Drugi razred gimnazije. Ispit iz matematike. Ništa posebno, zar ne? Postaje ako vas upoznam s činjenicom da su jedini komadi s kojima sam ljubovao bili oni iz matematike. Ovo je trebao biti još jedan jer poslije četvrtog broje samo roditelji. Budući da su znali da spasilačke operacije kreću tek od svibnja, odlučili su se na radikalan potez – rekli su da ja to ne mogu. Za tebe je to odlazak na mjesec, otkrivanje Božje čestice, kupnja knjige; prije ćeš nam doma donijeti dijete nego dva iz matematike, a sve se više čini i da ćeš sobu pospremiti prije nego shvatiti a + b = c. U tom trenutku sam mogao reći što god sam htio, ali svi uključeni su znali da je došlo vrijeme da riječi nešto donesu na stol. I tako sam se ja u maniri šesnaestogodišnjaka izderao, zalupio vratima i – naučio. Došao sam na ispit, ispisao rješenja, dočekao rezultate, vratio se doma i kazao jedinu stvar koju sam trebao – rekao sam vam. Proizvodnja se normalizirala u idućim mjesecima, ali petica nije izgubila na sjaju.
Sada dolazimo do trenutka kada bi me profesorice pitale „što si htio ovime reći, Davide?“. Vrlo jednostavno – nemojte podcjenjivati. Rezultati su mješoviti; mogu vam uzvratiti kao što sam ja, a mogu u potpunosti izgubiti interes. Mogu omekšati na izazov, ali mogu vam i povjerovati da oni to ne mogu ili kako to nije za njih. Ili se jednostavno mogu naljutiti mama, tata, mogu i sam do škole. Ovdje nije bitno znamo li koliko znaju, nego je bitno znamo li da oni žele znati više te da mogu saznati više. Upravo se tako postavlja redizajnirana Modra lasta u nakladi Školske knjige.
Gledajući svježe otiskana izdanja, možemo bez zadrške kazati kako i nakon gotovo sedam desetljeća izlaženja, lasta nastavlja učiti kako najbolje proletjeti školskim klupama. Pritom su dizajnerske alteracije prvi kopernikanski obrat s kojim se susreće čitatelj; naslovnica se pomno gradi oko središnje teme broja pri čemu se ostvaruje kolažna spajalica sadržaja i forme. I dok je lako kazati kako ne smijemo suditi knjigu prema koricama, još je lakše poslije tih naslovnica prolistati časopis te se uvjeriti da one samo udaraju ritam drugim grafičkim odlukama.
No, grafički iskorak nužno koincidira sa sadržajnom matricom koja se svodi na naslovnu jednadžbu: Čitaj – Uči – Zabavi se – Otkrivaj – Osnaži se – Stvaraj. Kako to izgleda u praksi? Gledajući samo za broj za rujan i listopad, uočavamo kako je Modra lasta – zgodno ime za poigravanje s klimatskim problemima– tematski aktualna. Ovdje redom govorimo o aktivističkim ekološkim, humanističkim, knjiškim, psihološkim i STEM temama. No, časopis ih se ne dotiče samo ovlaš, već aktivno nastoji pronaći proreze kroz koje može iznaći nove podteme.
Primjerice, članak Zvonka Bumbera Projekt gradovi duhova Hrvatske ogledan je primjer onoga što nova Modra lasta nastoji činiti kroz prve brojeve. Popularizacija znanosti nastoji se ostvariti kroz probleme za koje ste mislili da ne možete približiti djeci, ali konkretnost je prva stavka koju treba ispuniti ako je cilj prenijeti ideju. Ni drugi tekstovi ih ne podcjenjuju pri čemu uredništvo ne odbacuje stare forme; samo ih prilagođuje. Ekološka problematika uvijek se veže uz mogućnost; pri tome nije usko vezana samo za komponente koje nam prve padaju na pamet, već baca fokus na promišljanja o prehrani ili modi kroz niz tekstualnih formi (recepti, psiho-testovi, ključni pojmovi itd.). Člancima kao što su Putovima kurkume (Marijana Mikašinović Jambrović) te Modni koraci za bolju budućnost (Jozefina Ćurković) dolazi se do publike koju želite upoznati.
Jasno, Modra lasta spretno je odabrala par zicera; aktivističku tematiku prepustili su Ribafishu (RokOtokom po hrvatskim otocima), povijest se okrenula piratima (Zabavne crtice iz povijesti: Pirati i gusari), STEM je odabrao pitanja umjetne inteligencije, svemira i kreativnosti, a prostor se otvorio i problemu živaca (Kako smiriti um?). Pored tih tema, tradicionalniji izgled poprimaju dijelovi časopisa posvećeni čitanju i umjetnosti.
Dobrom odlukom se pokazalo problematiku čitanja provući kroz osobna iskustva. Tekstovi Miroslave Vučić (Kako sam postala čitateljica?), Anite Šojat (Kako se (ne) čita lektira?) te Valentine Namesnik (Čitajmo da ne ostanemo bez riječi) dobro performiraju na papiru, ali vrijedi pohvaliti i odabir dječje književnosti u vidu izabrane pjesme Olje Savičević Ivančević, Bit će strašno kada ja porastem. Jedino pripajanjem uz suvremenu književnost tekstovi o ljubavi prema knjizi dobivaju na vrijednosti. Upadljiva je i sekvenca namijenjena glazbi u vidu Glazbodroma koji donosi Petra Pavić, dok su filmske i igraće stranice određene zericu preziheraški gledajući časopis u cjelini.
Jasno, Modra lasta ne otvara prostor samo popularizaciji znanosti, već i najmlađim autorima. Ovdje je u igri više formi; rubrika To sam ja! nas kroz intervju upoznaje s mladom umjetnicom Ivanom Idžojtić, Talentaona (i Lastina interaktivna talentaonica!) daje nam paletu književnih radova, a Draga Ana… i Dragi Lastane… omaž su nekim drugim vremenima uz stripove koji imaju rezervirane zadnje stranice. Ako nema podcjenjivanja u pristupu temi, zašto bi ga onda bilo u pozivu školarcima da pomognu u stvaranju časopisa?
U trenucima dok svi slavimo nove medije, redizajnirana Modra lasta nam poručuje kako časopisi još uvijek mogu biti poruka koja će doprijeti do djece. Starim formulama pridodane su nove varijable, a jedino na taj način se i ostvaruje potencijal prvog interaktivnog časopisa za mlade. Temelji su postavljeni te, bez podcjenjivanja, možemo kazati kako je Lastan spreman za još jedan visoki let.
Modra lasta izlazi jedanput mjesečno u tijeku školske godine, s iznimkom dvobroja za rujan i listopad u školskoj godini 2021./2022. Cijena pojedinačnog broja je 19 kuna, a možete se pretplatiti (150 kn). Više možete saznati na službenim web stranicama Školske knjige.
