Battle royale, tko hoće još jedan battle royale!
U manje od tri godine battle royale uspio je ući u sve pore igraće industrije. Svojevrsno reality nasilje koje je poteklo iz filmske industrije (konvencije i ime preuzima od japanskog klasika Battle Royale) zahvaljujući uspjehu PUBG-a i Fortnite brzo je bilo prihvaćeno od drugih tržišnih igrača. Sličan primjer preuzimanja uspješnih modela bilo je preuzimanje (zombie) survival modela koji su se nadovezali na tadašnju zaluđenost zombijima u popularnoj kulturi (28 Days Later, Walking Dead…). Jednu od najuspješnjih integracija izvela je franšiza Call of Duty koja je isti uvela kao dodatak petom nastavku franšize (Call of Duty: World at War, 2009). U deset godina dodatak je uspio stati rame uz rame tradicionalnim Call of Duty modelima (single player i multiplayer) zahvaljujući nastaloj subkulturi koja je iz nastavka u nastavak živjela u paralelnoj stvarnosti, nazdravljajući Nuke Colama.
Trenutno se čini kako je franšiza na istome putu, samo ovoga puta s battle royalom.
Eksperimentirajmo!
Početkom mjeseca Activision je predstavio dva izdanja zadnjeg nastavka Call of Duty franšize. Prvi, Call of Duty: Modern Warfare, cijela je igra koja već tradicionalno nudi single player i multiplayer. Riječ je o povratku korijenima, u svijet kreiran prije 13 godina u četvrtom nastavku (Call of Duty 4: Modern Warfare). O tome sada neće biti riječ. Nas zanima standalone battle royale dodatak u vidu Warzonea kojeg je Activision odlučio učiniti besplatnim.
Warzone se više veže na baštinu PUBG-a, ali samo zbog (kvazi) mimezisa na kojemu gradi svoju popularnost od 2004. godine. Infinity Ward osnovicu battle royala presvlači motivskim arsenalom koji je franšizu učinio prepoznatljivom. Warzone nudi tri modela (BR Solo, BR Team i Blood Money) koji se odvijaju u Verdansku koji može primiti 150 igrača (50×3). Dok su BR Solo/Team eksperimentalne inačice battle royala, Blood Money predstavlja Payday obrat na klasični deathmatch s obzirom na to kako je cilj sakupiti najveći iznos.
Jedina mapa na raspolaganju, Verdansk, smještena je u Rusiji što ne bi trebalo iznenaditi nikoga s obzirom na to kako serijal oduvijek bio izuzetno patriotski nabijen. Smještanjem reality showa zvanog battle royale u rusku divljinu, zapušteni grad koji kroz niz lokacija odaje počast pojedinim nastavcima serijalima koji tematizira hladnoratovski sukob kroz niz alternativnih linija, Warzone jasno nastavlja graditi dualističku geopolitičku sliku.
Naoružanje, mehanike te igraći elementi (npr. biološki otrov sužava zonu) preuzeti su iz Call of Duty svemira. Time je Warzone već u prednosti pred drugim battle royal pokušajima. Infinity Ward odlučio je napraviti korak naprijed te napraviti nekoliko eksperimenata. Primjerice, osjetno je smanjen oslonac na taktički dio arsenala u odnosu na Blackout kako bi u prvi plan izašle trgovine unutar kojih je moguće kupiti raznolike setove (self revive, oružje…). Kreatori su uveli fiktivnu valutu koju sakupljate unutar igre kako bi mogli kupovati što donosi dodatan sloj taktiziranja koji ne ovisi isključivo samo o s(p)retnosti igrača.
Problema je nekoliko – mogućnost kupnje oružja briše istraživački element (izuzetno snažan u PUBG-u) s obzirom na to kako možemo kupiti preferiranu kombinaciju. Koncept je to koji je funkcionirao primjerice u survival konceptu Modern Warfare 3, ali unutar battle royala predstavlja problem s obzirom na to kako se time (ponovo) urušava žanrovska matrica battle royale žanr koja u tim trenucima naslanja na FPS model Counter-Strikea. Agresivni način igre se ne nagrađuje jer vi kada ubijete vašeg protivnika rijetko kada možete dobiti vrijedan suplement vašem arsenalu. Eksperiment je to koji nenamjerno urušava noseće stupove žanra jer isti gubi nekolicinu elemenata koji su istome donosili nepredvidljivost i napetost.
Ujedno, time je na vrijednosti gubi i novina ugovora, element preuzet iz MMORPG svijeta, koje igrači mogu ispunjavati kako bi dobili nagradu. Međutim – čemu ispunjavanje istih ako na samome početku se možete razriješiti porođajnih muka? Zašto napraviti četiri koraka kada je dovoljan jedan?
Taj dodatak mnogo je vrijedniji unutar Blood Money modela unutar kojega sakupljanje i dostavljanje novca uistinu predstavlja izazov koji od vas traži da uzmete rizik za razliku od BR-a. Novac neće pasti s neba, a isti se nalazi u ograničenim količinama u regiji.
Zanimljivo je gledati sudar FPS tradicije i battle royale žanra. Call of Duty primjerice tako ne odbacuje regeneraciju koju nalazimo u multiplayer/single player FPS modelima čime pojednostavljuje igru, ali priskače problemu kroz korištenje oklopa koji sakupljate kroz igru te koji je potrošna roba.
Mogućnost oživljavanja kolega isto je problematično s obzirom na to kako se oni mogu u usred borbe dizati iz mrtvih zahvaljujući kupljenom perku. S obzirom na to kako je riječ o Call of Duty igri, a ne Walking Deadu, možemo zaključiti kako je to u najmanju ruku problematično. Međutim, tome je uskočeno pomoću Gulag sustava unutar kojega svaki igrač ima priliku izboriti se za novi život kroz duel s drugim igračem koji je poginuo. Jedino problem predstavlja ako nema suparnika jer vas igra automatski oslobodi i vrati u Verdansk nakon 15-tak sekundi.
Potencijal postoji
Unatoč mnogobrojnim istaknutim problemima koje su proizveli eksperimenti kreatora, Warzona ima potencijala. Pitanje je samo ako može raspetljati čvor koji su napravili njeni tradicionalni modeli i BR žanr. Brojni dodaci vuku podrijetlo upravo iz njihova multiplayer iskustva što nije kompatibilno s BR-om.
Činjenica jest kako se battle royale na sceni pojavljuje u obliku PUBG-a koji inspiraciju prvenstveno vuče iz DayZ-a te japanskog Battle Royale, dok Call of Duty svoju inspiraciju prvenstveno vuče iz Hollywoodske produkcije patriotski nabijenih filmova (Steven Spielberg!) te se nadovezuje na pojavu kvazirealističnih, slično toniranih igara koje predvodi Medal of Honor krajem 20. stoljeća.
Međutim, viđeni eksperimenti ukazuju na činjenicu kako Activision prvenstveno razmišlja u vidu prilagodbe žanra njihovoj publici. Ublažavanje hiperrealizma koji je PUBG isticao inspiran DayZ-om ima svoj cilj – prilagodbe žanra još široj publici. Sama reklamna kampanja puno nam govori jer je brojka od 150 igrača konstantno bila u fokusu. Bit će zanimljivo promatrati koliko će popularizacija žanru dati, a koliko oduzeti.
Warzone ima priliku biti sljedeća (logična) stepenica u razvoju BR-a kao žanra, ali ima i priliku postati njegova smrt.
