Kada ste zadnji put igrali dobru slagalicu?
U vrijeme kada se svi hvataju ili Krležinih svezaka ili antologija ili filmskih maratona (ako ne sad, kad?) u sjeni ostaju mala pakiranja umjetnosti i zabave. Među zaboravljene odnedavno pripada i zagonetan platformer The Pedestrian koji je nakon prvog vala dobrih kritika gurnut u stranu kako bi se napravilo mjesta za novi indie naslov.
The Pedestrian videoigra je Skookum Arts koji ga opisuje kao 2.5D side scrolling puzzle platformer. Igra je uređena na dvije međusobno povezane razine igre. Unatoč nijemosti, najkoncizniji opis suodnosa razina bila bi vjerojatno kroz opis ekstradijegetički-heterodijegetičkog pripovjedača (uzimam za tezu da mi nismo stickman) kojega utjelovljuje igrač kojem je ostavljeno samo rješavanje 2D slagalica unutar znakova postavljenih u 3D svijetu. Rasplećući zagonetke, rasplećete i priču postavljenu u interakciju koja stilski podsjeća na serijal Crazy Machines.
Kroz četiri sata kampanje naš pješak među znakovima, osiguračima, tabelama, pločama (ne)očekivano pronalazi nove zaškoljice u rješavanju zagonetaka što znatno produžuje tijek igre. Osnovni koncept je onaj klasične slagalice – dano vam je nekoliko dijelova labirinta koje morate presložiti. Zavarujete ulaze i izlaze dok ne pronađete dobitnu kombinaciju.. Međutim, Skookum Arts radi dobar posao u obogaćivanju, ne i zasićenju, nivoa novim alatima i preprekama. Ključ uspjeha je u postepenom postavljanju slojeva koji iz nivoa u nivo dodaju na kompleksnosti. Bilo kroz dodatak klasičnih elemenata puzzle igara kao u slučaju ključeva, bilo kroz intertekstualnu igru, The Pedestrian radi dobar posao oživljavanja žanra za koji smo smatrali da je doživio kliničku smrt.
U konačnici je riječ o simpatičnom i kvalitativnom žanrovskom predstavniku koji vraća nadu u povratak slagalica na pozornicu. Iako je možda (pre)brzo potrošio svojih pet minuta slave, The Pedestrian je jedna od onih igri koju zajednica tek treba otkriti u punom obujmu kako bi ju cijenila.
