nacrta i opiše sve što je danas vidio, a da je bilo plave boje.

Predložite mu da iz časopisa izreže lik čovjeka ili životinje te ga zalijepi u svaštaricu, a onda s njim napravi intervju na temu po izboru.

Zajedno izmislite neku novu riječ i neka je dijete nacrta i opiše njezino značenje.

Odredite dan u tjednu koji će biti naopaki dan odnosno IKAPOAN NAD i potaknite dijete da se poigra te taj dan piše i crta s nedominantnom rukom.

Možete odabirati i riječi dana koje će onda diktirati teme za ispunjavanje svaštarice.

Mogućnosti su brojne i svako dijete može pronaći nešto za sebe, a roditelj će mu pomoći strukturirati misli i pronaći ideje za stvaranje, ako to bude potrebno.

Važno je da svaštarica bude užitak, nikako ne radna bilježnica za vježbanje matematike ili jezika. Za takvo nešto nadležne su druge bilježnice.

Djeca je mogu, ali i ne moraju puniti svaki dan. Ritam popunjavanja neka određuju sami jer jedino će na taj način uživati stvarajući je.

Svako bi dijete trebalo imati barem jednu bilježnicu svaštaricu u kojoj će bilježiti ono što je njemu važno i zanimljivo. Nekoj će djeci trebati pomoć u smišljanju ideja, nekima će to dolaziti prirodno, ali vjerujem da svatko u njoj može pronaći komadić praznog prostora koji je spreman čuti i sačuvati ono što će jednog dana biti lijepa uspomena na djetinjstvo.