Volite li posjećivati doktore? Nije lako pitanje, zar ne?

Što će mi raditi ljudi u bijelom?

Hoće li me bockati debelim iglama ili će samo slušati kako dišem i ispitivati kako se osjećam, provjeravati gdje me nešto boli? Hoću li ostati kod njih do vijeka vjekova ili idem kući nakon što pregled završi?

Zašto uopće imaju bijele ili plave uniforme?

To su samo neka od pitanja koja sam postavljao prije i tijekom liječničkog pregleda, strah od doktora u mom je slučaju bio intenzivan jer, zarana sam počeo posjećivati bolnice na duža vremenska razdoblja.

Ni u ranom se djetinjstvu nisam mogao pohvaliti ni dobrim, a kamoli odličnim zdravljem. I mada sam svako malo bio u bolnici, nisam se mogao naviknuti na taj ambijent. Svaki put kada bi me hospitalizirali, mislio sam da će boravak u bolnici trajati zauvijek, odnosno da se nikada neću vratiti kući. Pamtim da bih kao nagradu za hrabrost, kada ne bih plakao i vrištao tijekom boravka u ordinaciji, dobio praznu špricu koju bih ubrzo polomio ili izgubio u igri. 

Još nisam upoznao dijete koje se veseli liječnicima i odlasku u bolnicu. Nelagoda spopadne i odrasle, a kako onda ne bi dijete?

Strah od doktora imaju mnogi, a suočavanje sa strahom nije ugodno. Mnogi strepe pred liječnicima i pregledima, gube prisebnost, nadvlada ih nelagoda jer ne mogu predvidjeti što će se dogoditi. Mada odmalena znamo da su liječnici na našoj strani, ipak je strah postojan.

O tome govori priča Vera i Jednobrk (Ibis grafika, 2019.) Davorke Premec.

Lakše se ide liječniku kada se uzme sa sobom omiljena igračka. Tada se dobije snaga, misaona jakost potrebna za odlazak na neželjeno mjesto. To dobro zna djevojčica Vera koja nevoljko ide optičaru jer ima malih problema s vidom.

Vera bi se rado izmigoljila, ostala kod kuće. Mama joj objasni da mora ići na pregled jer joj jedno oko malo bježi. Srećom, s njom ide mačak Jednobrk jer, i on ima problema s vidom pa će mu dobro doći pregled, oči mu idu na sve strane.

Vera je pametna djevojčica, ali nije svemoćna. I ona mora smoći hrabrosti prije pregleda koji joj predstavlja problem i nepoznanicu. U svemu tome velika će joj potpora biti roditelji, a i liječnici će se pokazati kao veoma ugodna bića. 

Veru smo već upoznali u priči Vera među knjigama (Ibis grafika, 2018.), kada ona sa starijom sestrom Almom prvi put ide u knjižnicu i saznaje čemu knjižnice služe.

O priči Vera i Jednobrk neki su likovi isti kao i u prvoj priči (Verini roditelji, Alma), ali ima i novih likova (liječnici). Vera je jednako simpatična i znatiželjna, osvaja nas svojim šarmom i izjavama. Obje je priče ilustrirala Vanda Čizmek, a rezultat je još jedna uspješna suradnja. Ovaj put vidimo liječnike kroz dječje viđenje, Verinim očima (kojima je potrebna omanja liječnička pomoć). 

Kako pridobiti dijete da lakše krene prema bolnici, bez dramatične vike i nesnosne cike? To pitanje mnogi roditelji očajno postavljaju i sebi i drugima, a katkad im nitko ne daje odgovor. Sve je lakše ako se djetetu jednostavno objasni razlog zašto mora ići u bolnicu i što će mu se tamo dogoditi.

Rješenje je, dakle, u kvalitetnom razgovoru. Rješenje se, zapravo, stalno krije u umijeću razgovaranja. 

Priču Vera i Jednobrk svakako bi trebali pročitati i djeca, i roditelji, ali i liječnici koji liječe djecu i mlade; ova priča vjerojatno neće posve suzbiti, ali bi barem mogla smanjiti strah od liječnika, bolnice i pregleda.

Djeca će, na Verinom primjeru, uvidjeti kako nam liječnici žele dobro i da su na našoj strani, da liječnici mogu biti itekako ugodni i susretljivi te da nisu strašna bića.

Liječnike nitko ne može posve izbjeći, postoje pregledi koji su naprosto neodgodivi i moraju se obaviti da se sve ne bi dodatno zakompliciralo. Pomoću ove priče trebala bi se smanjiti zabuna u dječjim umovima koji često strepe i šize kada čuju da moraju ići u bolnicu.

E sada, veoma je upitno bih li bolje ili lošije reagirao na bolnicu da sam prije tridesetak godina pročitao priču kao što je Vera i Jednobrk. Ali zato znam da sam bio nešto smireniji u bolničkom prostoru ako bih uz sebe imao novi strip. 

Priča Vera i Jednobrk pomalo ima zagrebački šmek (na jednom se mjestu spominje riječ zbiljam), a sve mi se čini da bi štosne priče o Veri mogle prerasti u sjajan serijal od puno svezaka jer, postoji pregršt potencijalnih tema i događaja koje bi hrabra Vera mogla doživjeti.

Stoga se nadam da će nova priča o Veri izaći već nagodinu (ako ne i prije!). Situacije kroz koje prolazi Vera bliske su mnogima, zajednička su to iskustva u kojima se djeca mogu pronaći i koja se prate sa zanimanjem i veseljem.