Before We Leave ili zašto bi otišli kada je svaki planet isti.
Još jedan kraj svijeta; distopijski žanr je u zadnjih nekoliko godina pokazao kako nema namjeru oslabiti. Po narudžbi se kao Ditto transformira u prijeko potreban ostvaraj prijeteće budućnost koja pokazuje društvu koliko je još krivih skretanja ostalo. Znate, danas proizlazi iz sutra koji ne izgleda kao jučer. Before We Leave je zadnja u nizu igara koja si uzima za pravo kreiranje sutrašnjice bez predloška.
Prvi naslov Balancing Monkey Games opisuje sam sebe kao nenasilni city builder; u prijevodu, preuzima 4X – X formulu – eXplore, eXpand i eXploit bez eXterminate čime igra izbacuje geopolitiku iz svoje strateške premise. Igra je situirana na (akhm) nepoznatom planetu nekoliko godine poslije (akhm) nepoznate katastrofe; posljednje preživjele pronalazimo u nuklearnom bunkeru. Kao simpatičan nastavak Kubrickova filma Dr. Strangelove.
Ljudi ili kako ih igra naziva, peeps, generiraju se paralelno s izgradnjom civilizacije. Osnovne city-builder mehanike prisutne su u vidu brige o kućanstvima, sirovinama, hrani itd. Postavljena postapokaliptična podloga služi kao mizanscena potrebnim mehanikama – iz ruševina staroga svijeta uzimate sirove, pomoću misterioznog Transmogrifiera stvarate potrebne alata te u konačnici popravljate raketu za odlazak na drugi planet. Izrazito je jak ekološki sentimen na kojem igra gradi mnogobrojne postupke. Predana šačica ljudi nema povijest; eXplore je usmjeren pronalaženju tehnologija ostavljenima od strane uništenih; eXpand i eXploit elementi nužno vezuju za sobom ekološku stabilnost planeta te vas igra upozorava na zračenje koje će unesrećiti peepse. Ujedno, možemo reći kako postoje i eXterminate element u vidu svemirskih kitova protiv kojih ne možete ništa.
Before We Leave nema hiperrealistične ambicije; tri pretpostavljena X-a mirnodopski prožimaju igru usmjerenu stvaranju ekotopije u kojoj se gubi dualnost dobrog i zla. Odabiri dizajna i ritma najbolji su pokazatelj meditacije koju igra stremi postići. No, sama ideja nenasilnog city buildera ima ograničenja; bez kompleksnog mikromenadžmenta, ali i makromenadžmenta Before We Leave ne uspijeva ni približno iscrpiti potencijal osnovice 3X koju preuzima.
Ako već izuzima sukob iz formule, postoji potreba za produbljivanjem ostalih elementa od kojih jedino možemo reći kako eXplore dostiže skoro puni potencijal zahvaljujući uvedenoj kolonizaciji drugih planeta. Međutim, pretpostavljeno istraživačko stablo, kao i briga o društvu i gospodarstvu su tanki te, možemo reći, banalni. Dodana kolonizacija bez spomenutih kvaliteta samo je pucanj u prazno, ispunjavanje igre stiroporom. Pretpostavljena ekotopija je, priznajem, dosadna. I razlog tomu ne smijemo tražiti u intrigantnoj osnovici, već u činjenici kako preuzeti postupci nisu produbljeni do potrebne razine da igru pretvore u nešto više od zanimljive filozofske rasprave.
U zadnje dvije godine na igraćoj sceni su se pojavila dva 4X naslova s izrazitim ekološkim sentimentom kojem su pristupili s dijametralno suprotne pozicije. Riječ o naslovima 11 Bit Studiosa Frostpunk te Iceflake Studiosa Surviving the Aftermath koji hiperrealistički pristupaju temi kraja, distopijskim tonom ocrtavajući novi početak. Odabrani naturalizam sretnije je rješenje u prikazu naše nadolazeće nesreće. Before We Leave trasira si put prema ekotopiji, šaptajući pritom kako bolji dani dolaze poslije nas, posljedično se odlučujući za kvatni skok preko kronologije s kojom se hrvaju Frostpunk i Surviving the Aftermath, radosno uživajući u svijetu bez drugih, novom Edenu.
Before We Leave je san, ali svaki san bez kraja postaje samo još jedna noćna mora.
