Ako me čitate često (nećete dobiti nagradu), primijetili ste kako u većini slučajeva imam obrazac kojim se vodim. Bolji ili gori opći uvod, disciplinirani okvir o igri te developerima, raspisivanje o mehanikama kroz pluseve i minuse i — kraj. Vrlo jednostavno. U manjem broju slučajeva jednostavno sam oduševljen igrom te napišem nešto apsolutno nerazumljivo zbog čega me ljudi čudno gledaju, uključujući i urednika.

Novi naslov Oskara Stålberga — Townscaper — uspio se izdvojiti kao zaseban slučaj.

Skandinavskog developera zajednica je zadnjih godina imala ponajprije priliku upoznati kroz njegov set proceduralnih buildera (Planet, Brick Block) u koji se uklapa i njegovo najnovije djelo. Međutim, čini se kako je unutar zajednice ponajviše odjeknuo RTS Bad North koji je napravio njegov studio, Plausible Concept. Njegov rad je izuzetno lako prepoznati zbog prepoznatljivog minimalističkog utiska koji za namjeru ima prikrivanje proceduralne dubine koju igra ima. Bad North je bio indie senzacija zato jer uspio spojiti pomalo nevini, dječji stil s ratnom tematikom u vidu barbarskih pohoda.

S druge strane, njegovi builderi imaju problem kategorizacije. Brick Block i Planet proceduralno generiraju komponente kako ih igrač slaže. U prijevodu, u Brick Blocku konstruirate zgradu, dok u Planetu stvarate svijet pomoću samo nekoliko komponenti. Ključ je u činjenici da postoje svojevrsne kombinacije komponenti koje u zadanom prostoru ostvaruju drugačiji efekt. Primjer — ako napravite zgradu te joj krenete micati blokove u sredini, igra će vaše klikove pratiti stvaranjem balkona, protupožarnih stepenice i u konačnici, zelenih površina. Međutim, jesu li Brick Block i Planet igre u punom smislu riječi? Ne znam. Sam Stålberg naziva ih proceduralnim demo izvedbama te nam se u slučaju opisanih slučajeva to čini i najboljom definicijom. Pogotovo ako uzmemo u obzir kako se naslovi vrte na njegovom blogu gdje ih možete probati.

S Townscaperom je drugačija situacija. Zašto? Jednostavno — riječ je o njegovom najvećem builderu koji se prije nekoliko tjedana našao u early accesu. Proceduralnost koja stoji iza njegovo najvećeg naslova donosi daleko najviše kombinacija dosada iz razloga što je u fokusu gradnje sam grad. Igrač na raspolaganju ima spektar boja, ali samo jedan blok koji se ovisno o poziciji mijenja. Riječ je o zanimljivoj mehanici koja igrača stavlja u poziciju tragača za mogućim kombinacijama koje idu od letećih zgrada do jednostavnih kula ili parkova. Mogućnosti su ogromne te je samo pitanje kako će Townscaper izgledati u konačnoj verziji.

Trenutnu formu, ali sadržaj rijetki bi nazvali igrom s obzirom na izostanak bilokakvog okvira. Upravo zato se skandinavski naslov etablirao kao zaseban slučaj; Townscaper bježi od definicije. Zbog veličine i ambicije nije demo, ali u isti čas zbog veličine i ambicije nije igra. Prostor koji nudi ovisi isključivo o igraču koji ga ispunjava, postavljajući se kao arhitekt u potrazi za savršenim riješenjima koja izviru jedino iz potrage koja rezultira otkrićem novih proceduralnih trikova. S druge strane, čini se kako je ambicije naslova odbaciti konvencionalne žanrovske okvire prepuštajući se igračima kao svojevrsni alat pomoću kojeg svatko može osmisliti svoj grad.

Pitanje je samo koliko je developer spreman otići daleko. Townscaper već sada figurira kao platforma otvorena za sve koji su se htjeli okušati u stvaranju grada. Međutim, proceduralna podloga ostavlja puno prostora za napredak. Primjerice, kroz fluktuaciju ljudi (odbacimo li pritom moguće utopijske dimenzije) igra bi mogla zadobiti na potrebnoj gradskoj dinamici. Mehanika naslovu omogućuje stvaranje niza lančanih reakcija kroz koje bi se igraču mogao omogućiti pojednostavljeni uvid u potencijal promjene unutar gradskog okoliša. Fantazijske mogućnosti u vidu letećih ili plutajućih gradova ne bi trebale predstavljati problem upravo iz razloga što igra ne bi trebala stremiti simulacijskom iskustvu. Zahvaljujući stilističkom izboru te maksimalno pojednostavljenim mehanikama Townscaper je izuzetno pristupačan naslov zbog čega i ima edukacijski potencijal.

Ipak, potrebno je zapitati koliko se daleko može otići, a da se ne ugrozi jednostavnost koja krasi naslov. Unatoč riziku, vrijedi razmisliti kako je moguće obogatiti trenutni arkadijski pristup ostvarujući pritom platformu koja bi korisnicima pokazivala moć promjene urbanog krajolika micanjem zgrada ili drugih objekata. Ako bi u tome uspio, Townscaper bi postao jedna od najpristupačnijih platformih u razumijevanju organizma zvanog grad.

No, čak i da nije uspije, treba skinuti kapu Oskaru Stålbergu. Zašto? Zato jer je Townscaper već sada izuzetna igra za one koji nemaju dovoljno kockica u kući.