Ja valjda ne znam početi pisati tekst, a da na početku nije nekakvo sjećanje ili povlačenje paralele na vrijeme kada sam “ja bio mali”. Znači na prapovijest. Mislim, to je i logično. Volim povijest, odstudirao sam povijest, a volim i pratiti procese kako se razvijaju kroz vrijeme. Jednako kao što volim povijest volim i optimističnu budućnost.

Valjda zato, jer spaja oboje, mi tako lijepo odgovara i Crash Bandicoot. Ljeto 2019. godine (“one posljednje normalne”) proveo sam u euforiji što je za PS4 napravljen remaster Crash Team Racinga. Nije riječ o tome da sam proveo nešto posebno duge noći uz tu igru jer nemam ni vremena, ali osim što je stvarno kvalitetno napravljena, ima svoju dozu zabave, zadržavala je onu emociju tamo negdje s kraja devedesetih kada smo kao stariji osnovnoškolci i mlađi srednjoškolci noći provodili uz naše iznajmljene PlayStation “jedinice” i natjeravali se po tim otkačenim stazama.

Ista emocija nostalgične ljubavi krije se i iza pojave Crash Bandicoota 4: It’s About Time, najnovije avanture iz serijala koji živi od 1996. kao najznačajniji platformer za PS4, a u novije vrijeme i ostale konzole. Kada se Crash pojavio sredinom devedesetih nitko nije baš mislio da se kraj Super Marija i Sonica može izdignuti još jedan junak igranja u načelno sličnim platformerskim modelima. Ipak, taman tada počelo se masovno koketirati u svim naslovima s 3D prikazima, pa smo završili na tome da našeg glavnog junaka više ne gledamo sa strane u obraz nego većinom u – guzicu. Ne čudi da je kodno ime u razvoju bilo “Sonic’s Ass Game”. Prijevod vam ne treba…

Očekivanja tada nisu bile preogromna jer Sony ni nije vidio novi PlayStation kao klasičnu obiteljsku konzolu čemu je bio sklon Nintendo, od početka je bio usmjereniji na nasilnije varijacije utrka, avantura ili pucačina, ali trebao im je i neki platformerski adut. U Crashu su dobili sve, ostala je to 8 najprodavanija igra za prvi PS svih vremena te materijal za nastavke i vječno remasteriziranje i prepakiravanje. Crash Bandicoot N. Sane Trilogy kojeg čine stari osvježeni nastavi prepakirani i za PS4 i Nintendo Switch pokazali su se odličnima i za stare i nove igrače.

Na pravi novi nastavak smo čekali dosta dugo, čak 12 godina. Štošta se promijenilo u svijetu igranja, naših očekivanja, grafičkih standarda, ponudi… Što u takvom svijetu ima tražiti novi Crash! Pa naravno – dobre stare jabuke. 🙂 Crash Bandicoot 4: It’s About Time je šarena razbibriga u kojoj ne moraš potrošiti sate i sate igranja ne bi li zadovoljio apetit za malo zezanja. Dizajn levela, a oni su ključ svakog dobrog Crash Bandicoota, je oblikovan maštovito, pomaknuto i originalno. I ono što je jako važno – nisu lagani.

Ideja da sve bude kompleksnije, luđe, vizualno dojmljivije i hiperaktivnije imala je svoju cijenu, pa osim ako ste baš iskusni i vrlo skulirani s joystickom vjerojatno ćete gubiti dosta života i tako doći do frustracije. Developeri su to primijetili, kao i činjenicu da ćemo novi nastavak Crasha zaigrati i mi stari sa svojom djecom, a kraj kojih ćemo izgledati smiješno, pa su nam dali opciju igranja s neograničenim brojem života. Taj božanski “mode” spašava nas zakržljale “gaming” umirovljenike, a i sve one koji bi brzo izgubili strpljenje s time da po 37 put padnu s bačve u provaliju na istom mjestu.

Dobro je i to što ne moraš imati nikakvo ranije iskustvo s Crashom, pa funkcionira potpuno ok i bez poznavanja cijele ranije priče i ranijeg iskustva. Aha, postoji i priča, opet su tu zločesti Uka Uka i Neo Cortex koji svojim zločestoćama pokušavaju zavladati svijetom, a tvoj razigrani mutirani jazavac (?) će tome stati na put. Kao da je priča u ovakvim igrama važna. Skakanje, vrćenje, jabuke, šarenilo. U ovom nastavku i doista puno novih trikova i moći koje Crash dobiva po putu. I to je sve.