Teško je i vrlo nezahvalno izabrati i preporučiti neke naslove za one koji više nisu tako mali, ali su ipak dovoljno mali da ih ne bi nazivali velikima. Ali kada je to Brickzineovim ljudima bio problem. 🙂
To je ono probrano društvo od 10 do 12 kad im već lagano (ili malo jače) kuca na vrata gospodin Pubertet. Pa nisu baš nešto za čitanje jer je to dosadno, ipak im je draži mobitel u rukama i TikTok pred očima. Ali onda nalete na neke super knjige koje opet u njima probude čaroliju onako kako samo knjiga to može. Sve znam, imam ih kod kuće takvih. Dvoje čak. A ono što vam preporučim, prvo je prošlo njihovu strogu kontrolu, vjerujte.
Knjiga koja ih je nasmijala do suza i oduševila je Glavni klinac (Mozaik knjiga, 2020.), novi roman Davida Baddiela. Ako ste već čitali Agenciju za roditelje ili Upravljač za ljude, onda znate kakav humoristični stil pisanja ima ovaj dječji autor. U ovom romanu Baddiel ide korak dalje. Jer ovo je hit o zamjeni tijela.
Problem Osnovne škole Bracket Wood je što pri svakom posjetu školske inspekcije dobije ocjenu nedovoljan. To, a i neke druge okolnosti, od kojih je jedna Ryan Ward, najzločestiji klinac u školi, nagnaju ravnatelja da ode iz te škole. U Bracket Wood dolazi novi ravnatelj – gospodin Carter, strog i vrlo suzdržan, strah i trepet među učenicima i nastavnicima. No ono što će uslijediti, nitko nije očekivao.
Nakon što gospodin Carter uključi neobičnu glazbenu kutiju, on i Ryan zamijene tijela. Najzločestiji klinac u školi sad je u tijelu ravnatelja, a strogi ravnatelj u tijelu klinca kojeg ne podnosi. To naravno donosi niz zanimljivih i smiješnih događaja koji kulminiraju novim pravilima u školi, vrlo labavim i zanimljivim. Ali posjet školske inspekcije se bliži i školi Bracket Wood prijeti zatvaranje. Brzo moraju smisliti kako oduševiti školsku inspekciju pa im sine ideja o debati s najboljom školom u gradu. Iako u svom debatnom timu Bracket Wood ima četrdesetogodišnjaka zarobljenog u tijelu najzločestijeg klinca, on se baš tad odluči ponašati sukladno svojoj ulozi. No, na kraju sve završi i više nego povoljno za Osnovnu školu Bracket Wood, a ravnatelj i Ryan vrate se u svoja tijela bogatiji za jedno novo iskustvo i s odlukom da zajedničkim snagama održe novu reputaciju škole.
Jedna knjiga koja nam se jako svidjela, a zbog koje smo i zasuzili, je Beskonačni svjetovi Albieja Brighta (Planet Zoe, 2020.) Christophera Edga, britanskog autora koji u svojim znanstveno-fantastičnim djelima spaja zabavne pustolovine i znanstvene činjenice i zanimljivosti. Albie je zapravo Albert Stephen Bright, a svoja imena je dobio po, pogađate, poznatim znanstvenicima Albertu Einsteinu i Stephenu Hawkingu što zapravo i nije čudno kad znate činjenicu da su mu roditelji astrofizičari.
Albie ima jedanaest godina i jedan je sasvim običan dječak do trenutka kada njegova majka umre. Albie tuguje i neutješan je jer nema njegove mame, a otac, kako bi mu pomogao, kaže kako je moguće da je njegova majka živa u nekom od paralelnih svemira. To je Albieju dovoljno da se baci u istraživanje te prouči teoriju paralelnih svemira. Uz pomoć kutije, banane i računala, Albie kreće u pustolovinu kakvoj se nije nadao.
Paralelnih svemira je mnogo, a Albieju treba samo jedan, onaj u kojem je njegova majka živa. No, nije ga lako pronaći. Ali ono što će Albie usput naučiti je kako okolnosti oblikuju osobu, što znači zagrebati ispod površine i koliko je važno nastaviti dalje. Na kraju knjige nalazi se poseban dodatak “Znanost i mašta u Beskonačnim svjetovima Albieja Brighta” s pitanjima i odgovorima.
Svi vole bajke. A jedna nova bajka koja je nas oduševila je Lota i kralj (Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, 2020.) mlade autorice Andree Debak. Bajka je to o kralju Petru, kraljevni Ivi i Loti. Kralj Petar kraljevao je najvećim kraljevstvom na svijetu, a živio je u veličanstvenom Bijelom dvorcu. Jako mu se svidjela kraljevna Iva iz Sjevernog kraljevstva. A kraljevni Ivi jako se svidio Bijeli dvorac.
Njih dvoje trebalo je postati mužem i ženom kako bi spojili svoja dva velika kraljevstva. No jedan cvijet lotosa pomrsit će račune površnoj kraljevni i pokazati kralju Petru koliko su važni iskrenost, poštovanje i otvoreno srce. “- Ne zaboravite, istinska sreća krije se u Vašem srcu. Ne ovisi o bogatstvu, novcu i poštovanju drugih ljudi. Jer ljubav se ne kupuje novcem. Ljubav zauzvrat ne traži ništa, ona postoji da se daruje. Vi ste ljubav.”, rekla je Lota Kralju Petru i otvorila mu oči. A on je svima otvorio vrata najvećeg dvorca na svijetu. “Dvorca koji svaki čovjek skriva u grudima.” Predivna bajka s poukom koja čarobnom atmosferom podsjeća na neke stare, već svima znane bajke ukrašena je crno-bijelim nenametljivim ilustracijama Borisa Kuglera.
Sigurna sam kako nam nije uvijek jasno koliko su riječi moćne. Zaista moćne. Možda nam je mrvicu jasnije otkad postoje internet i društvene mreže. Bilo da je pisana ili izgovorena, riječ može imati ogroman utjecaj na onoga kome je upućena. I iznimno je važno da su djeca toga svjesna. Svi smo mi roditelji, zajedno s njima, prošli fazu ružnih riječi poput guzice, kakice i svih ostalih s takvim korijenom ili još gorih. Što nas sve čeka u pubertetu, tek saznajemo.
Bez obzira na to što nas možda neće uvijek poslušati, s djecom treba stalno i uvijek razgovarati. Keksi bljeksi (Sretno Srce, 2020.) Nine Vađić i Ane Kadoić sjajna je knjiga za djecu i odrasle koja problematizira upravo riječi. I to ne one lijepe. I poslije koje se može povesti konstruktivan razgovor o riječima. Priča počinje Leninim hlađenjem. Naime, Lena, koja je učenica 3.a razreda, sve češće upotrebljava riječi koje uopće nisu lijepe, koje mogu povrijediti i zbog kojih je njena mama tužna. Tako se dogodilo i tog dana pa je mama poslala Lenu u sobu, na hlađenje.
Upravo je došla baka i Lena ju je čula kako s mamom priča o tajnoj knjizi. Jako ju zanima o kakvoj se knjizi radi, a to je zapravo knjiga s receptima za razne keksiće koja se prenosi s generacije na generaciju. Kakvi su keksići napravljeni prema receptima u toj knjizi, Lena će saznati već idućeg dana kod bake. Oni nisu slatki i fini, iako na prvi pogled tako izgledaju, već pravi keksi bljeksi. Grozni, ljuti, kiseli i gorki baš kao i riječi po kojima su dobili imena. Bilo da se radi o psovkama ili ružnim riječima, u ustima ostavljaju baš gadan okus. Ali potiču na razmišljanje.
I baš zato se Leni učini zgodnim napraviti upravo takve kekse za njene prijatelje u razredu koji sve više i sve češće koriste ružne riječi. No to neće završiti onako kako se Lena nadala, već razgovorom s ravnateljem i mamom. Ipak, na kraju će pronaći zajednički jezik i obogatiti školski sajam ponudom najraznovrsnijih keksića bljeksića. Možda ne bi bilo loše, kad se nađemo suočeni s ružnim riječima koja izlaze iz usta naše slatke djece, primijeniti metodu Lenine bake pa ispeći kekse bljekse. Čisto da probaju kakav okus imaju te riječi. Ili možda bolje da se držimo samo čitanja Keksa bljeksa.
Jedna dječja knjiga koja je mene dotaknula jer je vrlo osobna i u njoj prepoznajem našu životnu situaciju je Srcohvat (Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, 2020.) Andrijane Grgičević, mlade i talentirane autorice čiji nas radovi oduševljavaju. U središtu priče je jedna sasvim obična vesela obitelj puna ljubavi, a opet pomalo neobična jer osim mame, tate, brata Mihe i sestre Ine Marine tu je i Bojan, dječak s autizmom.
Ova neobično obična obitelj funkcionira odlično sve dok lokalna moćnica, gospođa Pirlić, ne odluči upravo na Bojanu skupiti jeftine političke bodove. Naime, ona smatra da je Bojan opasan za zajednicu u kojoj živi i želi ga strpati u posebnu ustanovu. No njegova obitelj ne odustaje lako i spremna je za borbu do posljednjeg daha. I dok se u redovnom svijetu bore protiv lokalne šerifice Pirlić, Ina Marina svojim crtežom koji je naslikala za Bojanov rođendan otvara portal u Srcohvat, čarobni svijet slagalica koje ga zajedno tvore i pomaže im u borbi protiv njihove lokalne šerifice vladarice Netopirke.
Dvije borbe, svaka u svom svijetu, protiv nepravde, potlačenosti i diskriminacije. U pravom će svijetu obitelj dokazati da je gospođa Pirlić sve samo ne ono za što se prikazuje. S kompletom krivotvorenih diploma, na radnom mjestu koje je dobila zahvaljujući lažima i vezama. A i u Srcohvatu, Ina Marina je pomogla Smišmišu i ostalim slagalicama da se riješe vladarice Netopirke i otkriju jedino pravilo Srcohvata: “Tamo gdje se slagalica najbolje uklapa, tamo joj je mjesto.”
Nadam se da ćete pružiti priliku ovim naslovima i uživati barem onoliko koliko smo klinci i ja dok smo ih čitali!
